Posjeta Istambulu, šetnja kroz vijekove – Aja Sofija  

 Posjeta Ajja Sofiji

 

Stajali smo ispred Aja Sofije, pored nas su se brojni posjetioci i grupe (čiji su vodiči nosili zastavice) tiskali ka ulazu. Ozy, naš vodič  je trebao nositi zastavicu na kojoj  piše Istambul. Čekali smo dugo iz razloga što smo došli ranije, a i što nismo znali tačno mjesto sastanka grupe. Kad smo došli do ulaza vratili su nas nazad. U opštem metežu pitam mladića na ulazu kako da nađemo vodiča, objasnim da imamo elektronske karte i pokažem svoj mobilni telefon? Ispostavilo se da sam slučajno naletjela na Ozija,  naša grupa je bila na okupu i krenuli smo ka ulazu. Koristila sam svaki trenutak da napravim što više fotografija.

 

 

 

Na ulazu u dvorište ispred nas je zablistao predivan pozlaćeni šadrvan iz Osmanskog perioda. Dok smo stajali ispred Aja Sofije, Ozy je počeo priču o njenoj izgradnji.  Izgrađena je tek nakon trećeg pokušaja, svoju  namjenu mijenjala isto toliko puta. Bila je najveća pravoslavna crkva  skoro 1000 godina, kratko vrijeme i katolička katedrala, zatim džamija 500 godina,   prije 100 godina je  pretvorena u muzej, koji godišnje posjeti više od tri miliona turista. Muzej sada čuva zgradu i njenu jedinstvenu i fascinantnu historiju istoka i zapada, Vizantskog i Osmanskog carstva, te hrišćanstva i islama.

 

 

 

 

Izgradanja crkve

Ajaj Sofiju je počeo graditi Konstantin Veliki, bila je mnogo  manja od današnje, ali je nastradala u požaru. Obnovljena je i proširena krajem 4. vijeka, ali je ponovo do temelja srušena u pobuni Nika 532.g.

Pobuna Nika je izazvala takve nemire i paljevine grada da je car Justinijan u očaju htio pobjeći, put za bijeg bio je otvoren preko mora. Carica Teodora,  je  imala veliki uticaj odvratila ga je od te namjere riječima:  „Bolje da sam mrtva, ako me neće pozdravljati kao caricu-baršun je najbolji mrtvački pokrov-oni koji nose krunu bolje da nisu živi ako je izgube“. Poslala je carsku vojsku da uguši pobunu, tom prilikom ubijeno je oko 30.000 ljudi. Justinijan je nakon toga učvrstio svoju vlast, Aja Sofija je bila srušena do temelja. Nakon pobune car je pokrenuo obnovu  grada i izgradio je novu Aja Sofiju za samo 5. godina. Ozy je rekao da upravo stojimo pred tom Aja Sofijom iz šestog vijeka. Jedno predanje kaže da je materijal od koga je izgrađena Aja Sofija donesen sa sve četiri strane svijeta i da je građena od stupova i kamenja starih bogomolja. Uzimajući po dio sa svakog mjesta, Justinijan je želio pokazati  da vlada cijelim svijetom.

Nova Aja Sofija je bila izgrađena za sveštenstvo, cara i njegov dvor, a ne kao crkva u kojoj su se mogli moliti obični građani. Prema legendi, prva rečenica koju je car Justinijan izgovorio u tek izgrađenoj Aja Sofiji glasila je “Solomone, nadmašio sam te”. Misilio je na jevrejskog cara koji je izgradio poznati hram u Jerusalemu. Aja Sofija je narednih 1000 godina bila najveća crkva na svijetu. Ozy je rekao da se danas ne nalazi ni među prvih 10. Nova crkva  imala je masivnu kupolu na vrhu, velike mozaike, kamene ploče, stubove od mramora, bronzana i mramorna vrata i veliki krst na vrhu kupole. Umjesto drveta za zidanje su korišćeni opeka i mermer iz Egipta, Rima, Aubeje, Afrike. Osim mermera donošene su i srebrne i zlatne ploče i slonovača za izgradnju oltara.

