“Pokvarene etnonacionalne oligarhije otimaju od nas”

Čekanje da nam neko drugi, umjesto nas samih, uspostavi pravni poredak usklađen sa praksom najrazvijenijih evropskih država je zavaravanje…

…i pristajanje na ponižavanja koja nameću etnonacionalne, mafijaške i kvazireligijske oligarhije, koje to predstavljaju kao politiku, smatra Mahmutćehajić

INTERVJU (POBJEDA) : Rusmir Mahmutćehajić, bosanskohercegovački akademik i nekadašnji potpredsjednik Vlade te zemlje

Tamo gdje je vlast poistovjećena sa ideologijom nema politike

Novoizabrani predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić pred iskušenjem je snaženje povjerenja među građanima, što je najvažniji zadatak svakog političara, a ako mu uzori i vodiči u tom poslu budu Milorad Dodik i Aleksandar Vučić propašće, smatra bosanskohercegovački intelektualac, pisac i nekadašnji potpredsjednik Vlade te zemlje Rusmir Mahmutćehajić.

On je u intervjuu za Pobjedu rekao da vjeruje u promjenljivost ljudi, a samim tim i u to da Andrija Mandić može biti bolji od politike koju je do skoro zagovarao.

– Život bi bio besmislen ako u svakom novom času ne bismo mogli biti bolji – smatra Mahmutćehajić.

Upozorava i da zemlje zapadnih demokracija saveznice crnogorskoj državi i njenim građanima mogu biti samo ako u toj državi i njenoj javnosti imaju partnera.

– Zato će odnos Zapada prema Crnoj Gori, uvjeren sam, zavisiti od volje i odlučnosti Crnogoraca da spriječe destrukciju najboljeg crnogorskog interesa – poručio je Mahmutćehajić.

Naš sagovornik upozorava i na važnost oslobađanja od „prosjačkog mentalitata“ zapadnobalkanskih država u koji nas, kaže, guraju etnonacionalne oligarhije.

– Ne treba čekati da nam neko nešto da, da nas brani i stalno misli na nas. U to nas guraju pokvarene etnonacionalne oligarhije. Otimaju od nas pa nam to potom daju kao milostinju, a zapravo održavajući tako svoje narode u poniženju i ustrajnom kvarenju – naveo je Mahmutćehajić.

POBJEDA: Crna Gora i Bosna i Hercegovina su bile bez otvorenih pitanja i u prilično dobrim odnosima do smjene ovdašnje vlasti 2020. godine. Kako biste ocijenili trenutne odnose dvije zemlje? Je li sa promjenom vladajuće strukture u Crnoj Gori došlo do promjena i na tom planu?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Uslov uspostavljanja harmoničnih odnosa među državama jeste međusobno priznanje suverenosti, teritorijskog integriteta i političke nezavisnosti. Postavljanje odnosa između dvije suverene države, crnogorske i bosanskohercegovačke u taj okvir pretpostavka je i ranija i sadašnja i buduća, za poštovanje, saradnju i povjerenje. Ako bi taj princip bio porečen, ako bi ijedna od ove dvije države postala instrument velikosrpskog hegemonizma ili bilo kojeg drugog, odnosi moraju biti poremećeni. Nadajmo se da do toga neće doći. Uz to, neka ta nada ne bude samo naivno očekivanje da sve mora biti dobro, pa ma šta mi činili.

POBJEDA: Nedavno smo dobili i novu vladu kojoj analitičari, zbog njenog heterogenog sadržaja, ne predviđaju dug rok trajanja. Kakva su Vaša očekivanja od nove izvršne vlasti u Crnoj Gori i koliko bi, po Vama, ona mogla potrajati?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Predviđanja su i nezahvalna i opasna. U slučaju nove crnogorske vlade valja ih postaviti u dvije moguće krajnosti. Prva je bitan interes crnogorskog naroda kojem je crnogorska država najvažnije sredstvo u zaštiti ljudskog dostojanstva njenih građana sa svim njihovim pravima na nepovredivost života i težnju da budu sretni te pravne zaštite.

Ako nova vlada bude ustrajavala na tome, a to je njena jedina politička uloga, to bi joj moglo osigurati i postojanost i doprinošenje javnom dobru. Drugu krajnost valja tražiti u mogućnosti da nova vlada slijedi one opasne ideološke koncepte o srpskim zemljama, ujedinjavanju Srba i potčinjavanju crnogorske države srpskoj.

Tada će se ta vlada nužno zaplesti u sukobe i sa sobom i sa crnogorskim građanima i sa svijetom. Valja podsjećati da je politika traganje za zajedničkim dobrom ljudi i nalaženje načina njegovog snaženja. Ideologija, nerijetko poistovjećivana s politikom, ne doprinosi tome. Tamo gdje je politika u punom značenju tog pojma, ideologija je isključena. I obrnuto, tamo gdje je vlast poistovjećena s ideologijom, nema politike.

POBJEDA: Kakav odnos Zapada prema Crnoj Gori očekujete u perspektivi s obzirom na tu heterogenost vladajuće većine?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Da bih odgovorio na Vaše pitanje, predlažem da ga za početak obrnemo. Kakav odnos Crnogoraca, a to znači građana crnogorske države, očekujem prema Zapadu? Ako pod Zapadom razumijevamo sistem vrijednosti u kojima su suverenost, teritorijalna cjelovitost i politička nezavisnost države temeljeni na neupitnoj suverenosti svakog njenog građanina, a to znači na neosporivosti njegovih prava da svoju individualnost razvija slobodno, uz biranje i osvješćivanje svojih pripadanja i nepripadanja, za sve one pojedince koji se zalažu za bilo kakve vrijednosti izvan tih opravdano je reći da su obuzeti emocionalizmom i moralizmom, to jest uskraćenošću u procjenjivanju za svoju budućnost.

