NEPOŠTENA PRAKSA: U sukobu su interesa, lažno se potpisuju…
Titula doktora znanosti i gola činjenica da je netko i službeno postao znanstvenik, na žalost, ne mora nužno značiti da nije i da neće krivotvoriti ni izmisliti podatke, ni staviti potpis pod istraživanje s kojim je imao malo ili nimalo veze. Da to znanstvenici rade, piše i jedan od najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa Nature i to u članku pod naslovom “Nezasluženo autorstvo prožima znanost”.
Tema su rezultati velikog istraživanja o iskustvima znanstvenika u odgovornoj provedbi istraživanja u sklopu kojeg je anketirano skoro 50.000 znanstvenika iz Europe i SAD-a. Dio ispitanika je priznao kako im nije nepoznato ni namjerno izostavljanje izvješća o kontradiktornim nalazima, ni provođenje istraživanja bez etičkog odobrenja. Navodili su i primjere neadekvatnih recenzija, skrivanja sukoba interesa, a čak polovica ispitanika je priznala da su prilikom potpisivanja radova bili pod pritiskom da uključe ili isključe pojedine autore!
Svakako, alarm se upalio, a među zaslužnima što sad imamo i potvrdu da je dio znanstvenika sklon lažiranju podataka i da ih ne resi istraživačka čestitost su i znanstvenici s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i to prof. dr. sc. Ana Marušić, te dvoje mladih kolega doc. dr. sc. Ivan Buljan i mag. iur. Rea Roje, prenosi Slobodna Dalmacija.
Oni su dio međunarodnog znanstvenog tima koji je radio na ovom SOPS4RI (Standard Operating Procedures for Research Integrity) projektu, čiji cilj nije samo detekcija stanja, nego izrada alata za pomoć istraživačkim ustanovama i organizacijama koje financiraju istraživanja, te jačanje odgovorne znanosti.
NEKA MLADI GOVORE
Profesorica Marušić, jedna od najboljih i najcitiranijih znanstvenica koje Split i Hrvatska imaju, prepustila je riječ docentu Buljanu i Rei Roje. Neka mladi govore. Oboje imaju 31 godinu i već impresivan CV, ali složno ističu kako im je upravo Ana Marušić jako puno pomogla na tom putu.
– Uz nju se jako puno uči i zaista je inspiracija ne samo u znanstvenom pogledu, nego i oćenito – kaže Rea Roje.
Ovaj mladi znanstveni dvojac nam u startu dokazuje svoju znanstvenu čestitost: na našu čestitku što im je rad objavljen u prestižnom Natureu odgovaraju kako je zapravo ovaj ugledni britanski časopis objavio tekst o njihovom radu, ali da sam članak još nije prošao znanstvenu recenziju. Zasad je stoga javno dostupan na platformi MetaArXiv Preprints putem koje se objavljuju radovi koji još nisu prošli recenzijski postupak, no i tu je izložen znanstvenom sudu.
Budući da je riječ o članku koji vrvi stručnim terminima, zamolili smo ih da nam što jednostavnije predstave zbog čega je toliko važno ovo na čemu su radili proteklih godina.
– I najmanja pogreška u znanosti, namjerna ili nenamjerna, može imati nesagledive posljedice, od konkretne opasnosti za živote ljudi do uzaludnog trošenja novca, vremena, sredstava i rada. Uzrok slučajeva loše istraživačke prakse ne treba tražiti samo u istraživačima, već trebamo uzeti u obzir i što se sve događa u znanstvenoj zajednici te koja je uloga istraživačkih organizacija, organizacija koje financiraju istraživanja i znanstvenih časopisa. Naše istraživanje pokazalo je kako, u usporedbi s istraživačima u SAD-u, europski istraživači priznaju više sudjelovanja u nepoštenim istraživačkim praksama te su manje sigurni u održavanje visokih standarda znanstvenoistraživačke čestitosti. Trebalo bi dublje ispitati zašto je došlo do ove razlike – govore nam Buljan i Roje.