 

Unutrašnjost

Prvo smo ušli u dugački hodnik iznad koga su se izvijali pozlaćeni svodovi, vodič nam je pokazao mozaike koji  su restauirani nakon što je crkva postala muzej. U hodniku crkve  nalazilo se više vrata,  jedna vrata u sredini su se isticala po svojoj veličini. To su bila glavna vrata, kojima su se koristili samo carevi. Ritual ulasaka cara u Aja Sofiju je izgledao ovako: ulazio je noseći veliku svijeću, klanjao bi se tri puta pred ovim vratima, dok je crkveni hor pjevao. U priči  iz 9. vijeka stoji  da su u vrata ugrađena masivne daske iz Noeve barke.  Vrata su  bila su poznata i kao Srebrna vrata i kao Lijepa Kapija.

 

 

Mozaici

Mozaici su pravljeni od stakla zlata i srebra. Promovisan je vizantijski ideal ljepote: visoke istanjene figure, ovalnih glava sa prodornim očima, povijenim obrvama, te raskošno  odjeće. Likovi na tim mozaicima su bili statični, ceremonijalni, ogromnih bademastih očiju, a pozadina je bila boje zlata (nebo je u ranom hrišćanstvu uvijek boje zlata). Iznad vrata u hodniku nalazio se prvi mozaik, na kome je klečao car Leon VI. Na mozaiku Isus a.s. sjedi u na prijestolju,  s njegove desne nalazila  se djevica Marija, s  lijeve  Gabrijel. Na mozaiku je prikazan Leon VI kako kleči i moli da sklopi  četvrti brak. Car se već ženio tri puta, ali nije dobio sina, a u to vrijeme car je morao imati muškog potomka-nasljednika. Leon je već  sklopio brak bio bez dozvole sa ženom koja je ostala u drugom stanju i  rodila mu sina. Zbog toga je tražio je dozvolu za još jedan brak. Bilo mu je dopušteno da uđe u samo u hodnik crkve, u kom smo se mi u tom trenutku nalazili, kako bi prošetao do kraja prolaza, gdje je u ‘nemilosti’ mogao gledati i slušati liturgiju. Vremenom je problem riješen, nakon mnogo pokajanja, Leonu je ipak dopušteno da ponovno uđe u Aja Sofiju i primi sakrament.

 

Ozy nas je odveo do izlaznih vrata da bi vidjeli mozaik  koji potiče iz 9. stoljeća. Ovaj mozaik otvoren je vjerskom ceremonijom, jer je prvi mozaik razdoblja post ikonoklazma. Mozaik prikazuje vizantijskog cara Justinijana i rimskog cara Konstantina. S desne strane car Konstantin predstavlja Konstantinopolj, a na lijevoj strani Justinijan predstavlja Aja Sofiju Isusu u sredini koga nosi djevica Marija.

U galeriji Aja Sofiji nalazio se i mozaik Konstantina IX Monomaha i njegove supruge Zoje. Mozaik pokazuje da je lice Zojinog trećeg supruga izrezano i dodano na već postojeći mozaik koji je urađen u vrijeme njene prve udaje za Romana III Argira. To je jedna od prvih ‘fotomontaža poznatih’ u historiji.

 

Zemljotresi i kupola

Ušli smo kroz carska vrata nakon časa historije vezan za Vizantijski period. Našli smo se ispod kupole sa divno oslikanim svodomm eliptičnog oblika. Kupola sa prečnicima  30.8m x 31.88 m.  je imala oblik lađe (omphalion), čiji se središnji i glavni dio protezao od ulaza do prolaza pokraj oltara ispred mjesta gdje su bili krunisani carevi. U cijelom  prostoru osjećala se mješavina mirisa i tamjana i miska. Svjetlost nisko spuštenih lustera mješala se sa dnevnom, koja je ulazila kroz veliki broj prozora u snopovima, zbog čega  je Aja Sofija djelovala još mističnije. Svaki kutak, stub, čak mermerni pod  je imao svoju priču.

