Kako ruski građani vide rat u Ukrajini? Nikako, većina misli da nema rata, ne znaju za poginule ruske vojnike, ubojstva djece i žena u Ukrajini. Mediji se bave sapunicama
Stara izreka da u ratu prvo pogine istina potvrđuje se u Ukrajini svom snagom. Od početka ruske agresije izloženi smo informacijskom ratu i sukobljenim narativima obiju strana, u čemu je Ukrajina superiorna. No to ne znači da ruske propagande nema, samo je zbog ruske nezainteresiranosti za Zapad ona usmjerena na domaću, rusku publiku.
Posljedica je da se u Rusiji ovaj rat gleda drukčijim očima nego u ostatku Europe. Čak ni osnovni termini nisu isti: dok Europljani prate “ukrajinski rat”, odnosno “rusku agresiju” na Ukrajinu, Rusi prate “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini.
Naime, ruski mediji imaju direktive da u izvještavanju o Ukrajini ne smiju koristiti riječi “rat” ili “invazija”: sankcije za takvo “širenje dezinformacija” uključuju i zatvorske kazne do 15 godina.
PUTINOVI “TIGROVI”: UBICE, SILOVATELJI, SPECIJALCI ZA PLJAČKE… VIDEO!
Naslovnice: Sapunice, izložbe…
Pogledali smo neke ruske portale, na naslovnicama su teme vezane uz sapunice, TV program, nove izložbe, vremenska prognoza, istupe lokalnih političara. Pišu i o putovanjima, dolasku ljeta, planovima za odmor. Dakle, za Ruse rata nema. Tu i tamo se spomene ‘zapadna propaganda’, ‘specijalna operacija’, ‘uspjesi vojnika…’, ‘stabilnost ruske ekonomoije’ i sl. PSD
Iz te jezične dimne zavjese proističu i druge razlike između Europljana i Rusa u percepciji ukrajinskog rata: dok prosječni Europljanin rusko osvajanje ukrajinskog teritorija smatra “okupacijom”, prosječni Rus ga doživljava kao “oslobađanje ruske manjine od ukrajinskih nacista”.
Na upit prosječnog Europljanina kako komentira to što ruska vojska ubija ukrajinske civile, prosječni Rus bi iznenađeno odgovorio: “Kakve civile?”
Svoj narativ o ukrajinskom ratu Kremlj širi Rusijom na dva glavna načina: potpunom kontrolom nad državnim medijima – naročito televizijskim, budući da je prema istraživanjima televizija glavni izvor informiranja za čak 64 posto Rusa – te gašenjem medija koji se usude “specijalnu vojnu operaciju” nazvati “ratom” ili iznijeti bilo kakav narativ o ratu koji se razlikuje od službenog.
Dva slijepca
Gotovo svi nezavisni i opozicijski mediji u Rusiji su blokirani ili ugašeni, od radija Eho Moskve do televizijske kuće Dažd TV. Ruska regulatorna agencija za medije Roskomnadzor dosad je optužila deset medijskih kuća za lažno prikazivanje “vojne operacije u Ukrajini”, pa je list Novaja Gazeta obustavio izlaženje, a neovisni portal Meduza javlja se iz Latvije.
Državna televizija Rossija 1 fokusira se uglavnom na zbivanja u Donbasu, dok ruske vojne akcije u ostatku Ukrajine ne spominje, kao ni ruske žrtve. Dok europski mediji prenose potresne slike Kijeva i drugih granatiranih ukrajinskih gradova, stradalih od ruskih bombi, ruski mediji prenose slike razrušenog Donjecka i drugih granatiranih gradova u Donbasu, stradalih od ukrajinskih bombi.
Rusi ne vide ono što Europljani vide – kolone ukrajinskih izbjeglica koje u očaju bježe u zapadne europske zemlje. Ali ni Europljani ne vide ono što na svojoj televiziji vide Rusi – kolone ukrajinskih izbjeglica ne samo iz Donbasa, nego i iz drugih ukrajinskih regija, koje bježe na istok, u Rusiju.
Za prosječnog građanina Europe rat u Ukrajini počeo je 24. veljače ove godine ničim izazvanom ruskom agresijom. Za prosječnog građanina Rusije taj rat je počeo još 2014. i nikad nije prestao – jer ga je svih tih godina pratio na državnoj televiziji – a 24.
veljače je samo eskalirao. Europljaninu to zvuči apstraktno, jer ga zapadni mediji nisu izvještavali o “ratu niskog intenziteta” koji se od 2015. vodio u Donbasu, kao što Rusa njegovi mediji danas ne izvještavaju što točno ruska vojska u Ukrajini radi u njegovo ime.
To je zapravo i razlog zašto se prosječni Europljanin i prosječni Rus ne mogu razumjeti oko ukrajinskog rata – jer ni jedan ni drugi nemaju potpunu sliku tog rata.
“RUSKI VOJNICI PROVODE GENOCID U UKRAJINI, SILUJU UKRAJINKE”
Dvije paralelne stvarnosti
Kažu da svaka efikasna propaganda počiva na dijelovima istine. Na primjer, rusku opsadu Mariupolja prosječni zapadni gledatelj vidi kroz patnju civila i doživljava kao “pokolj u Mariupolju”, dok ruski državni mediji uvjeravaju ruske gledatelje da pripadnici neonacističke bojne Azov, koji brane Mariupolj, raspoređuju oružje u civilne zgrade i koriste lokalne stanovnike kao živi štit, te pljačkaju siluju i muče zatvorenike koje su uhapsili.
Zapadni gledatelj će to prezreti kao rusku propagandnu laž, ali mnogi Rusi će povjerovati, jer Azov je sve to već činio u Donbasu – o tome, među ostalim, detaljno govori izvještaj Ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava iz 2016. godine, što ruska propaganda obilato koristi: upravo je postojanje te bojne, koja je od 2014. uključena u Nacionalnu gardu, Putin iskoristio kao jednu od izlika za agresiju, formulacijom o “denacifikaciji” Ukrajine.
Zato prosječni Rus opsadu grada na Azovskom moru ne doživljava kao “pokolj u Mariupolju”, nego kao oslobađanje građana Mariupolja od ukrajinskih nacista. Činjenica da se Ukrajina nije uspjela riješiti svojih radikala dala je vjetar u jedra ruskim propagandistima.
Druga stvar koja je ruskoj propagandi olakšala posao su – zapadne sankcije. Kremlj je putem državnih medija godinama uvjeravao građane Rusije da im je Zapad smrtni neprijatelj, koji Rusiju želi baciti na koljena i raskomadati kako bi se domogao njenih resursa. A sada se, kroz “sankcije iz pakla”, događa upravo to: čak i oni Rusi koji su bili sumnjičavi prema Putinovoj propagandi sada vide da na Zapadu bjesni antiruska hajka, što dovodi do homogenizacije ruske nacije na antizapadnoj osnovi.
Analitičari drže da su na tu homogenizaciju osobito utjecali napadi bez presedana na ruske umjetnike i sportaše, a ponajviše izbacivanje ruskih invalidnih sportaša s Paraolimpijade u Pekingu. Tom se homogenizacijom tumači i osjetni porast Putinove popularnosti, koja je uoči agresije bila ispod 60 posto, ali je prema istraživanjima ruskog Levada Centra skočila u veljači na 71, a u ožujku čak na 83 posto.
Većina Europljana misli da Rusi žive u paralelnoj, propagandnoj stvarnosti, kao što i Rusi to isto misle za nas.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.