fbpx

Vladaju BiH već 20 godina: Da li smo OSUĐENI NA DOŽIVOTNE političke vođe?

Priča o dugogodišnjoj vladavini  ‘Trijumviratu’, tri političke opcije koje su pravile sistem, takav da im omogući da nesmetano vladaju decenijama. Oni su napravili društvo nejednakih šansi i mogućnosti za sve i uzgojili korupciju, koja je postala endemska vrsta u BiH

Dodik, Čović, Izetbegović, vladavina
Foto: Twitter

Predstavnici izvršne vlasti su samo marionete ovih politika, po  svoje mišljenje idu kod partijskih šefova i davno su zaboravili ko ih bira, vodeći se sopstvenim interesom da su na budžetskim jaslama važno je ko ih delegira da budu izabrani, na izborima koji su odavno postali farsa. Priču  koju je objavila Srpska.info prenosimo u cijelosti.

 

Autor: Slobodan Popadić

Dragana Čovića na vlasti gledamo od 1998, kada je postao zamjenik premijera i ministar finansija u Vladi FBiH, a Milorada Dodika još od 1986, kada je postao predsjednik Izvršnog odbora opštine Laktaši. Poslije rata, Dodik je prvi put došao na vlast u Srpskoj 1998, postavši premijer.

Bakir Izetbegović je na vlasti od osnivanje SDA 1990. godine, jer je bio desna ruka svog oca Alije, mada je zvanično na izabranu funkciju došao tek 2000, kada je postao poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo.

Danas su Čović i Izetbegović lideri HDZ odnosno SDA, te članovi Kolegijuma Doma naroda BiH, a Dodik predsjednik SNSD i srpski član Predsjedništva BiH.

Trenutno tri najmoćnija političara u BiH na vlasti na različitim nivoima, i sa manjim prekidima, nalaze se više od 20 godina, ali oni uopšte nisu jedini. Okruženi su brojnim saradnicima, koji decenijama vladaju ovom zemljom. To samo po sebi nije problem, ali jeste činjenica da se u BiH, prema mnogim parametrima, živi najlošije u Evropi.

Aktuelni član Kolegijuma Predstavničkog doma BiH, Nebojša Radmanović (SNSD), postao je poslanik u Narodnoj skupštini RS još 2000; poslanik u PS BiH Nikola Špirić (SNSD) je u parlament BiH prvi put ušao 1998…

Aktuelni generalni sekretar SDA, Halid Genjac, postao je simbol za beskonačnu poslaničku karijeru, jer je u PS BiH još od prvih poslijeratnih izbora 1996, s tim što je kratak period bio član Predsjedništva BiH umjesto Alije Izetbegovića.

Halid Genjac
Foto: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Dalje, poslanik SDA u PSBiH, Adil Osmanović, u vlasti je još od rata, kada je bio predsjednik Ratnog predsjedništva opštine Teslić. Sadašnji bošnjački član Predsedništva BiH, Šefik Džaferović, u vlasti je od 1996, kada postaje predsjedavajući Skupštine Zeničko-dobojskog kantona. Ako ne računamo period u ratu, kada je bio sekretar Agencije za informisanje i dokumentaciju (AID).

Slično je i sa hrvatskim kadrovima. Aktuelni delegat u Domu naroda BiH, Bariša Čolak, je prvi put vlast okusio još u ratu, kada je bio ministar pravde, kasnije ukinute, Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, a odmah poslije rata premijer Zapadnohercegovačkog kantona. Članici Kolegijuma Predstavničkog doma BiH, Borjana Krišto, prva politička funkcija bila je ministarka pravde u kantonalnoj vladi 1998…

I među opozicionarima ima onih politički dugovječnih, koji pamte dane kada su bili vlast i koji joj se ponovo nadaju. Jedan od njih je lider SDS i poslanik u PS BiH, Mirko Šarović, koga je rat zatekao na mjestu sekretara Skupštine Opštine Novo Sarajevo. Od 1994. do 1996. je bio predsjednik Izvršnog odbora Opštinske uprave u Istočnom Novom Sarajevu, a potom na najvišim funkcijama u Republici Srpskoj i BiH.

Mirko Šarović, SDS
Foto: SDS

Šarović i dalje važi za jednog od najozbiljnijih kandidata opozicije na idućim opštim izborima.

Zašto danas u BiH vladaju oni su koji su vladali prije više od 20 godina (ili su u samom vrhu) i zašto niko mimo njih zasad nema mnogo šansi? Politički analitičar i psiholog, Ibrahim Prohić, kaže da su uzroci koji priozvode takvo stanje izuzetno složeni i nalaze se na najmanje tri terena.

– Prvo jeste dejtonski ustav BiH koji ima ugrađene genetske greške, koji ima čitav niz instrumenata kojima se može blokirati politički sistem. Najnoviji primjer je kada je trebalo Predsjedništvo BiH da odobri upotrebu helikoptera za gašenje požara u Hercegovini i kada jedan član to nije dozvolio. To nije jedini primjer i ne radi to samo Milorad Dodik. Drugi nivo problema jeste karakter etabliranih politika. To zvuči akademski složeno, ali nije. Taj karakter oslikava nekoliko karakteristika, a najvažnije je to što su politiku sveli na puki klijentelizam. Ona služi samo političkim moćnicima – ocjenjuje Prohić za Srpskainfo.