 

Aja Sofija je ozbiljno oštećena manje od 20 godina nakon što je dovršena nizom zemljotresa koji su srušili glavnu kupolu. Kupola obnovljena, preuređena i podignuta nekih 20 stopa. Ova poboljšanja su brzo završena i izvršena do 562. godine. Ozy nam je objasnio i praktično pokazao da centar kupole ne leži na na sredini metalnog krstića na podu,  koji je postavljen tačno ispod  vrha kupole. Na krstić  je stavio mobilni telefon sa upaljenom kamerom, na snimku se vidjelo da se vrh kupole ne nalazi u centru, kada je postavio telefon desetak centimetara desno centar kupole je bio u fokusu kamere. Ozy je napomuneuo da kupola nije kriva kao toranj u Pizi, ali je usljed potresa ipak došlo do blagog nagiba kupole.

 

Stubovi

U Aja Sofiji postoji mnogo stubova koji su postavljeni da pridržavaju kupolu i da svojim izgledom dodatno ukrase enterijer.  Najvažnijih 107 stubova Aja Sofije nalaze se u prizemlju.  Historijski izvori se slažu da su donijeti iz hrama Heliopolisa, te spomenika u Rimu. Postoje i stubovi koji su pravljeni posebno za Aja Sofiju u Tesaliji i Ostrvu Marmara. Stubovi i lukovi koji ih povezuju važni su elementi koji obogaćuju arhitektonsku ljepotu Aja Sofije. Čak možemo reći da se ovdje nalaze remek djela umjetnosti rezbarenja iz 6. vijeka. Vrhovi stubova su precizno izrezbareni čipkastim dizajnom. Monogrami Justinijana i njegove supruge Teodore takođe se mogu vidjeti na njima. Rezbareije na lukovima koji povezuju stubove pokazuje isti stil rada. Donji dijelovi lukova ukrašeni su mozaicima.

 

 

Donijeti su stubovi i iz davno napuštenog i uništenog Hrama Artemide u Efesu. Na jednom stubu  stoji mozaik delfina i trozubca, što asocira na Posejdona iz grčke mitologije.

 

 

 

 

 

Blizu početka jednog  stuba nalazilo se  mjesto veličine šake, gdje je boja bila izlizana. Ozy je prislonio svoju ruku na to mjesto, nakon čega je rekao da pogledamo na vrh. Kad smo to učinili, pri vrhu smo ugledali sjenu šake. Za ovaj stub je takođe vezano više legenda, jedna od njih kaže da je to ruka vizantijske princeze koja se zaljubila u turskog sultana.

 

 

 

 

 

Oni koji su posjetili Aja Sofiju sigurno znaju za ‘Stub suza’. Postoji vjerovanje da će se ispuniti želja onome koji stavi prst u rupu na stub i ako uspije okrenuti ruku za 360 stepeni. U vizantijskim izvorima se spominje da je neki svetac iscjelitelj svoju iscjeliteljsku moć prenio na ovaj stub. Tako je stub koji je uvijek pomalo vlažan pa se naziva i “oznojeni stup”, ušao u legendu. Prema drugom vjerovanju, kada se kupola Aja Sofije srušila u zemljotresu, 300 svećenika je otišlo u Meku i od Zem-Zem vode i tamošnje zemlje napravilo malter koji su stavili pod ovaj stub. Vjeruje se da je zbog toga stub uvijek vlažan.

 

 

Postoje mnoga mjesta u  Aja Sofiji gdje su ispisani natpisi na više jezika. Svoj potpis su ostavili i Vikinizi, a tu je i nadgrobni spomenik  Henricusa Dondola krstaša koji je želio da baš  tu bude sahranjen.

