Pitanja života, smrti, duše i tijela spominju se u svim religijama, čak su se i ateisti asimilari opšteprihvaćeni stav o vezi duše i tijela. Života kad su duša i tijelo spojeni i smrti koja nastaje njihovim razdvajanjem
Tijelo je privremeno mjesto gdje stanuje duša čovjeka. Tijelo se počinje formirati u utrobi majke zametkom. Kada se duša udahne u tijelo čovjek oživi, tijelo i duša čine biće čovjeka. Čovjek rođenjem dobije ime i postaje ličnost. Duhovne karakteristike determiniraju ličnost čovjeka. Duša je ta koja držiti tijelo živim, a tijelo je samo privremeno odijelo za dušu. Život prestaje, kada duša napusti tijelo. Tijelo se predaje zemlji kada ga duša napusti.
Kad neko umre često se može čuti, da je preselio na drugi svijet, otišao na nebo ili neko bolje mjesto. Nakon što čovjek umre i duša napusti tijelo, kažu umto je čvjek a tijelo je ostalo. Dakle ime čovjeka se vezuje za njegovu dušu. Tijelo nakon smrti neki nazivaju posmrtnim ostacima, lešem ili mejtom. Tijelo umrle osobe niko više ne zove njegovim imenom, što znači da smrću čovjek gubi i svoje ime.
Ime pripada duši umrlog, pa se kaže pomolimo se za dušu, učimo Fatihu ili upalimo svijeću za dušu umrlog.
Tako ispada da tijelo i nije toliko bitno za čovjeka (osim u smislu da smo dužni voditi brigu u o njemu i čuvati svoje zdravlje), jer ono smrću propada a duša ostaje da živi. Duša je ta koja nastavlja dalje da živi, za dušu se moli i on nosi ime stanara u tijelu
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.