fbpx

Izet-ef. Čamdžić: Poslanik poziva boljem

Sreća je živjeti daleko od grijeha. Ipak, uprkos spoznaji gdje je sreća mnogo je onih koji kratkotrajnu, prividnu, lažnu sreću pretpostave…

Izet ef. Čamdžić. Foto: Magazin plus

…trajnoj, stvarnoj, možemo reći vječnoj sreći.

Grupa kurejšijskih prvaka na čelu sa Ebu Džehlom došli su Ebu Talibu i rekli mu: „Ti si naš prvak, najodabraniji si među nama, posreduj kod Muhammeda sina Abdullahova i traži od njega da prestane huliti naša božanstva.“ Ebu Talib je pozvao Poslanika i rekao mu: „Ovo su prvaci ovoga naroda, došli su te zamoliti da prestaneš grditi njihove bogove, a oni će prestati napadati tebe.“ „A da ih pozovem u ono što je bolje.“, reče Poslanik. „Čemu ih pozivaš?“, upita Ebu Talib. „Pozivam ih da izgovore riječi kojima će se pokoriti Arapi i koji će slijediti mnogi.“, reče Poslanik. „Koje su to riječi?“ upita Ebu Džehl. „Izgovorit ćemo njih i još deset sličnih njima samo nas ostavi na miru.“ „La ilahe illellah.“ reče Poslanik. „Traži od nas nešto drugo, ne možemo to izgovoriti.“ reče Ebu Džehl. „Kada biste mi dali Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku ne mogu vas pozivati ničemu drugom.“ reče Poslanik. Rasrđeni su otišli od Poslanika obećavši da će još žešće napadati njega i Boga koji mu to naređuje.

Ono čemu Poslanik poziva, on je, s.a.w.s., nazvao boljim. To bolje i baš zato što je bolje, uprkos snažnom džahilijetskom protivljenju, pobijedilo je. La ilahe illellah je jednostavno, univerzalno i za sve ljude bez obzira na jezičke razlike potpuno razumljiv naslov tog boljeg. Još je Ibrahim, a.s., narod svoj učio, pokazavši im, kako je bolje imati Jednog, Svemoćnog nego mnogo nemoćnih bogova. Taj, Svemoćni, čovjeka Stvoritelj, kroz ono što proizilazi iz La ilahe illellah, nudi čovjeku sreću. Sreći će se pokoriti čovjek ako svoj život organizira po propisima koji dolaze od Onog osim kojeg drugog Boga nema.

Sreća je živjeti daleko od grijeha. Ipak, uprkos spoznaji gdje je sreća mnogo je onih koji kratkotrajnu, prividnu, lažnu sreću pretpostave trajnoj, stvarnoj, možemo reći vječnoj sreći. Nismo ni svjesni koliko naše djece, čak maloljetnika piju alkohol. A pokorili bi se sreći kada bi Allahovu riječ poslušali i poslanikov sunnet sebi za životni put uzeli i tom poroku koji je svakome zlu majka leđa okrenuli. Nije mali broj ni onih koji posve kratkoj, od nekoliko sati sreći, okreću se koristeći drogu. A sreći bi se pokorili kada bi slijedili Allahovu riječ i kada bi im u ušima odzvanjala poslanikova takođe koja glasi: „Sve što opija haram je.“ , i kad bi svoj život organizirali po propisima koji dolaze od Onog osim kojeg drugog Boga nema.

I mladić i djevojka pokorili bi se sreći kad bi okrenuli se življenju u skladu s objavljenom Knjigom i bili posve sigurni da samo s jednog mjesta, baš iz te Knjige, izvire istinska sreća i prestali upropaštavati svoju sreću dunjalučku i uspjeh ahiretski kratkotrajnom srećom koja se predbračno seksualno iskustvo zove. Sreći bi se pokorili jednako kad bi propis oblačenje od Gospodara svjetova dat nam živjeli, a ne slijepo modi robovali. Poslanik, Muhammed, a.s., nas zove, izgovorite riječi kojima će se pokoriti Arapi i koje će slijediti mnogi, a te riječi su bolje od onoga što vi sad živite, one su La ilahe illellah.

