Ima li zabrana ‘Za dom spremni‘ šanse u Hrvatskoj?

Stručnjak za ‘Slobodnu‘: Ovo će samo razotkriti čuvare HDZ-ova pečata. Pupovac je definiran onom svojom izjavom…

Predsjednik Koordinacije židovskih općina Hrvatske i Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus već dulje od godinu dana neuspješno pokušava dogovoriti s premijerom i liderom HDZ-a Andrejom Plenkovićem da se zabrana svih fašističkih i ustaških znamenja, kao i pozdrava ‘Za dom spremni’, konačno ugradi u hrvatski Kazneni zakon.

Za to bi se djelo ujedno propisale i drakonske kazne od šest mjeseci do tri godine zatvora, kao što je slučaj u brojnim europskim državama.

Na ovo je predstavnike židovske zajednice nagnala dugogodišnja prisutnost ustaških sentimenata i simbola u hrvatskome javnome prostoru, ali i nedosljednost u tretmanu glorifikacije zločinačkog režima u dosadašnjoj pravnoj praksi: premda su ta nedjela nominalno i sad prekršaj, jedni su za javno isticanje ustaških insignija i pokliče blago kažnjavani, a drugi su za isto rutinski oslobađani, poput Marka Perkovića Thompsona zbog javnoga izvođenja spornoga pokliča na početku pjesme ‘Čavoglave’.

Milanović kaže da je Plenković kao Milan Stojadinović. Tko je to?

Konfuziji u pravosuđu, a i javnome prostoru, svakako je pridonio i svojedobni stav Vladinog prigodničarskog Vijeća za suočavanje za prošlošću da korištenje ustaškog pozdrava generalno jest zabranjeno, ali istodobno i dopušteno u nekim situacijama, poput komemoriranja poginulih branitelja HOS-a.

‘Tuđmanova salveta‘ živi vječno: Bosna i Hercegovina opet na udaru onih koji bi je dijelili

CIVILIZACIJSKI ISKORAK

Nakon što su pokretači inicijative prošloga siječnja na sastanku s potpredsjednikom saborskoga kluba HDZ-a Damirom Habijanom u zagrebačkoj Židovskoj općini dobili dobre inicijalne reakcije vladajuće stranke na svoj prijedlog, Ognjen Kraus je čak bio vrlo optimistično najavio veliki hrvatski civilizacijski iskorak i buduće strogo sankcioniranje javne upotrebe fašističkih pozdrava i simbola. Međutim, šipak. Rano se ponadao.

Ključne sastanke s Andrejom Plenkovićem na kojima bi se definirala operativna razrada ideje Kraus nikad nije dočekao, a premijer je javno izjavio da »Za dom spremni« nije dopušten ni po postojećem zakonskom rješenju, pa po tom pitanju nema potrebe ni bilo što mijenjati.

Ostavši bez ključnog partnera za provedbu plana, Kraus se u međuvremenu za pomoć obratio lijevoj opoziciji na čelu s SDP-om. Prijedlog novoga članka 325. Kaznenoga zakona u njihovome Klubu već je napisan i uskoro će ga socijaldemokrati predati Gordanu Jandrokoviću da ga uvrsti u parlamentarnu proceduru.

On glasi: “Tko u javnome prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine”.

Kazneno djelo bi se, što nije zanemarivo, primjenjivalo i na objave u medijima i na društvenim mrežama.

Nade židovske zajednice i Ognjena Krausa da će njihovi manjinski kolege Milorad Pupovac, Furio Radin i Veljko Kajtazi poduprijeti ovaj prijedlog, pa s pozicije članova vladajuće koalicije i ‘omekšati’ premijera Plenkovića da napravi povijesni civilizacijski iskorak, razbile su se o oštre hridi hrvatske realpolitike.

Kraus je bolno shvatio da navedenom trojcu trenutno ovo baš i nije najurgentnije pitanje u ugodnom suživotu s HDZ-om, premda su barem dvojica od navedenih službeni predstavnici naroda koji je svojedobno najgore stradao od ustaške ruke.

Saborski zastupnik romske (ali i židovske) manjine Veljko Kajtazi čak je i javno napao Krausov potez i izjavio da nema smisla jer ga ne podupire cijeli parlament, a i zato što SDP takvu zakonsku izmjenu nije proveo kad je sam bio na vlasti.

Logika koju zagovara Kajtazi je prilično osebujna: ništa što su ranije vlade propustile učiniti više se nikad, zapravo, ne isplati poduzimati.

Duga, mračna, krvava noć nad Hrvatskom: Zločinci urlaju od veselja, Nijemci su na Ilici…

FAŠISTIČKE USPOMENE

Voditeljica „Dokumente“ Vesna Teršelič sadašnji trenutak u kojemu baš i nema previše incidenata s veličanjem NDH i fašističkih uspomena u javnom prostoru smatra idealnim za konačno rješenje toga problema kroz kazneni tretman budućih djela.

Štoviše, ona napominje kako Hrvatska sljedeće godine preuzima i predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust, pa je i u tom smislu pravo vrijeme za ovakve korake. I sam Ognjen Kraus tipuje na hrvatsko predsjedništvo nad tom asocijacijom, te se javno pita kako se kao zemlja uopće možemo upuštati u takvo što a da se prethodno nismo riješili ustaškoga znamenja?

Vođa SDSS-a Milorad Pupovac na brojne upite medija o ovome pitanju najednom misteriozno šuti. Nakon dugogodišnje borbe protiv simbola i pokliča u slavu NDH na hrvatskoj javnoj sceni, izgleda da je trenutno naglo sklon deeskalaciji ‘ustaškoga pitanja’.

Profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Berto Šalaj nema puno vjere u uspjeh Krausove i SDP-ove inicijative.

Smatra da je posve očekivano kako je HDZ-ova većina nipošto neće prihvatiti, ali će ona svejedno postići svoj politički cilj: razotkrit će nacionalne manjine, a u prvome redu Milorada Pupovca, kao ‘čuvare HDZ-ova pečata’ i krajnje nedosljedne političare u svojoj borbi protiv ustaških pokliča i u zalaganju za antifašističku tradiciju.

– Pupovac je definiran onom svojom izjavom da se takve poput Andreja Plenkovića treba plaćati i suhim zlatom. On bi intimno sigurno želio svim srcem stati iza zakonske zabrane ustaškoga i drugih fašističkih pozdrava, no više je nego sigurno da se neće usuditi to učiniti. Boji se da bi time pridonio radikalizaciji situacije u samome HDZ-u, i da bi tu stranku sutra onda mogao preuzeti netko puno gori od Plenkovića, poput Tomislava Karamarka – kazao je prof. Šalaj za naš list.

Po njemu, zabrana ustaških pozdrava i znakovlja sigurno nije na popisu HDZ-ovih i Plenkovićevih interesa, jer bi se time jamačno zamjerili dijelu svoje baze i biračkoga tijela.

Plenković je vrlo vješt političar za hrvatske prilike, ističe Berto Šalaj, ali nažalost nije državnik koji mijenja povijest, razmiče obzore i postavlja nove demokratske i društvene standarde. “Kao premijer ponaša se zapravo krajnje pragmatično i kalkulantski”, tvrdi, “premda mu je sad, kad ni na vidiku još nema nikakvih izbora, idealna situacija za bilo kakav hrabriji potez.”