Zemlje zapadnih demokratija, i pojedinačno i zajedno, mogu biti saveznice crnogorskoj državi, a tako i njenim građanima, uz uslov da u toj državi i njenoj javnosti imaju partnera. Zato će odnos Zapada prema Crnoj Gori, uvjeren sam, zavisiti od volje i odlučnosti Crnogoraca da spriječe destrukciju najboljeg crnogorskog interesa.

POBJEDA: Amerikanci kažu da ih brinu antizapadne snage na vlasti, ali se nekako čini da ni njih ni evropski blok ovaj region već odavno ne zanima i da su od nas digli ruke. Imate li i Vi takav utisak i gdje bi nas ta njihova nezainteresovanost mogla odvesti?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Nemam takav utisak. U demokratskim državama, za razliku od totalitarnih vladavina, ne prestaje se raspravljanje o javnom interesu. Može se činiti da zakonite i česte smjene vlasti u demokratskim državama predstavljaju slabost u odnosu na totalitarne vladavine, a nije tako.

Trajni razgovor o svim pitanjima javne politike u kojem, na osnovi slobode udruživanja javnog govorenja te jednakosti pred zakonom, učestvuju ili mogu učestvovati svi građani takve države, najznačajnije je postignuće u gradnji harmoničnog političkog poretka, održivog u sebi i odgovornog za čovjeka ma gdje bio.

U našim državama, a to za mene znači prvenstveno u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, manjka onih političkih snaga koje bi svoja najvažnija pitanja rješavali prvenstveno u svojoj državi te za to tražile, a ne čekale, podršku najrazvijenijih svjetskih demokracija. Valjalo bi se oslobađati prosjačkog mentaliteta te ne čekati da nam neko nešto da, da nas brani i stalno misli na nas. U to nas guraju pokvarene etnonacionalne oligarhije. Otimaju od nas pa nam to potom daju kao milostinju, a zapravo održavajući tako svoje narode u poniženju i ustrajnom kvarenju.

POBJEDA: Prvi čovjek crnogorskog parlamenta nosi titulu četničkog vojvode i do skoro je zagovarao bliže veze sa Rusijom i izlazak iz NATO-a, a sada ga čujemo kako oponira Miloradu Dodiku koji govori kako svi Srbi iz regiona treba da žive u jednoj državi. Je li riječ o iznuđenoj izjavi Andrije Mandića ili još jednoj potvrdi teze da vlast mijenja ljude?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Vjerujem u promjenljivost ljudi. Život bi, smatram, bio besmislen ako u svakom novom času ne bismo mogli biti bolji. To što zagovara Milorad Dodik nije ništa drugo do kulturni rasizam koji je u temelju svih naših i širih stradanja. Države pripadaju njihovim građanima, pa ma ko oni bili. Uloga im je da njima služe. Ne vrijedi obrnuto. Nije uloga ljudi da služe državi. Ona je za njih uvijek dragocjeno i nepovredivo sredstvo koje ne smije izmaći nadzoru koji onemogućava zloupotrebe.

U opsjednutosti egomanijom, opijem ideologije, mnogi vlast i moć koju ona daje shvate kao njihov neupitan proročki položaj. Takva iskušenja su opasna i mnogi im se ne odupru. Milorad Dodik je, jednostavno je to pokazati na stotinama njegovih tvrdnji i zahvata, izgubio svijest o sebi kao izabranom političaru. Obmanjuje javnost i kupuje njenu naklonost opasnim trikovima.

Nijeste nikad čuli nijedne riječi o snaženju povjerenja u državi čiji je građanin. A povjerenje među ljudima u državi važnije je od svega drugog, pa čak i od ekonomskih investicija i svih sredstava prisile na koje se tako obuzeti ljudi pozivaju vjerujući da time maskiraju svoje opakosti. Pred tim iskušenjima je i Andrija Mandić. Kako će izaći na kraj sa njima, valja vidjeti. Ako bi mu Milorad Dodik i Aleksandar Vučić bili primjeri i vodiči, propašće.

Odgovornost je na nama

POBJEDA: Iz EU ponovo stižu optimistične poruke o prijemu novih članica do 2030. godine. Možemo li vjerovati tim obećanjima, ako znamo da se ti rokovi pomjeraju na praktično svakih pet godina?

MAHMUTĆEHAJIĆ: Ako želimo postati članice Evropske unije odgovornost je prvenstveno na nama. A šta bismo zapravo drugo htjeli? Niko u Evropskoj uniji neće spriječiti ulazak naših država kada u njima bude uspostavljen pravni poredak usklađen sa pravnom teorijom i praksom najrazvijenijih evropskih država. Koliko mi, mislim na svakog pojedinca u našim državama, sebe smatramo pozvanim i odgovornim da takve promjene u našim državama ishodimo? Čekamo li da to neko uradi umjesto nas? Uvjeren sam da je takvo čekanje samo zavaravanje.

Temelj mu je već spomenuto pristajanje na ponižavanja koja nameću etnonacionalne, mafijaške i kvazireligijske oligarhije, predstavljajući to politikom. Nemaju pojedinci i ustanove Evropske unije nikakve razloge da varaju nas.

Naše spriječenosti u transformaciji politika, kultura i ekonomija u našim državama, u uspostavljanju zbiljnih suverenosti, teritorijalnih cjelovitosti i političkih nezavisnosti, u primjeni temeljnih dokumenata evropskog integracionog poretka, doista su naše. Ako iko od nas kaže da za to nije odgovoran, a odgovoran može biti i šutnjom i pasivnošću, onda mu valja neprestano pokazivati na one koji ova društva drže u takvom stanju, suprotstavljati im se i boriti se protiv njih.

(Pobjeda)