Nije važno tko već zašto su napisani Protokoli Sionskih mudraca ili Krvave osnove!

Sve što je zapisano u Protokolima ili se već ostvarilo ili je na najboljem putu da se uskoro ostvari

Protokoli nisu neko lagano štivo već izvanredno osmišljena strategija kako će i na koji način protokolska elita osvojiti sve države svijeta i nametnuti im ne samo gospodarsku, političku, bankarsku i trgovinsku ovisnost, nego i zavladati ‘dušama’ porobljenih naroda.

Ove krvave osnove prvi je svijetu otkrio prof. Sergije Nilus, ruski učenjak, kad je g. 1905 u Petrogradu objelodanio knjigu ‘Veliki u malome i Antikrist kao mogućnost koja prijeti da zavlada’. Doduše Protokoli su prvo tiskani 1903. u ruskom listu Znamja, pa potom ponovo 1905. kao dvanaesto poglavlje knjige spomenutog ruskog pravnika, mistika i pisca religijskih knjiga Nilusa.

S druge strane, Protokoli su puta u povijesti bili su predmet diskreditacije i više puta su bili zabranjivani ili potpuno uklonjeni daleko od očiju javnosti.

– Tko su nepogrešivi proroci?
Protokoli u svojem sadržaju i prema tumačenju brojnih znanstvenika koji su ih tijekom stoljeća proučavali predstavljaju tajni program unutarnjeg kruga moćnih upravljača, koji vladaju svijetom. Smatra se da je taj krug moćnih upravljača sastavljen od ljudi koji se međusobno poznaju, ali su nepoznati ostatku svijeta.

I danas, Protokoli još uvijek uzrokuju razna previranja u svijetu.
Otac industrije automobila Henry Ford u jednom intervjuu objavljenom u ‘New York Worldu’, 17. veljače 1921., uvjerljivo je postavio stvari:

– Jedino što želim reći o Protokolima jest da se oni poklapaju s onim što se događa. Oni su 16 godina stari i do sada su se poklapali sa svjetskom situacijom. Poklapaju se i danas – kazao je Ford, koji je zaslužan i za probitak Protokola na američko tržište, budući da je 1920. financirao tiskanje pola milijuna primjeraka u SAD-u.

Upravo je ta proročanska dimenzija Protokola, koji bi se mogli nazvati i jednim od najtočnijih proročanskih spisa u povijesti ljudskog roda, nevjerojatna i zastrašujuća.

– Najsuvremeniji oblik totalitarizma
(Josip Jurčević): S Protokolima se proteklih stotinjak godina na različite načine i puno manipuliralo, kako bi se na taj način prikrilo njihov objektivni značaj i značenje. Manipulacija se događala prema tipičnoj stručnoj metodologiji, a u tome je najvažnije da se žarište promatranja sustavno skretalo na manje bitna pitanja.

Neprekidno su se otvarale rasprave o tome gdje su i kada su nastali Protokoli te tko im je autor. A to su pitanja na koja se protokom vremena može sve teže odgovoriti zbog jednostavnog razloga, jer Protokoli nisu nastali kao javni tekst u kojem je naveden autor te mjesto i vrijeme nastanka. Tako su glede tih pitanja stvarani sve veći misteriji koji su programirano sve više zaokupljali javnu pozornost.

Ovi misteriji su bili podloga stvaranja glavne i u biti veoma glupe prijevare, a ta je da su Protokoli krivotvorina. Na tragu prihvaćanja ove gluposti dogodila se opća degradacija značaja i značenja onoga što je najvažnije, a to je sadržaj Protokola. Stvorila se priglupa situacija u kojoj se proglašava neozbiljnim, nestručnim i nepoželjnim svakoga tko javno pokuša ozbiljno i stručno progovoriti o povijesnom značenju i značaju sadržaja Protokola, jer se navodno bavi krivotvorinama i krivotvorenjem.

Stoga najprije treba reći banalnu i nedvojbenu istinu: Protokoli su povijesna činjenica samim time što postoje već više od sto godina i usprkos dvojbama tko ih je, gdje i kada napisao.

Drugo, pogrešno je sadržaj Protokola povezivati s bilo kojom etničkom skupinom ili ulaziti u druge netočne i zastarjele mistifikacije da se iza Protokola nalaze nadrealne, mistične i okultističke skupine koje su se nekada nazivale masonima, odnosno slobodnim zidarima.

Treće i najvažnije, u sadržaju Protokola je predstavljen veoma suvremen, precizan i jasan svjetski, globalni, upravljački model i program. Razvoj globalističkih događanja u proteklih stotinjak godina i njegovi današnji rezultati bjelodano svjedoče da je taj program u visokom stupnju uspostavljen u gotovo cijelom svijetu. Odnosno, sadašnje globalno upravljanje, te većina regionalnih i lokalnih upravljačkih sustava i struktura događa se većinom prema jednoj i istoj tehničkoj koncepciji i metodologiji upravljačkog modela opisanog u Protokolima.