 

 

Zidovi i pod Aja Sofije

Zidovi glavne prostorije prekriveni su mramorom sve do gornjih tokova galerije. Zidovi bočnih navoja i unutrašnji dio su mramorom od poda do vrha. Mramori svih boja iz različitih krajeva carstva, posebno su odabrani za Aja Sofiju. Za krug na podu, koji se zvao Omphalion ( mjesto na kojem su krunisani carevi) i mjesto koje je akustično, crveni kamen je donešen iz Egipta, zeleni kamen iz Tesalije, crni kamen s Bosfora, žuti kamen iz Sirije, bijeli kamen iz Kapadokije i zlatni kamen iz Libije.

 

 

Pod glavnog dijela crkve pokriven je sivim i bijelim mramorom. Ova vrsta podova je strana arhitektonskom stilu Aja Sofije, pa je vjerovatno uzeta s nekih drugih spomenika. Ogromni okviri prozora izvorno su bili izrađeni od mramora. Nekoliko njih je sačuvano, ali većina ih je zamijenjena. U Justinijanovo vrijeme svi su prozori bili ustakljeni velikim četvertastim okvirima od neprozirnog svijetlo plavkastog ili svijetlo zelenog stakla. Staklo  se koristilo u Rimu od prvog vijeka, ostaci su  pronađeni i u iskopinama Pompeja, gdje je otkriveno u izvornim drvenim okvirima.  Iz Justinijanovih ukaza zna se da je u Carigradu postojala proizvodnja stakla, ali  izvan gradskih zidina iz sigurnosnih razloga. Kasnije je korišteno prozirno staklo i nastavilo se upotrebljavati u vizantijskim građevinama sve do 1453. godine.

 

Na kupoli je nedavno restauiran i Serafin plavi anđeo sa šest krila. Po Starom Zavjetu on je bio zadužen da ljude vodi u raj. U Vizantiji su vjerovali da Serafin  štiti grad od mnogobrojnih opsada, jer čitavih hiljadu godina je osujećen veliki broj pokušaja osvajanja grada.

 

 

U Ajja Sofiji stanuje mačka

Pored Mimbera na mramornom podu kunjala je mačka, Ozy je rekao da je stara 16 godina, a za mačku je to mnogo x7 godina više. Ona toliko godina stanuje u sadašnjem muzeju Aja Sofija, srodila se sa enterijerom i posjetiocima, ponaša se kao da ih i nema. To je ‘obična’ mačka, koja je postala je veoma popularna zato što stanuje u Aja Sofiji. Ima čak i svoj instagram profil:

https://www.instagram.com/hagiasophiacat/

Na kom ima više od 16 hiljada pratilaca. Tako da se oko Aja Sofije počinju da pletu i savremeni mitovi: Aja Sofija i danas prati trendove, građevina je to činila vjekovima, prilagođavala se novim vladarima, vremenima sada i novim trendovima, uvijek privlači pažnju, o njoj se mnogo piše na internetu i na socijalnim mrežama.

https://www.instagram.com/p/B7kyDf7Avyr/

 

 

Namjena Aja Sofije

Aja Sofija je bila svjedok dva carstva, do sada bilo je nekoliko prepravki i ozbiljnih rekonstrukcija tokom kojih crkva nije bila  otvorena. Razlog tome su bili česti zemljotresi od kojih je nekoliko jačih oštetilo kupolu. Tokom jedne od  rekonstrukcije kupola je podignuta za još 6 metara i crkva je desetak godina bila zatvorena. Tek za vrijeme dinastije Paleologa, crkva je rekonstruisana detaljno i urađeni su potporni zidovi i fasada. Nažalost, u krstaškim ratovima, u jednom od pljačkaških pohoda 1204. crkva je opljačkana. Odnijeto je zlato, umjetnine, carski portal, srebrni krstovi. Za vrijeme Latinskog carstva, od 1204. do 1261. godine Aja Sofija je postala Rimokatolička katedrala.