Kako kaže, treći nivo je zapravo suštinski problem, a to je dominantno stanje društvene svijesti.

– Ukratko, građani BiH su dugotrajnom 30-godišnjom indoktrinacijom i manipulacijom sluđeni, oni ne znaju gdje se nalaze i šta da urade. Zato pokazuju dvije temeljne slabosti: na izborima stalno glasaju za one koji će da rade na njihovu štetu i to što pristaju na mehanizme koji su postali jedino efikasni. Istraživanje od prije nekoliko godina pokazalo je da je oko dvije trećine građana u BiH spremno upotrijebiti korupciju da bi došli do ostvarenja interesa. Kada imate ova tri nivoa problema, gdje ništa nije kako treba, onda je potpuno razumljivo da je ovo država i društvo koje je blokirano – zaključuje Prohić.

Ibrahim Prohić
Foto:N1

Prof. dr Drago Vuković, redovni profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, smatra da je na sceni potpuna negativna selekcija i odsutnost bilo kakve kadrovske politike.

– Kada se prisjetim one Lenjinove fraze „dajte mi tuce revolucionara da bi uspješno izveli socijalističku revoluciju“, prva asocijacija danas bi mogla da glasi: dajte nam samo ovakve kadrove da uništimo sve što smo stvorili. Nekoliko je tu problema. Politički lideri, koji su više sticajem nekih okolnosti to postali, ili misle da su lideri, veoma ljubomorno čuvaju svoje liderstvo i imaju veliki strah od gubitka pozicija. Ti strahovi su prije svega posljedica gubljenja privilegija, političke i društvene moći, a na kraju tu je strah od odgovornosti, jer ih položaj i funkcija štiti od takve mogućnosti – kaže Vuković.

Zatim, dodaje Vuković, tu su ogoljeni materijalni interesi i potreba „obezbjeđivanja“ budućnosti svojih užih i daljih srodnika.

– Prosto je nevjerovatna sposobnost pojedinaca da se za neko kratko vrijeme obogate. To se svakako krije, ali se, naprimjer, na ostavinskim raspravama najbolje pokazuje – kaže Vuković za Srpskainfo.

On se pita zašto postoji nezaintresovanost mladih da aktivnije učestvuju u društvenim i političkim poslovima, da budu nosioci novih politika i političkih standarda.

– Prvo, ne stvaramo nove političke lidere. Komunisti su imali kurseve, političke škole, Kumrovec… Zato su vladali tako dugo, sve do kraja te ideologije. Mi imamo nekakve blijede pokušaje kadrovskih osvježenja, ali nemamo strategiju niti sinergiju mladosti i iskustva. Mladi lideri ili previše „štrče“ iznad svojih političkih stranaka ili se poptuno utapaju u “stare” politike – dodaje Vuković.

Kako kaže, potpuno je siguran da su politički lideri (i ovi stariji, ali i mlađi) zarobljeni u raljama današnje politike, koja je oslobođena morala i odgovornosti prema građanima, a potpuno zavisna od interesa, novca, kriminala i korupcije.

– Politika koja proizvodi konflikte, mržnju, strahove, zapravo je negacija one politike koja počiva na ideologijama, okupljanjima, strategijama i vizijama. Kadrovska politika je ozbiljan posao. Potrebna nam je moralna obnova politike. Samo tada je moguća i suštinska kadrovska obnova. Politiku treba osloboditi od potrebe da se miješa u sve pore društvenog života, posebno u oblasti ekonomije, prava, obrazovanja. Ne može politika biti naša sudbina, kao što je govorio prof. Esad Ćimić – zaključuje Vuković.

 

„NIJE OVO VESTERN FILM“

Nije da ne postoje u ovoj zemlji ljudi koji imaju kompetencije, ali oni imaju dva temeljna problema, smatra Ibrahim Prohić.

– Takvi uglavnom ne mogu da uđu u sistem, a drugo, čak i kada uđu, oni ne mogu da se bore protiv institucionalne hobotnice. Nema dovoljno ljudi koji bi htjeli drugačije da bi to bilo moguće. Ovo nije vestern film u kome će glavni lik s dva pištolja ući u glavnu ulicu i pobiti one koji čine zlo. Ovdje ne može ništa jedan čovjek, ne može ništa mala grupa, ovdje su oni koji bi htjeli drugačije u velikoj manjini. Drugo, oni su međusobno neuvezani, dok su s druge strane oni koji defakto 30 godina rade protiv interesa države i građana sjajno uvezani i jedni druge podržavaju. Dok se ne promijeni politička paradigma, koncept vlasti i većina, dotle pojedinci ne mogu napraviti ništa – smatra Prohić.

 

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.