fbpx

Mikrostanovi osvajaju svjetske metropole

Nekad je pojam bilo imati veliku kuću, bar dvokatnicu, s velikim dvorištem, a danas se u velikim svjetskim metropolama sve više grade zgrade s tzv. mikroapartmanima. Novi se trend pojavio zbog brzog rasta najmastanova i promjene načina života.

Sve je više samaca koji rade po cijele dane, zbog čega im ne trebaju veliki i skupi luksuzni stanovi u gradskim središtima, nego mjesto na kojemu mogu prespavati, a koje ima sve što im treba, dakle spavaću sobu, kuhinju i kupaonicu. I sve to u 20-ak kvadrata. To što se naziva mikroapartmanom u Hrvatskoj već postoji, poznato je pod nazivom “garsonijera”.

Razlog zbog kojega, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama ne znaju što je garsonijera jest legislativa koja određuje koliko najmanje četvornih metara mora imati stan. U New Yorku je to donedavno bilo 37 četvornih metara. Inače, taj novi trend gradnje ministanova ne začuđuje jer većina mladih u poslovnim središtima diljem svijeta radi od 12 do 16 sati nad, čak i vikendom, hrani se u restoranima, često izlazi u noćne klubove, pa im stan zapravo treba samo za spavanje i tuširanje.Iako su se mali stanovi u prošlosti povezivali s napučenom japanskom prijestolnicom Tokijem ili nekim drugim azijskim velegradom, predvodnik je trenda gradnje mikroapartmana New York. Točnije, njegovo poslovno središte Manhattan. Stanovanje na tom otoku godinama je među najskupljima u svijetu jer je ograničenje prostora ubrzalo rast cijena najma. Nakon što je sagrađeno nekoliko prvih privatnih stambenih zgrada s mnogo mikrostanova od 20 do 30 četvornih metara, koje su više nego dobro prihvaćene na tržištu nekretnina, njujorški gradonačelnik Michael Bloomberg uključio je gradsku vlast u gradnju takvih zgrada.

Prošle je godine raspisan natječaj “Adatpt NYC” upravo za gradnju stambenih zgrada s mikroapartmanima. Da je tržište spremno za taj novi trend, vidljivo je i iz statističkih podataka. Naime, prosječni trošak najma za stan u SAD-u iznosi 30 posto od prihoda građana, a u New Yorku najam “pojede” i više od 45 posto plaće. Budući da podaci pokazuju da je prosječna godišnja plaća zaposlenika na Manhattanu 61.290 američkih dolara, sve iznad 1500 dolara mjesečno za najam ispada (pre)skupo. U taj trošak nisu uključene režije.Doduše, gradnja tako malih stanova naišla je i na kritike da život u tim “krletkama” nije human, no istraživanja su pokazala da obitelji ili osobe koje dijele veće dvosobne i/ili trosobne stanove zbog manjih troškova, tzv. cimeri, već žive u manje kvadrata po osobi nego što će samci imati u mikroapartmanima. Dodatni je plus tih “garsonijera” privatnost. Da će taj trend postati praksa, pokazuje podatak da New York danas službeno ima 8,2 milijuna stanovnika, od kojih su više od trećine samci i/ili bračni parovi bez djece.

Postotak samaca na Manhattanu diže se na gotovo pedeset posto, a cijena najma jednosobnog stana jest 2700 dolara na mjesec, što je za jednu osobu nije malo.Slični projekti zgrada s mikroapartmanima počinju se graditi u San Franciscu. Ondje je također gradska vlast raspisala natječaj za gradnju stanova od 20 do 26 četvornih metara; na tržištu će ih se ponuditi 375. I u Bostonu se najavljuje početak provedbe sličnih projekata.Trend gradnje ministanova ne vlada samo u Americi. Gradnja takvih zgrada najavljuje se i u Hong Kongu, Tokiju te drugim prenapučenim azijskim metropolisima, ali i diljem Europe. Tako su, primjerice, prije koji mjesec u Londonu na tržište “pušteni” stanovi od 15-ak kvadrata i u samo nekoliko dana cijena im se udvostručila. Poljski glavni grad Varšava potkraj godine je također završio u mnogim svjetskim medijima, čak i u većini hrvatskih, kad je predstavljena “najmršavija” svjetska kuća”. Riječ je o Keretu, kući širokoj samo 120 centimetara koju je projektirao tamošnji arhitekt Jakub Szczesny u malo prostora između dvije zgrade; ima tri kata sa spavaćom sobom, kupaonicom i poslovnim prostorom.

Na pitanje hoće li se taj trend mikroapartmana uhvatiti i u Hrvatskoj, Vedrana Likan, direktorica Colliers Internationala i predsjednica Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj, odgovara da to najviše ovisi o tržištu rada jer takvi bi stanovi mogli zanimati one koji žive dalje od grada, zbog čega bi im mogao zatrebati stančićblizu posla, ali takvo što malo si ljudi može priuštiti.- U Zagrebu vlada drugi trend: sve se više luksuznih i skupih stanova, koje su većinom unajmljivale strane multinacionalne kompanije za svoj visokopozicionirani upravljački kadar, sad nudi turistima koji dolaze u glavni grad na nekoliko dana – kaže Likan i dodaje da od početka krize ljudi sve češće prihvaćaju i poslove u drugim gradovima, što su prije rijetko činili.Usput, danas su cijene najma malih stanova u središtu Zagreba od sedam do 12 eura po četvornome metru, što bi značilo da stan ili, bolje rečeno, garsonijera od 30 četvornih metara stoji od 200 do 350 eura. Jasno, ovisno o kvaliteti. Jednaka kvadratura u Novom Zagrebu, Španskom i Dubravi stoji do pet do sedam eura, tj. od 100 do najviše 200 eura. Dodatni problem s tim “njujorškim trendom” jest to što je u Hrvatskoj tržište najma stanova nerazvijeno i uglavnom u sivoj zoni. Razlog je tome u netransparentnoj i neučinkovitoj regulativi, ali i u tome da Hrvati oduvijek više vole stanovati u vlastitoj nekretnini, pa je tržište prodaje stanova znatno nadjačalo razvoj tržišta najma. Dovoljno je reći da je danas gotovo 90 posto stambenog fonda u vlasništvu pojedinaca, a u većini europskih država mnogo obitelji cijeli život živi u uređenom i legalnom podstanarstvu, rješavajući tako svoje stambeno pitanje bez dugogodišnjeg zaduživanja u bankama zbog kupnje vlastitog stana.

realestatecroatia.com / balkantimes.press

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.