 

Nakon osvajanja Istanbula, Aja Sofija je postala glavna džamija u Osmanskom carstvu. Te je dobila naziv “Cami-i Kebir“, što znači “velika džamija”. Aja Sofija u tursko-islamskoj kulturi imala mnogo veća značenja od bilo koje druge džamije. Zauzima centralno mjesto u državnoj upravi kod Osmanlija. Ona je prva džamija gdje su se sultani i drugi državnici susretali sa narodom za vrijeme džuma i bajram namaza.

 

 

U vrijeme dok je bila crkva Aja Sofija  je služila samo carevima i sveštenstvu, nakon osvajanja Isatmbula vizantijski carevi su postali prošlost. Osmanlijama je bila potrebna velika bogomolja koju će koristiti svi, a to je bila Aja Sofija. Tu je po predanju sultan Mehmed II Fatih prvi put pao na sedždu. U Aja Sofiji je klanjana prva džuma nakon osvajanja Istambula. Aja Sofija je doživjela i brojne promjene tokom transformacije iz crkve u džamiju: dobila je 4 minareta, koji  su djelo Mimar Sinana, a dozidani su medresa, mimber i mihrab.

 

U XVII vijeku na unutrašnje zidove su postavljene ploče na kojima su kaligrafski ispisano božije ime Allah, zatim imena Muhameda a.s, halifa Ebu Bekira, Omera, Osmana, Alije i njegovih sinova Hasana i Husejina. Ovi natpisi predstavljaju najveće kaligrafske natpise u islamskom svijetu. Nazidana je prostorija za mujezina, kao i nekoliko terasa sa kojih su za vrijeme džume vjernici mogli slušati hutbu (predavanja). Mjesto gdje su carevi krunisani bilo je akustično iz razloga što se nalazio u jednom od fokusa eliptične forme građevine i služilo je za učenje ezana. Kad je Aja Sofija postala džamija careva vrata su bila rezervirana za sultana i bila su prekrivena svilenim zavjesama i ispisana ajetima iz Kur’ana.

 

 

Aja Sofija – džamija zbog koje je napravlajn Veliki bazar

Kada je sultan Mehmet II naredio pretvaranje crkve u džamiju, Aja Sofija postaje simbol osvajanja Istambula. Sultani su radili različite dopune i restauracije na Aja Sofiji. Unutrašnjost i glavna struktura Aja Sofije nisu mijenjanji. S ciljem da prikupi sredstva za obnovu Aja Sofije početkom 15. vijeka sultan Mehmeda II je napravio  Veliki bazar ili Kapali čaršiju, koje je i danas  najbolje mjesto za trgovinu u Istambolu. Ovaj ogromni pokriven prostor, u suštini je prvi svjetski tržni centar. Dvije mermerne amfore za pranje prije molitve Sultan Murat III je naredio da se donesu  polovinom 16. vijeka iz antičkog Pergama, kandelabri iz Budima, umjetnička dijela radili su najbolji umjetnici. Tokom osmanskog perioda, svaka amfora je bila sa poklopcem i slavinom i korištena je za vjersko pranje prije namaza.

Za vrijeme vladavine sultana Mahmuda I (1739) napravljena biblioteka u posebnoj zgradi ukrašena divnim pločicama, sređena fontana u dvorištu, napravljena opservatorija, sultanov konak, škola. Kad se Aja Sofija koristila kao džamija, ukrasi i mozaici s ljudskim likovima prekriveni su gipsom, što je pomoglo da se mozaici očuvanju do dan danas.  Najobimnija restauracija je urađena 1847. godine za vrijeme Abdulmedžita I koji je angažovao italijanskog  arhitektu Gaspara Fosatija da ojača kupolu gvozdenom armaturom, a mozaike sačuva od vlage. Kaligraf Hatat Izet Efendija je ukrasio kupolu ajetima iz Kur’ana. Sve do kraja 19. vijeka džamija je restaurirana i čuvana, uljepšavana i zaštićena.

