UNESCO je 1985. godine uvrstio Sultanahmet, kao najstarije naselje u Istanbulu na listu Svjetskog kulturno-historijskog naslijeđa. Najnoviji podaci govore da je grad osnovan 7 vijekova prije naše ere, međutim tokom kopanja tunela za novu liniju trolejbusa ispod starog dijela pronađeni su ostatci naselja koji datiraju 6500 godina prije naše ere i nešto noviji ostatci građevina Feničana, na kraju je otkriveno i groblje potopljenih brodova, nakon čega su odustali od kopanja te rute tunela zbog navedenih arheoloških nalazišta. Ispod Sultanahmet trga zbog mnogobrojnih zemljotresa, blago potonio skrivao se hipodrom iz vremena Vizantijskog carstva. Na platou su još uvijek stajali historijski spomenici koji su tome svjedočili: Konstantinov stub, Obelisk, Zmijski stub i Milion.
Da bi stigli do Ajja Sofije naše sledeće destinacije, koja se takođe nalazila na Sultanahmetovom trgu trebali smo prošetati nekih stotinak metara. Duž tih stotinak metara nalazile su se građevine stare i po nekoliko milenijuma. Krenuli smo im u susret da čujemo njihovu priču.
Hipodorom
Sultanahmet trg u vrijeme Vizantijskog cartsva je bio hipodrom. Danas je to popločan trg, bez tribina, sa divnim parkom klupama fontanama, ali još uvijek su ostali neki spomenici iz tog vremena. Konstantinopolj je građen po uzoru na Rim. Konstantin ga je proglasio glavnim gradom carstva. Zbog toga je oslikavao kontinuitet rimske prostorne organizacije – forum, hipodrom, carska palača, cardo i decumanus¨. Na hipodromu su se održavala sportska takmičenja, trke konjiskih kočija, razne ceremonije, borbe gladijatora koja su punila gledalište. Međutim, ovo nije bila jedina uloga hipodroma. Naime, ova grandiozna arena je bila ukrašena umjetničkim djelima donešenim iz cijelog carstva, te služila i kao pokazatelj svog raskoša i moći ove slavne imperije. Hipodrom je bio dimenzija od 450 x 130 metara i mogao je primiti oko 100.000 posjetioca odjednom. Carska loža (Kathisma) se nalazila na njenoj istočnoj strani i carska porodica joj je imala direktan pristup tajnim tunelom iz Carske palate. Na njezinim sjevernim tribinama nalazila se skupina bronzanih skulptura poznatih kao “Konji sv. Marka” koje su kstaši opljačkali i odnijeli u Veneciju, te se danas mogu vidjeti na pročelju bazilici sv. Marka, na trgu je ostalo jedno konjsko stopalo, koje se danas nalazi u nekom od muzeja u Istambulu. Oko piste za trku u obliku slova U nalazilo se 40 redova sjedišta.
Sukobi navijačkih skupina – kladionice
Na hipodromu su zabilježeni prvi sukobi navijačkih skupina, bili su hiljadama puta masovniji od onih na stadionu Heyselu Četiri tima sa kočijama su učestvovala na trkama; svakoga je od njih finansijski podržavala različita politička partija rimskog ili vizantijskog senata, a tokom samih trka, na opklade su ulagane velike sume novca. Obzirom da je hipodrom je bio centar društvenog života Konstantinopolja, često su se političke stranke svrstavale u jednu od četiri navijačke skupine: Plavi (Venetoi), Zeleni (Prasinoi), Crveni (Rousioi) i Bijeli (Leukoi). Najveći sukob navijačkih skupina je prouzrokovao velike proteste poznate kao “Pobuna Nika” 532. godine u kojoj je stradalo oko 30.000 ljudi. Tokom te pobune potpuno je uništena i tadašnja crkva Aja Sofija. Osim trka sa prikolicama, mogle su se tu vidjeti i borbe gladijatora sa divljim životinjama, koncerti muzičara, plesni performansi i nastupi akrobata.
Nakon četvrtog krstaškog rata hipodrom je opustošen i nikada se nije oporavio. Nakon što su Konstantinopolj osvojili Osmanlije, oni su ga koristili za cjelodnevne ceremonije kao što je bila procesija proslave rođenja sinova sultana Ahmeda III. Nakon što je raskošni hipodrom opljačkan i uništen, od njega je ostao samo Egipatski obelisk, Zmijski stub i Konstantinov stub i Milion .