Radi se o najsuvremenijem obliku totalitarizma, globalizmu, kojem su u golemoj mjeri poslužila sva golema znanstvena otkrića i tehnološka postignuća, bez kojih se taj totalni totalitarizam ne bi mogao ostvarivati, tj. centralizirati moć u sve manjem broju ruku.

Upravo zbog današnjih tehnoloških prednosti, svi raniji i nedavni totalitarizmi – koje simboliziraju Hitler, Mao, Staljin, Musolini, Pol Pot, Tito, Ceausescu i sl. – dječja su igra prema stvarnim mogućnostima i opasnostima globalizma. Ili, drugačije predočeno, relativno nedavna znanstvena fantastika „Životinjske farme“ i „Vrlog novog svijeta“ su dječja skica prema sadašnjoj stvarnosti globalizma.

Očiglednost i istost ovog procesa totalne totalitarizacije može se prepoznavati na primjerima Protokolske upravljačke prakse u mnogim velikim i malim te razvijenim i nerazvijenim zemljama. Proces je modelski jednak u SAD-u i Kini, kao i u Nizozemskoj i Hrvatskoj, a njegove osnovne značajke su koncentracija bogatstava i moći, asocijalnost i svekolika bešćutnost, hedonizam i antihumanizam te korupcija. To su istovremeno značajke djelovanja upravljačkih institucija i osobne značajke kadrova koji se u njih smješteni.

Jedine oaze nezahvaćenosti globalizmom za sada jesu nepristupačni mikro dijelovi svijeta, poput džungli u Novoj Gvineji gdje se još živi na tehnološkoj i civilizacijskoj razini doslovnog kamenog doba. No i ta područja su već pod opservacijom skupih antropoloških i medijskih istraživanja, jer bit totalitarizma jest u svobuhvatnosti.

(Mladen Lojkić): Ostaje činjenica da je to djelo „proročka knjiga“.
Protokoli nisu neko lagano štivo, već izvanredno osmišljena strategija kako će i na koji način protokolska elita (tako ćemo ju nazvati) osvojiti sve države svijeta i nametnuti im ne samo gospodarsku, političku, bankarsku i trgovinsku ovisnost, nego i zavladati „dušama“ porobljenih naroda. Istodobno će ostati daleko od očiju javnosti. Fascinira u toj knjizi svježina teksta, na koji način se predvidjela manipulacija državama i narodima, kao da je pisana danas, a ne u 19. stoljeću. Niti jedan segment društva nije otišao u drugom smjeru od onoga što je predviđeno u toj „proročkoj knjizi“. Ne zadržavajući se na fantastično domišljatim metodama pomoću kojih je protokolska elita ostvarila svoj cilj i postala gospodar svijeta, zanimljivo je izdvojiti bar nešto. Gotovo je nevjerojatno koliku su pozornost Protokoli posvetili nužnosti kontrole nad informacijama, odnosno oblikovanju „svoje istine“ u medijima, znajući da je tisak u to vrijeme bio u svom začetku i novine su čitali samo rijetki, dok se za elektronske medije nije moglo niti sanjati.

Zašto uopće nije važno tko je stvarni autor Protokola sionskih mudraca? Zato što je vrlo dobro poznato tko je program iz Protokola konkretizirao i realizirao (detaljno sam tu temu obradio u knjizi Masoni i okultisti). Engleska Velika loža postala je i tvorno matica loža cijelog svijeta. Masonstvo Britanskog Imperija osmislilo je realizaciju manifesta iz Protokola- programa stvaranja Novog svjetskog poretka u kojem će protokolske elite upravljati cijelim svijetom prema uzoru na Platonovu Državu, u kojoj Platon zagovara svoju utopističku totalitarnu tvorevinu koja se sastoji od tri staleža: od vladara države-mudrih i obrazovnih ljudi, vojnika-čuvara države te od robova.

Bilderberg nije samo jedna od dinastija koja provodi planove iz Protokola, ona je vrlo strukturirano umrežena organizacija (Nevidljiva svjetska vlada) s ostalim elitističkim organizacijama i klubovima. Bilderberg su 1954. godine osnovali David Rockefeller i Victor Rothschild, i upravo te dvije dinastije kao i dinastiju britanske kraljevske kuće možemo naći u svim važnim masonskim elitističkim klubovima. Razlozi tobožnje rascjepkanosti leže u tome što i kod protokolske elite postoje različito rangirane dinastije i poddinastije tako da sve nemaju potpuna saznanja o svim „tajnama svijeta“. Zavisno od njihovoj moći (Rockefeller je to nazvao utrka „punokrvnjaka“) imat će pristup u važniju ili manje važnu elitističku organizaciju, klub, savjet, zakladu itd.

