fbpx

Vide li Milanović i Plenković da je započeo novi Hladni rat. I da HV nije igračka?

Niti Milanović, niti Plenković nemaju mandat za uvlačenje hrvatske vojske i vojnika u politiku

Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Netrpeljivost između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića očito nije novijeg datuma i traje odavno. I to je njihova stvar.

Oni najbolje znaju gdje je tijekom ispreplitanja njihovih karijera krenulo nakrivo.

Netrpeljivost između predsjednika države i premijera, pak, traje već skoro godinu i pol, no dok je svedena na intelektualno pripetavanje, izazivanje i zadovoljavanje ega, to je opet njihova stvar.

Milanović kaže da je Plenković kao Milan Stojadinović. Tko je to?

No, netrpeljivost u koju je sada uvučen, htio – ne htio, vojni vrh i Hrvatska vojska, e to već nije samo stvar ovog dvojca. Granica surovog i brutalnog, ali i dobrog političkog fajta upravo je prijeđena i ulazi u zabranjene vode.

Ni Milanović ni Plenković nemaju mandat za uvlačenje vojske i vojnika u politiku, niti oni smiju biti predmet politikantstva. Jer to bi već bilo poigravanje samim temeljima države. I to im nitko neće tolerirati.

Miroslav Škoro: Andrej Plenković je bahat i neodgovoran čovjek

U žaru međusobnog prekomjernog granatiranja naš premijer i predsjednik uoči obljetnice “Bljeska” zabrinuli su sve one dobre hrvatske ljude kojima je ostalo još malo svetinja, a HV je sigurno jedna od preostalih. Stavljati i upetljavati vojni vrh u poziciju da biraju koga će slušati prije, Banske dvore ili Pantovčak, nije niti fer niti se to radi.

Vojni vrh u Hrvatskoj nije samo apolitičan. On mora biti iznad aktualnih politika. U tom su “sektoru” stvari hijerarhijski postavljene i one su crne ili bijele i ne može biti sivih zona kao u politici.

Zoran Milanović imao je novi obračun s Andrejom Plenkovićem i Miloradom Pupovcem i izvršnom vlasti

Vojska jednostavno brani državu, narod i njezine građane, i ništa više, niti manje. Vojnici biraju između politika samo na izborima, anonimno kao svi, ali kao vojni profesionalci sigurno neće birati između Plenkovića i Milanovića.

Kada je nakon trećesiječanjske promjene vlasti 2000. objavljeno pismo dvanaestorice poznatih i časnika HV-a, od kojih su neki bili umirovljeni, a neki aktivni, to je politika dočekala na nož, premda se radilo tek o vapaju ratnika koji su željeli sačuvati vrijednosti Domovinskog rata.

I tražili od novih vlasti da prepoznaju opasnost haških suđenja i ne dozvole urušavanje uspjeha u ratu. Politika je pismo dočekala kao čin vojnog udara i časnici su pometeni.

Ne samo oni, jer nakon toga pod egidom smanjivanja HV-a i troškova, svoju vojnu karijeru završile su u sljedećim godinama na tisuće časnika i vojnika.

No, svejedno, i u 2000-im vojni vrh činilisu sudionici Domovinskog rata, a ministri obrane uglavnom su imali vojne karijere. Nakon završetka mandata Ante Kotromanovića i Damira Krstičevića, ratnih zapovjednika, i stvarno i simbolično prestaje taj kontinuitet. Na čelu MORH-a sada je civil Mario Banožić.

I premda je i u hrvatskoj politici bio popriličan broj onih koji su imali vojnu karijeru i kao vojnici sudjelovali u Domovinskom ratu, to nije bio slučaj ni s Plenkovićem ni Milanovićem. Upravo zato u ovom politički “novom normalnom” Milanović, Plenković i Banožić u jedinstvenoj su životnoj prilici pokazati kako se brine o jednom od najvažnijih segmenata društva, vojnom.

Dosadašnji njihovi rezultati u tome su poprilično slabašni. HV zadržava svoj kronično nedostatni vojni proračun, koji je tijekom korone opet srezan, u pravilu se jače vojne nabavke i modernizacija odgađa ili svodi na simbolični napredak. HV je na prekretnici.

Ili će je neambiciozni političari gušiti ili će napokon započeti smišljeni i planirani oporavak i razvoj. Zanemarivanje svoje vojske nije tek hrvatska stvarnost. Do jučer su u tom modu bile i glavnine vojski u Europi, pa i NATO-u. No, u zadnje vrijeme sada već većina članica NATO-a primjetno i brzo oporavlja svoje vojne snage. To isto čine i neutralne zemlje, kao i one svrstane.

Ne naoružava se dramatično brzo, dakle, samo Srbija, što nama iz razumljivih razloga bode oči, jer u ovoj godini diže vojni proračun za 44 posto i najavljuje vraćanje obveznog služenja vojnog roka, nego to, istina nešto manjom dinamikom, čine i ostali.

Dakle, da je otpočeo novi hladni rat i da je vrijeme za jačanje nacionalne sigurnosti, većini je jasno. U Hrvatskoj to još nije vidljivo. Oko toga što sve treba razviti, nadomjestiti i modernizirati unutar HV-a, nema nikakvih javnih rasprava, ali je tužna činjenica da je lakše navesti ono što ne zahtijeva drastične popravke.

Nastup glavnog političkog dvojca u Okučanima prošao je u zdravoj atmosferi i na trenutak nisu frcale iskre. Je li to znak da Plenković i Milanović vide da kada su Domovinski rat i HV u pitanju moraju nastupati hladne glave, bit će uskoro jasno, pokažu li zajedništvo oko nabavke nove borbene eskadrile.

Izjava Milanovića u Okučanima da se “malo hrabrih ljudi ovdje borilo, mi ostali smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi, kadrovskim službama” ohrabruje, no oni koji su sudjelovali u ratu ovdje će ga korigirati jer za Hrvatsku se nije borilo malo dobrih i hrabrih ljudi, nego naprotiv, puno dobrih i hrabrih. I baš zbog toga i zbog njih ovaj politički dvojac danas treba zračiti s više samopoštovanja i samopouzdanja.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.