NEPOŠTENA PRAKSA
Tvrde kako je ponašanje pojedinih istraživača često produkt djelovanja sredine u kojoj rade, te da zapravo nije čudno što postoje odstupanja od dobre istraživačke prakse.
– Da biste danas bili prepoznati kao znanstvenik, morate objavljivati jako puno i jako kvalitetno. Znanstveni članak se može smatrati nekakvom “valutom“ u akademiji te zbog toga većina indikatora uspješnosti uzima u obzir broj objavljenih znanstvenih članaka. Kada uzmete u obzir da je cilj objavljivati što više, nije teško razumjeti zašto dolazi do nepoštene prakse dopisivanja autora na znanstvene članke. Ako poklonite autorstvo nekome tko nije sudjelovao na radu, toj ste osobi napravili uslugu te očekujete da vam osoba na neki način uslugu vrati. Ipak, takvi postupci narušavaju odnose u istraživačkim grupama, dovode do toga da osobe koje stvarno rade napuštaju institucije – tvrde naši sugovornici.
Upravo je projekt SOPs4RI, u sklopu kojeg je i proveden ovaj veliki upitnik, nastojao izgraditi alate za znanstvenoistraživačke organizacije i organizacije koje financiraju istraživanja kako bi omogućio bolje funkcioniranje znanstvene zajednice i bolju implementaciju dobrih istraživačkih postupaka. Neke od razvijenih alata naši sugovornici su već objavili u časopisu Nature, ali znanstvenici na raspolaganju imaju i brojne edukacije, među ostalim i one koje provodi splitska istraživačka skupina pod vodstvom profesorice Marušić.
– Na suzbijanju nepoštenih istraživačkih praksi treba raditi i taj je proces dugotrajan, bez instant rješenja. Možda bi najbolji pristup u iskorjenjivanju tih problema bio kombinacija institucionalne i administrativne potpore kroz pravilnike i smjernice kojih se svi moraju pridržavati, razvijanjem dobrih i poštenih istraživačkih praksi kroz obrazovanje te prepoznavanjem i nagrađivanjem pozitivnih primjera – poentiraju naši sugovornici.
Lijepo ih je čuti.
Rea Roje
Rea Roje je studentica poslijediplomskog studija TRIBE na Medicinskom fakultetu u Splitu, koja je rad na SOPS4RI projektu implementirala i u svoju doktorsku disertaciju. Već je objavila nekoliko znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, a kao predavač sudjeluje u Ljetnoj školi odgovorne znanosti splitskog Medicinskog fakulteta.
Certificirani je trener za obuku iz područja znanstvenoistraživačke čestitosti, a od početka akademske godine Rea je i jedan od predavača odgovorne znanosti na Sveučilištu u Luksemburgu.
Ivan Buljan
Doc.dr.sc Ivan Buljan, mag.psych. trenutno radi na Filozofskom fakultetu, a doktorirao je na Medicinskom fakultetu u Splitu, na kojem je donedavno i radio. Osim spomenutog SOPS4RI projekta, bio je suradnik na nizu europskih i hrvatskih projekata te je objavio više od 50 radova u međunarodnim znanstvenim časopisima. Bavi se temama znanstvenoistraživačke čestitosti, znanstvene komunikacije i psihologije, a između ostalog predaje odgovornu znanost, znanstvenu metodologiju i statistiku. Predsjednik je Hrvatske mreže za odgovornu i ponovljivu znanost.
– U znanstvenom radu sam najviše bio vezan za profesoricu Anu i profesora Matka Marušića, koji su vrhunski znanstvenici i mentori, tako da sam uvijek bio u jako poticajnoj sredini za bavljenje znanošću i usavršavanje. U budućnosti bih volio dublje istražiti kako poboljšati dobre istraživačke prakse s naglaskom na psihologijske čimbenike i tehnologiju – govori nam Ivan.
Osim toga, želja mu je da s kolegama sa Filozofskog fakulteta od njihovo novootvorenog studija Psychology naprave međunarodno prepoznatljiv studij.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.