Ne možemo to, traži od nas nešto drugo, pusti nas da živimo u poroku naviknutom, pusti nas da živimo u tmini u kojoj se dobro osjećamo i naša božanstva ne diraj, a ti šta god hoćeš vjeruj. Tako jednako zbori naše društvo, pusti nas da mi živimo ono što smo odabrali, odabrali smo alkohol. Pusti nas da tonemo u ponor u koji nas droga vuče. Ostavi nas da se oblačimo razgolićeno kako bismo slijedili nemoćne u odnosu na Svemoćnog i kako bismo upropaštavali sreću dunjalučku i gubili ahiretsku. A dobro bi bilo kada bismo znali da je sreća pokoriti se sreći koja proizilazi iz La ilahe illellah i odlučno se usmjerili stazom na kojoj ćemo organizirati svoj život prema propisima koji dolaze od Onog osim kojeg drugog Boga nema.

Taj, Svemoćni, čovjeka Stvoritelj, kroz ono što proizilazi iz La ilahe illellah postavlja temelje sretnome društvu, a sreći bi se pokorilo društvo koje bi sebe gradilo na temeljima po propisima koji dolaze od Onog osim kojeg drugog Boga nema. Temelj sretnome društvu jest jednakost svih pred zakonom. Pokorit će se Arapi Poslaniku, a.s., i slijediće ga mnogi jer, zamislite, on bijaše spreman kćerki svojoj Fatimi odsjeći ruku ako je ukrala i tako pokazati da su svi ljudi u društvu koje se temelji na La ilahe illellah, u društvu islamskom, pred zakonom jednaki.

A čemu nas poziva Poslanik, upitao je to i Ebu Talib, a Poslanik je rekao pozivam onome što je bolje. I bolje bi bilo kada bismo se odlučili graditi sretno društvo u kojem ne postoje ljudi koji su, kako se to danas veli, iznad zakona. Temelj sretnome društvu je da svi imaju jednake šanse, a to je društvo u kojem nema korupcije, u tom društvu ne može, ako svi imaju šanse jednake na fakultet biti primljen ili negdje zaposlen onaj koji zna manje, a para ima više od onoga koji zna više, a para nema. Pokoriše se Arapi Poslaniku, slijediše ga mnogi jer je on, s.a.w.s., gradio društvo u kojem svi imaju šanse iste i nikome nije dopuštao da uzme išta što mu ne pripada. Sjetite se da je sakupljačima zekata oduzeo i ono što su im zekata davaoci dali „na kahvu

Poslanik je plijenio svojim postupcima i širio svjetlo La ilahe illellah, a sretno bijaše društvo na čijem čelu je Poslanik stajao jer on na funkcije i položaje postavljaše sposobne, imenovše ljude koji su znali raditi to za šta ih odredi bez obzira na političku, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost. Svi znamo da poslanikov mujezzin nije bio iz uglednog plemena Kurejš, nije bio iz neke bogate mekkanske ili medinske porodice. To je bio oslobođeni rob, Abesinac, Bilal, r.a. On je to postao jer je mujezinit najbolje znao. Zamislite da smo mi društvo u kojem se na svako mjesto radno zapošljavaju, na funkciju svaku imenuju ljudi koji to najbolje znaju raditi a ne oni koji su nečiji i koji su tu došli po nekoj podobnosti, a ne sposobnosti.

Zašto je La ilahe illellah kojem je Poslanik pozivao uvelo Arape u pokornost, a druge zadivilo? Zato što su organizirali život po propisima koji proizilaze iz toga. Zato je to bolje. Govorimo li mi danas La ilahe illellah? Da, može biti govorimo i više nego su ashabi govorili, ali šta nam ono u suštini znači? U praktičnome smislu, nažalost, malo. Sreći bi se potčinila naša djeca, naša omladina kad bi čuli i razumjeli hadis u kojem Muhammed, a.s., opisuje Sulejmana, a.s., govoreći: „Bijaše mu ponuđeno da izabere između bogastva, vlasti i znanja. Izabrao je znanje, pa je s njim zadobio i vlast i bogastvo.“ (Tirmizi) Hazreti Alija, r.a., želeći objasniti nam gdje sreća stanuje kaže: „Nauka je najbolje nasljedstvo, odgoj je najbolja osobina, svijest o Bogu je najbolja opskrba. Robovanje Bogu je najbolje imanje, dobro djelo najbolji vodič, lijepo ponašanje najbolji drug, blagost najbolji pomoćnik, zadovoljstvo malim najveće bogastvo, a smrt najbolji odgajatelj.“

Sad budimo svjesni da možemo robovati lažnoj sreći, ali i potčiniti se sreći istinskoj i živeći sretno ovdje ukoračiti u sreću vječnu.

Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin.

Izet-ef. Čamdžić

(Gradska džamija Zavidovići)

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us