 

 

Kako se Aja Sofija okrenula od Jerusalema u smjeru Kabe?

Obzirom da su pravoslavne crkve bile okrenute prema istoku, mihrab džamije je trebalo biti okrenuto prema Kabi, jugoistoku. Mihrab se nalazi ispod freseke gdje je bio glavni oltar, što je značilo da je Aja Sofija okrenuta prema Meki.  Postoje mnoga predanja kako je došlo do poklapanja kible prema kojoj se okreću muslimani sa ranijom orjentacijom Aja Sofije. Predanje kaže da je sultan Mehmet Fatih, kada je klanjao prvu džumu u Aja Sofiji, ispred sebe ugledao Kabu, te da je hazreti Hidr, stavljajući prst u “Stup suza”, okrenuo cijelo zdanje u smjeru Kabe. Naučnici ovaj fenomen objašnjavaju tektonskim pomjeranjima, kojih je bilo mnogo u ovom području. Što je značilo da se Aja Sofija ‘sama’ okrenula prema Meki.  Ovaj zaokret  simbolizije preokret u sudbini Aja Sofije, od kršćanstva ka islamu.

Najveći značaj za muslimane imao je hadis poslanika Muhameda, koji se nalazi ispisan na stupu ispred izlaznih vrata na ploči  preveden  s arapskog na turski. Na ploči piše: “Sigurno ce Carigrad biti osvojen, pa divan li je vojskovodja taj čovjek i divna li je ta vojska koja će to ostvariti.” (Sahih – Ahmed 4/235 i El-hakim 4/442).

 

 

 

Aja Sofija muzej

Tako je 1935. godine, dakle nepunih 500 godina posle pada Konstantinopolja, tadašnji turski predsednik Mustafa Kemal Ataturk odlučio da se Aja Sofija sekularizuje i pretvori u muzej, koji se danas nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Čitavo bogatstvo je utrošeno na radove. Kemal Paša Ataturk, osnivač moderne Turske Republike, proglasio je Aja Sofiju za nacionalani spomenik i pretvorena je u muzej – Ayasofya Müzesi.

 

 

Za kraj

Popeli smo se spiralnim nagibom-rampom na drugi sprat Aja Sofije, već premoreni  nalazalili smo se u drevnom prostoru popločanom neravnom i glatkom srednjovjekovnom kaldrmom. Nije bilo stepenica, jer careve koji su provodili vrijeme u tom djelu crkve  su nosili na nosiljkama, nekad su ovom rampom jahali i konje.

 

 

 

 

Sa druge etaže  pogled je obuhvatao cijelu prostoriju ispod. Na jednom djelu nalazio se zeleni mramorni pod sa kojim u skladu s obje strane stoje zeleni stubovi. To je mjesto  bilo rezervirano za carski prijestolj, sa koga su carevi imali direktan pogled na apsidu.  Posmatrali su (neprimjećeni od ostalih ) šta se događa u crkvi. Na kraju smo dugim hodnikom krenuli ka izlazui koji smo jedva našli, jer je muzej je bio pravi  lavirint.

 

 

 

 

 

Ozy je spominjao bronzana vrata, koje kako legende kažu kad je sultan Murat II otvorio, više se nisu mogla zatvoriti. Spomenuo je i neka druga vrata koja su vodila u tajne prostorije, koje opet niko nije mogao otvoriti  (izgleda da je bilo mnogo tajnih prostorija) i sve su se vezale neke  legenede, a mi smo onako premoreni i puni utisaka izašli na obična vrata vodeći se strelicom na kojoj piše izlaz.