U toku je proces priznavanja autokefalije Crkvi Sjeverne Makedonije

Branko Đorđevski: Priznanje Makedonske crkve u poodmakloj fazi, Srbi prijetnjom o raskolu neće uplašiti Vartolomeja

Vjerski analitičar Branko Đorđevski iz Skoplja navodi da je proces priznavanja autokefalije Crkvi Śeverne Makedonije od strane Vaseljenske Majke-Crkve u poodmakloj fazi i da se mogu očekivati i konkretna rješenja.

Napominjemo, da je, na temelju tomosa iz 1922, jurisdikcija Crkve Srbije (SPC) i sada priznata za teritorije odavno nepostojećih Kraljevine SHS ili SFR Jugoslavije. Makedonija i Crna Gora su međunarodno priznate države.

Prema crkvenim kanonima, granice pomjesnih crkava se poklapaju s državnim granicama.

Cetinjski manastir upisan kao svojina SPC, Prijestonica nije informisana

Ukoliko Vaseljenska Majka-Crkva odobri autokefaliju za Crkvu u Makedoniji, to će značitii reviziju tomosa iz 1922, u kojem je Vaseljenska Majka-Crkva – a na temelju, ne striktne primjene crkvenih kanona, nego ikonomije (oportuniteta) – priznala i „ujedinjenje” autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve u dvije godine ranije stvorenu Avtokefalnu Ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

U intervjuu za makedonski portal „Lokal”, Đorđevski analizira najnovije poruke Crkve Srbije da će u slučaju priznanjâ autokefalija za pomjesne crkve u Śevernoj Makedoniji i-ili Crnoj Gori prekinuti odnose s Vaseljenskom patrijaršijom.

– Kako treba doživjeti ovu poruku?

ĐORĐEVSKI: Iskreno se nadam da je ova upozoravajuća izjava episkopa Antonija (Pantelića, vikara patrijarha Srbije – prim) rezultat saznanja da se Vaseljenska patrijaršija sprema da prizna autokefaliju Makedonskoj crkvi. Tako nešto se može i treba očekivati od SPC jer će se ośećati pogođena i moraće oštrije da odgovori. Poznato je da ona nije prekinula komunikaciju s Vaseljenskom patrijaršijom kada je priznata autokefalija Pravoslavne crkve Ukrajine, ali je stala na stranu Ruske crkve i u tom bloku je protiv vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja. Međutim, nedavne aktivnosti, koje organizuje Ruska crkva, pokazuju da taj blok nema novih pristalica među pravoslavnim crkvama.

Sejdinović: SPC počiva na ekstremnom nacionalizmu, etnofiletizmu i srebroljublju

Ovo nije prvo upozorenje iz redova SPC. Episkop bački Irinej je u aprilu ove godine u intervjuu za „Politiku” čak na svoj način zaprijetio Vaseljenskome Patrijarhu: da može da očekuje suđenje od strane drugih pravoslavnih crkava ako tako nešto uradi. Upozorio je i da će Makedonska crkva u slučaju tomosa od Vaseljenske patrijaršije dobiti manje nego što joj je predviđeno „Niškim sporazumom” (iz 2002. godine, neuspjeli pokušaj rješavanja međusobnih odnosa između crkava Srbije i Makedonije – prim); da će morati da preda svoje eparhije u inostranstvu Vaseljenskoj patrijaršiji; da će morati ustupiti Vaseljenskoj patrijaršiji manastir Sveti Pantelejmon u Nerezima, etc.

Dakle, ovo je samo novo upozorenje koje, po mom mišljenju, neće uplašiti Vaseljenskoga Patrijarha da se predomisli o namjeri da se riješi makedonski crkveni problem. Da je postojao takav strah, Vaseljenska patrijaršija ne bi pokrenula proceduru razmatranja našega crkvenoga zahtijeva za priznanje autokefalije. I taj proces je sada u poodmakloj fazi kada se mogu očekivati konkretna rješenja. Proces će se sigurno ubrzati, jer očigledno je da crkveni Beograd ne prihvata trojni sastanak koji je nuđen u organizaciji Vaseljenske patrijaršije za rješavanje našega crkvenoga pitanja.

Protesti na Cetinju protive “fašizaciji i klerikalizaciji crnogorskoga društva”

– Indikativan je čvrst savez koji grade SPC i Ruska crkva kada je riječ o protivljenju potezima Vaseljenske patrijaršije. Dokle će to ići?

ĐORĐEVSKI: Ruska crkva je pokrenula svojevrsnu novu ofanzivu protiv Vaseljenske patrijaršije i Vartolomeja. Cilj je da se on delegitimiše kao Vaseljenski Patrijarh i da mu se oduzme pravo da odobrava tomose o autokefaliji novim pravoslavnim crkvama, a da se to može uraditi samo konsenzusom svih pravoslavnih crkava. Ruska crkva je ohrabrena jačanjem pozicija SPC u regionu Balkana nakon događaja u Crnoj Gori i smatra da sada taj vjetar treba iskoristiti…

– Što je, u suštini, problem zbog kojeg se SPC ne slaže s autokefalijom Makedonske crkve?

ĐORĐEVSKI: Ne samo da je problem s Makedonskom crkvom, već je problem i s Ukrajinskom crkvom, s Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Zašto, zaista, ove crkve, s ukupno milionima vjernika, ne mogu biti nezavisne i njihovi narodi ne mogu da imaju autokefalnu crkvu? Zašto mnoge manje pravoslavne crkve, poput Poljske pravoslavne crkve, Pravoslavne crkve Češke i Slovačke, koje imaju znatno manji broj pravoslavnih vjernika, imaju autokefalni status, a Makedonske, Ukrajinske i Crnogorske crkva da nemaju! Kaže se da treba poštovati crkvene kanone.

Naravno, pod uslovom da ovo poštovanje vodi ka ispunjenju cilja narodâ koji žele da imaju svoje nezavisne crkve. Ali ako je cilj da se ti narodi drže u „autonomnome” statusu, zavisnome statusu, ako nije cilj da se prizna postojanje tih naroda, ako je cilj da se sačeka da li će Makedonija, Crna Gora, Ukrajina, opstati kao države, a u slučaju njihova raspada da polažu pravo na određenu teritoriju… onda je jasno što se krije iza namjere zadržavanja „imperijalne jurisdikcije” koju vrše Ruska i Srpska crkva u regionima oko njih.

– Što se može očekivati u budućnosti od srpske strane u odnosu na Makedonsku crkvu i Makedoniju kao državu: može li, pretpostavimo tu situaciju, Srbija postati članica EU prije Makedonije, pa se pojaviti kao država-članica koja će blokirati Makedoniji članstvo u EU?

ĐORĐEVSKI: SPC je godinama tražila registraciju u Makedoniji POA Jovana Vraniškoskoga (ogranak SPC za Makedoniju – prim), nakon što je njihov projekat raspuštanja Makedonske crkve propao. To pitanje stoji i postojaće u narednim godinama. Ako se ne riješi, pretpostavljena situacija u kojoj će Srbija biti članica EU i odlučivati o uslovima koje bi Makedonija trebalo da ispuni, onda se zaista može očekivati takvo uslovljavanje Srbije.

Ali predstoji još dug put. Inače, jasno je da Makedonska crkva nikada neće dobiti saglasnost na autokefaliju od SPC. Autonomaški status na osnovu „Niškoga sporazuma” je maksimum. Ali, ponavljam, sve ostalo je vezano za dugoročne ciljeve SPC, a tu je suštinsko prije svega – da li će Makedonija opstati kao država ili ne.