Samo da podsjetim, elitistički ustroj judeomasonstva prema zamisli Johna Ruskina o tri svjetska staleža počeo je još 1891. godine, dakle prije održavanja Prvog cionističkog kongresa, osnivanjem Rhodesovog društva u Londonu. Društvo su, osim najbogatijeg čovjeka toga vremena Cecila Rhodesa osnovali još William Thomas Stead, poznati spiritist i vodeći svjetski novinar i Reginald Baliot Brett, kasnije poznatiji kao Lord Esher, prijatelj i ljubavnik kraljice Viktorije. Njih trojca uz dva magnata iz sjene, obitelji Rothschild i Astor započeli su „pljačkaški pohod“ osvajanja „fizike i metafizike“ kolonijalnih naroda Britanskog Imperija. Iz britanskih kolonija novačili su ljude za srednji stalež, dovodili ih na školovanje u London te ih nakon završene naobrazbe i „ispiranja mozga“ slali nazad u svoje države. Nakon Rhodesove smrti osnovana je Milnerova grupa 1902., zatim Okrugli stol (britanski „trust mozgova“)1909., Okrugli stol u svim Britanskim dominionima 1915., RIIA 1920., njena sestrinska organizacija u SAD-u CFR 1921., već rečeni Bilderberg 1954., Trilateralna komisija koju 1973. godine osniva štićenik i pouzdanik D. Rockefellera, poljski Židov Zbigniew Brzezinsky, Komitet 300, kao i niz drugih klubova i fondacija.

Ne treba posebice ni naglašavati da se na skrovitim sastancima tih „protokolnih“ elitističkih organizacija donose odluke o svim segmentima svjetske politike, cijenama strateških proizvoda, stvaranja i zaustavljanja ekonomskih kriza, ratovima i sukobima jer rat je za njih „najprofitabilnija tvrtka“, financijskim burzovnim manipulacijama, uništenju međunarodne konkurencije van interesnog kruga, izborima predsjednika država i vlada u većini zemalja svijeta, predsjednika ustavnih sudova, čelnika Nato saveza, UN-a, itd. Podsjećam da je Bilderberg grupa, kao jednu od dinastija, na sastankuu St. Moritzu odlučivala o slijedu radnji „događanja naroda“ u neposlušnim arapskim režimima kao i o iniciranju i razvoju nove ekonomske krize.

U praksi taj proces dojmljivo funkcionira. Države su razvlaštene pod floskulama “lošeg gospodara”. Slobodnim protokom roba i kapitala suzbijen je svaki vid državnog protekcionizma. Budući da su sve države u dužničkom ropstvu, Planet se više ne dijeli na moćne i nemoćne države već na zavisne države i “ljude s onu stranu novca”. Ulogu država preuzele su institucije i servisi protokolske elite pod okriljem Ujedinjenih naroda: MMF, Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Svjetska banka (WB), WHO, ILO, IMF, IATA, UNIDO, UNICEF i dr., koje pristrano provode globalizaciju u interesu najbogatijih i ciljano osiguravaju ovisnost siromašnih država na tržištu kapitala. Kolonijalna globalna ekonomija svake godine sve više polarizira ekonomsku razvijenost među državama, a još više između stvorenih staleža. Elitna protokolna nadrasa preko centara moći (krovnih financijskih institucija) umrežila je sve vlade i financijske institucije dužničkih zemalja koje im osiguravaju daljnje plođenje njihovog kapitala. Ako netko van tog masonskog oligarhijskog kruga slučajno uspije nekim svojim strateškim proizvodom na globalnom tržištu, vrlo brzo mu se taj proizvod obezvrjeđuje i tjera na vjetrometinu burze, sve dok ga se ne otkupi ili uništi. Praktički taj kolonijalni neoliberalni ekonomski sustav stvara sve manje bezobzirno bogatih, a sve više onih iz osiromašenog sloja društva, „ljudskog korova“.

Uz takvu “slobodu” “protokolna elita” mijenja metafiziku suvremenog čovjeka samljevenog u žrvnju neoliberalnog kolonijalnog globalnog kapitalizma. Stvaraju novog amoralnog čovjeka, čovjeka strasti i nastranosti, čovjeka animalizma i nihilizma, čovjeka ovisničkog konzumerizma, čovjeka nesposobnog za vlastito promišljanje jer mu je usađen cijep dirigirane medijske istine. Ta dominantna kultura smrti samo opravdava tvrdnju o ubrzanom hodu k jedinstvenoj svjetskoj vladi (strahovladi) pod vodstvom odabranih iz “đavolje objave” Protokola sionskih mudraca.