Lazović: Zbog poruka iz Brisela, miran san nemaju ni Dodik ni Čović

Hrvatski parlamentarci u EP kompromitiraju i sebe i Hrvatsku zagovarajući etničke, a ne građanske principe

Član Predsjedništva Pokreta socijalne pravde i demokratije i nekadašnji predsjednik Skupštine RBiH Miro Lazović objavio je status na svom Facebook profilu u kojem je analizirao problem agresivnih nasrtaja na ideju i zagovornike građanske BiH, ali i dugogodišnjeg miješanja Srbije i Hrvatske u unutrašnja pitanja u našoj zemlji.

Lazovićev status u nastavku prenosimo u cjelosti:

Još davne 1996. godine prof. dr. Esad Zgodić u svojoj knjizi “Građanska BiH” je napisao: “Od ishoda političkih borbi između totalitarnih etničkih koncepcija i građanskog koncepta vlasti ovisit će ne samo sudbina BiH kao države, nego i egzistencijalni opstanak Bošnjaka kao naroda…”

Postdejtonsko iskustvo, kao i naša današnja politička realnost daju za pravo prof. Zgodiću. Kao nikada do sada, napadi na samu ideju kao i na zagovornike građanske BiH nisu bili jači. Agresivni nasrtaji na građanski koncept vlasti dolaze iznutra i spolja. Tandem Dodik – Čović prijeti raspadom BiH ukoliko ona bude građanska jer u građanskoj BiH vide islamsku državu, a dalekovidi Nikola Špirić vidi puzajući šerijat.

Ove islamofobične izjave nisu namijenjene za domaću javnost jer mi znamo da su to obične političke floskule, već za države u regionu gdje u određenoj formi bivaju prihvaćene kao opravdanje za njihovo miješanje u unutrašnje odnose u BiH..

U posljednje vrijeme u tome prednjače zvaničnici Hrvatske. Umjesto da Hrvatska, kao članica EU, zagovara principe građanskog društva, ona to ne čini, nego državu BiH i njeno društvo vidi kao politički poligon za ostvarivanje etničkih interesa, dajući sebi paternalističku ulogu prema bh. Hrvatima, a time i pravo miješanja u unutrašnje odnose u BiH.

Zoran Milanović za građansku BiH kaže da je podvala, a Andrej Plenković od predsjednika Turske traži da utiče na bošnjačke autoritete u BiH kako bi se Izborni zakon u BiH prilagodio Draganu Čoviću i interesima HDZ-a.

Hrvatski parlamentarci u Evropskom parlamentu kompromitiraju i sebe i Hrvatsku kao članicu EU zagovarajući etničke, a ne građanske principe koji čine temelje EU. Iako njihova politika u Briselu doživljava poraze, čini se da ni Plenkovićev HDZ, kao ni Čovićev HNS ne uočavaju signale kojima Brisel u zajedništvu sa Bidenovom Amerikom zatvara vrata etničkim diskriminacijama i etničkim podjelama koje sputavaju BiH da postane stabilna i demokratska država punih građanskih prava i sloboda.

Ako Dragan Čović za sebe i za HDZ kaže da su oni “promicatelji europskih vrijednosti”, onda bi morali prihvatati stavove europskih institucija a ne stvarati paniku zbog izostanka podrške takvoj njihovoj politici.

Izborna godina je pred nama, a Izborni zakon se mora prilagoditi presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura. Dosadašnja isključiva etnička predstavljanja moraju biti zamijenjena građanskim pravima i slobodama.

Zbog ovakvih poruka koje dolaze iz Brisela, miran san nemaju ni Dodik ni Čović. Zbog toga sve čine da svoju moć zadrže kroz opciju konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja naroda. U tome ih podržavaju samo Hrvatska i Srbija.

Uvjeren sam da podrška iz Srbije i Hrvatske nije vođena stvarnim interesima za naše građane srpske i hrvatske nacionalnosti, već, prije svega, zadržavanjem prava Beograda i Zagreba da utiču na unutrašnje odnose u BiH.

I Srbija i Hrvatska su svjesne da onog trenutka kada građanski koncept vlasti, a ne etnički, bude temelj Ustava BiH, njihov politički uticaj i miješanje u unutrašnje odnose u BiH gubi etničku osnovu na kojoj su sve ove postdejtonske godine, pod izgovorom brige za etnička prava, BiH i njeno društvo držali taocem vlastitih interesa.

I Beograd i Zagreb znaju, ali to neće da priznaju, da građanska država ne znači i zapostavljanje etničkih prava. Ako su Ustavom zaštićena građanska prava, istovremeno su i zaštićena etnička prava.

Etnička zastupljenost i u građanskoj državi morat će se poštovati. Domovi naroda trebaju postati zaštitnici etničkih prava i interesa a institucije sistema na svim nivoima vlasti morat će odražavati multietnički sastav.

Građanski i etnički principi ne trebaju biti u sukobu, nego u komplementarnoj saradnji i zajedništvu. Kao primjer se može uzeti organizacija vlasti Republike BiH koja je u bivšoj Jugoslaviji funkcionirala na građanskom principu ali uz obaveznu etničku zastupljenost njenih građana na svim nivoima vlasti.