fbpx

Svjedočenje preživjelih žrtava: Assadove režimske snage provodile torturu i nad trudnicama i djecom

Iako su znali da sam trudnica, vršili su torturu i stalno su me tukli. Pritvor nevine trudnice je najveći ratni zločin, kazala je Um Hasan u razgovoru s novinarom AA

Asadov režim, tortura, trudnice, djeca
Foto:AA

Snage režima Bashara al-Assada od početka rata u Siriji vrše nasumična i bespravna privođenja i torturu nad civilima, a o čemu svjedoče i preživjeli zarobljenici koji su bili žrtve najbrutalnijih metoda torture, uključujući i premlaćivanje trudnica, javlja Anadolu Agency (AA).

Rat u Siriji počeo je u martu 2011. godine, a hiljade Sirijaca, uključujući i žene i djecu, žrtve su torture u istražnim i pritvorskim centrima Assadovog režima, a više tih centara se nalaze na nepoznatim lokacijama.

Prema podacima Sirijske mreže za ljudska prava (SNHR), Assadove režimske snage su od početka rata u Siriji uhapsile 1,2 miliona ljudi, uključujući i najmanje 132.000 pritvorenika o čijoj sudbini se i dalje ne zna ništa.

Sirijka Abir Um Hasan je o svom četveromjesečnom pritvorskom iskustvu u razgovoru s novinarom AA kazala da je uhapšena 2016. godine kao trudnica, zajedno sa dvoiopogodišnjeim sinom.

Um Hasan je 39-godišnjakinja iz Damaska koja je uhapšena dok je išla u bolnicu na kontrolu pošto je saznala da je trudna.

U pritvoru je sa sinom provela četiri mjeseca, a potom je davanjem mita uspjela pobjeći i sa porodicom preseliti u Idlib.

Sedmicu nakon izlaska na slobodu, Um Hasan je rodila sina Ammara.

– Um Hasan: Tokom pritvora sam samo mislila na sina i bebu koju sam nosila u stomaku-

Ona je u razgovoru s novinarom AA u Idlibu kazala da i nakon pet godina iz sjećanja ne može da izbriše scene torture i zločina kojima je svjedočila u pritvoru u Damasku.

“Želim govoriti i svjedočiti kako bi cijeli svijet čuo za zločine koji se događaju iza rešetaka zatvora Assadovog režima. Bojala sam se kad sam privedena. U zagrljaju sa sinom sam plakala. Pri prvom ispitivanju su me silom odvojili od sina. Njega su odveli u drugo mjesto gdje su bile pritvorene žene. Njegova vriska pri razdvajanju mi i dalje odzvanja u ušima. Imala sam osjećaj da mi se duša otrgnula od tijela“, kazala je Um Hasan.

Ona je kazala da je pri svakom ispitivanju bila razdvajana od sina i da je u tim teškim trenucima mislila samo na njega i bebu koju je nosila.

– Ženama su tokom ispitivanja prijetili da će im trajno oduzeti djecu

Um Hasan je kazala da su pritvorenice trpile fizičku torturu i premlaćivanje, ali i ništa manje bolnu mentalnu torturu jer im je prijećeno da će im djeca biti trajno oduzeta ili ubijena ako ne daju tražene odgovore na pitanja.

Ističući kako nije znala ni gdje je pritvorena, Um Hasan je kazala da su to bili teški dani u kojima je svakodnevno bilo izloženja nasilju i bila razdvojena od dvoipogodišnjeg sina.

“Pet puta sam vođena na ispitivanje. Iako su znali da sam trudnica, vršili su torturu i prema meni se ophodili kao prema teroristkinji. Stalno su me tukli. Pritvor nevine trudnice je najveći ratni zločin“, kazala je Um Hasan.

Prisjećajući se kako su je tukli kad god nije priznavala optužbe koje joj stavljaju na teret, Um Hasan je kazala da je jedna pritvorenica izgubila razum zbog te torture i da je potom stalno bila premlaćivana jer je vrištala u ćeliji.

“Tokom ispitivanja su nam vezali oči. Sada bih sve dala da mogu vidjeti i prepoznati te osobe koje su nas zlostavljale tokom ispitivanja. Stalno su tražili da nešto priznajem. Uvrede i psovke su bile bolne i ponižavajuće koliko i batine“, kazala je Um Hasan.

– Tokom pritvora imala upalu bubrega-

Ona je dalje kazala da je zbog torture i loših uvjeta u pritvoru dobila upalu bubrega i još nekoliko oboljenja zbog kojih je dva puta vožena u bolnicu i to s lisicama na rukama. Doktori su joj rekli da je lošeg zdravstvenog stanja i da bi se trebala bolje hraniti.

“Nakon nekoliko pritvorskih jedinica, prebačena sam u zatvor Adra u Damasku i izvedena sam pred sud za terorizam. Sudiji sam rekla da sam nevina, da sam trpila torturu kako bi priznala djela koja mi se stavljaju na teret i da mi stalno prijete, a sudija mi je tražio da mu dam mito od hiljadu dolara da bi me pustio na slobodu“, kazala je Um Hasan.

Govoreći o lošim uvjetima boravka u zatvoru, Um Hasan je kazala da su pritvorenice pile vodu iz toalet šolje.

“Na zidovima ćelije smo ispisivale svoja imena. Obraćali su nam se samo po brojevima i zato smo ostavljali imena i poruke ženama koje dođu poslije nas u ćeliju“, kazala je Um Hasan.

“Ćelija je bila mala, a desetine su nas tu spavale. Nismo mogle disati, a bilo je i veoma mračno. Kao trudnici mi je bilo još teže. Nismo znale ni koliko je sati, niti koji je dan“, kazala je Um Hasan.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.