Obelisk
Idući Sultanahmetovim trgom prema Aja Sofiji ispred nas se pojavi obelisk oslikan hijeroglifima. Pomislih da je replika, obzirom da se nismo nalazili u Egiptu. Mi nismo bili u Egiptu, ali obelisk jeste stigao iz Egipta. Nekada je stajao ispred Amunovog hrama u Karnaku (hram posvećen Amunu koga su stari Eegipćani smatrali božanstvom). Obelisk je iz Karnaka odnesen u Rim, odakle je premješten u Konstantinopolj, bio jestar 3.500 godina izgrađen je za vrijeme faraona Tutmesa III. Rimljani su obeliske donijeli kao ogromne trofeje kojima su označili svoju pobjedu nad Egipćanima. Da sam znala dešifrovati hijeroglife, mogla bih saznati sve o dostignućima farona za koga je bio isklesan taj obelisk, tadašnji trofej cara Teodozija. Koliko je samo ruku i vremena bilo potrebno da se obelisk visok skoro 30 metara iskleše iz granitne stijene u jednom komadu. Posebna nepoznanica je ta kako su obeliske nakon zauzimanja Egipta Rimljani prenosili u svoje djelove carstva? Ovaj na hipodromu je bio visok 29m i težak čak 380 tona. Osim obeliska na hipodrumu stoji i Konstantinov stub, samo se ne zna kada je napravljen. Nekada je bio prekriven bronzom ali je poslije četvrtog krstaškog rata ogoljen da bi se od bronze napravio novac.
Zmijski stub
Nisu samo obelisci bili isčupani iz autentičnog prostora, već i Zmijski stub, koji je dopremljen iz Delfa gde je tokom 5.vijeka pre naše ere podignut u čast pobjede nad Persijancima. Navedeni spomenici davnih civilizacija su kao vremeplovi stajali na trgu, mada je zmijski stub dosta uništen pošto se vjerovalo da zmije donose nesreću. Obelisci se takođe su povezivani sa nekim ‘magijskim’ dejstvom, Pouzdano zna da su obelisci igrali i veliku ulogu u tadašnjem računanju vremena, koje se određivalo na osnovu dužine sjenke, najdužu sjenku zbog svoje visine je imao upravo obelisk.
Milion
U 16. veku polako nestaje, a danas se vidi samo jedan fragment nekadašnje građevine, u obluku stuba. Na platformi od dasaka koja okružuje stub, ispisana je udaljenost do svih evropskih i nekoliko svjetskih gradova. Milion stub je novijeg datuma mlađi osam vjekova od zmijskog stuba, a nalazi se iza ruševine zida i skoro je neuočljiv, to je manji kameni stub od koga su se mjerile razdaljine u starom rimu. Milion je sagradio car Konstantin, bio je prekriven svodom, bila je građevina koja je označavala nultu tačku od koje se poput Milliariuma na Forumu u Rimu, mjerila udaljenost do svih gradova i dužina svih puteva u carstvu.
Osim arheološke vrijednosti navedeni spomenici su imali i praktičnu upotrebu, obelisk je služio za mjerenje vremena, a milion za mjerenje dužine.
Kako smo se približavali Aja Sofiji ugledali smo prelijepu fontanu sa zelenom kupolom. Fontana je poklon Kajzera Vilhema II, turskom Sultanu Abdul Hamidu, tokom njegove posete Istanbulu 1898.
Došli smo do središte trga zauzima fontana čije su ivice ukrašene mozaikom, a boje vode i mlaznih topova mijenjaju se iz zelene u plavu koja se idealno uklapa sa bojama kupola Aja Sofije i Plave džamije. Sa strane trga se nalazi i Žensko javno kupatilo sultanije Hurem, te mnogo prelijepih vila sa divnim baštama. Na mnogim mjestima nalaze se javne česme na kojima piše ime graditelja. U muslimanskom svijetu one predstavljaju javno doboro kao i kuhinje i trajnu sadaku ( udjeljivanje milostinje).
Sultanahmet park je predivna destinacija u kojoj se nalaze mnogi stari kulturno historijski spomenici, ali je i oličenje turskog načina života. Okružen je udobnim restoranima i kafićima gde se mogu napuniti baterije za dalji obilazak grada. I da ne obiđete nijedan od poznatih bazara i druge atrakcije, sama šetnja kroz park i odmor na klupi su dovoljni za potpun užitak u njegovom veličanstvenom okruženju.
Mi smo zauzeti gledanjem građevinja iz mnogo vremenskih perioda već bili blizu Aja Sofije, nismo ni primjetili kako je vrijeme brzo pošlo, konačno smo sjeli na jednu od obližnjih klupa kako bi se sreli sa našim vodičem Ozijem.
Balkanitmes. press
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.