Katolička crkva gubi kredibilitet, no gube ga i borci protiv pedofilije

U Njemačkoj je izašlo izvješće o svećenicima pedofilima. Posebnost je ovog njemačkog izvješća što je kao zataškavač prvi put optužen jedan papa, Benedikt XVI.

Ovo nije obrana pedofilije u Crkvi, naprotiv.

Ovdje tek želim propitati i drugu stranu, borce protiv pedofilije i njihov kredibilitet, motive i točnost njihovih podataka. Medijska podmetaljka kardinalu Pellu u Australiji zoran je primjer takvih manipulativnih metoda.

Mnogi visoki vatikanski prelati i u ovom slučaju pape Benedikta smatraju da se papi pakira zbog njegovih nepopustljivih stavova kad je nauk Crkve u pitanju, da je zato pod udarom. Demontažom pape zapravo se demontira, vele, struja u cijeloj Katoličkoj crkvi koju simbolizira Benedikt.

Papa obećao pravdu žrtvama seksualnog zlostavljanja u Rimokatoličkoj crkvi

NEDOSTATAK DOKAZA

Prvo, ovo izvješće u kojem se optužuje Benedikta ne donosi ništa novo o čemu se već nije pisalo u medijima. Slučajevi datiraju iz 1980. godine, kad je papa emeritus obnašao dužnost nadbiskupa Münchena i Freisinga. Glavni protagonist izvješća je pedofil kojega se naziva “Otac H.”. Sasvim nepotrebno skrivanje identiteta ovog svećenika pedofila, jer nije to “neviđena novost”. Naime, riječ je o Peteru Hullermannu, pedofilu o čijem je slučaju imenom i prezimenom još u ožujku 2010. pisao njemački tjednik Der Spiegel, u kojem se već odavno medijski išlo na Ratzingera, no sve je palo u vodu zbog nedostatka dokaza, pa se, eto, sada taj slučaj ponovno izvlači iz naftalina.

Nakon Spiegela, prije desetak godina, gle licemjerja, drugi medij, BBC i njegovi novinari, traži da se prilikom posjeta Londonu zbog zataškavanja pedofilije papu uhiti i da mu se sudi za zločine protiv čovječnosti. Da, to je tražio BBC, koji je nakon toga (slučaj Savile) došao u žižu javnosti zbog masovnih, sustavnih pedofilskih skandala njegovih djelatnika, na čelu sa Savileom, po sirotištima i vrtićima, koje je vrh BBC-ja, s Markom Thomsonom na čelu, zataškavao, a Thompson je, umjesto da ode u zatvor, nagrađen transferom (u Crkvi bi se reklo premještanje) u New York Times, također medij koji se žestoko bori protiv pedofilije. U Katoličkoj crkvi, naravno.

Lovu se pridružila i Irska televizija, koja je optužila vlč. Reynoldsa za pedofiliju i preko njega napala papu, da bi vlč. Reynolds na koncu, kao i Pell u Australiji (sve ljudi Ratzingerove struje), ispao nevin, žrtvom klevete, no bilo je kasno, istrunuo je u zatvoru i potom umro.

Gotovo pola milijuna njemačkih kršćana lani napustilo Crkvu

Potom, nakon njemačkih, engleskih i australskih medija, protiv ljudi “ratzingerijanaca” uključili su se i Ujedinjeni narodi, odnosno Odbor za prava djeteta. Također je i tu dvojbeno je li im motiv bio borba protiv pedofilije ili treći ciljevi.

Odbor je činilo osamnaest članova, među kojima su prema kršćanima, pa i prema katolicima, veoma sklone “demokratske” zemlje koje “prednjače” u pravima djece, posebno djevojčica, kao što su Saudijska Arabija i Sirija. Najutjecajnija osoba pak u ovom odboru bila je Peruanka, gradonačelnica Lime Susana Villaran, agresivna gay aktivistica i zagovornica rodne ideologije.

Koliko je ovom UN-ovu tijelu stalo do djece i borbe protiv pedofilije, a ne do “nečega trećeg”, vidi se iz njihovih zahtjeva prema Svetoj Stolici u kojima traže da Katolička crkva promijeni svoj nauk o homoseksualnosti, transseksualnosti, abortusu, te da veći naglasak stavi na rodnu inkluzivnost. Iz ovih je naglasaka jasno da krajnji cilj nije borba protiv pedofilije, da se žrtve instrumentaliziraju kako bi se Katoličku crkvu slomilo po sasvim trećim pitanjima, da bi se promovirala rodna ideologija, čiji aktivisti, inače, da paradoks bude potpun, zagovaraju snižavanje dobne granice za spolne odnose s djecom, zalažući se, de facto, za legalizaciju pedofilije zbog koje “sude” Katoličkoj crkvi!? Tko je tu lud?

Bilo bi krasno da nam zlostavljači djece prestanu govoriti što je moralno

IZVJEŠĆE UN-A

Ovakvim je zahtjevima ovo tijelo UN-a izvršilo napad na jednu od temeljnih stečevina zapadne civilizacije, a to je sloboda vjeroispovijesti, miješajući se u nauk jedne vjerske zajednice, Katoličke crkve, sugerirajući čak na jednome mjestu kako bi papa trebao interpretirati Bibliju!?

Kao drugo, Izvješće UN-ova Odbora za prava djeteta kojim se obrušavaju na Katoličku crkvu manipuliralo je žrtvama, napuhujući njihov broj. Zbog toga donosim jedan nekatolički izvor (Center for Sex Offender Menagement), da se vidi koliko ova metodologija Save Štrpca u tijelu Ujedinjenih naroda “pije vodu”, i to na primjeru SAD-a.

U nadbiskupiji Boston u posljednjih pedeset godina službovalo je 3000 svećenika, a njih 60 bilo je optuženo (nije svima presuđeno) za pedofiliju, odnosno dva posto. U nadbiskupiji Philadelphia, polazeći od 1950. godine, službovalo je 2145 svećenika, a u istom razdoblju pravomoćno je presuđeno kao pedofilima njima 35, ili 1,4 posto. U Chicagu je u istom razdoblju na 2200 svećenika procesuirano njih 40, ili 1,8 posto… Kad uzmemo u obzir ove egzaktne podatke za (nad)biskupije s najvećim brojem pedofilskih skandala u tako dugom vremenskom rasponu, ostaje znanstvenofantastično pitanje: kako je UN-ov Odbor za prava djeteta došao do “desetaka tisuća djece”?

Katolička je crkva zbog pedofilije i drugih skandala u očima mnogih s pravom izgubila kredibilitet, događaju se masovna napuštanja Crkve. No ovaj novi/stari napad na Ratzingera nuka na pitanje možemo li vjerovati i ovakvim borcima protiv pedofilije, u njihove stvarne motive, u instrumentaliziranje žrtava za promicanje vlastite ideologije i rušenje Crkve kao takve, a ne samo njezina trulog dijela.