Afera vezana za kompromitujući snimak, koji je procurio tokom izbora kandidata za predsjednika Kantonalnog odbora SDA, odrazila se i na izbor nove Vlade u Kantonu Sarajevo, koji je već bio u završnoj fazi. Novi mandatar je u svom ekspozeu naveo da ministre u novoj Vladi čine Bošnjaci, dva Hrvata, dva iz reda ostalih. Kada se ustanovilo da je problem to što nema nijednog Srbina u sastavu nove Vlade, predložena je pauza od 15 minuta. To vrijeme je bilo dovoljno da se jedan od dvojice predloženih Hravta izjasni kao Srbin. Nastavilo se dalje sa sjednicom, jer je bio i vuk sit i ovce na broju. Čovjek je u toku ‘puš pauze’ promjenio naciju pred očima cijele javnost i pred svojim kolegama zastupnicima, (koji su mu dugi niz godina unazad čestitali katoličke praznike) forma je ispoštovana, a suština nije ni bitna.
Živimo u eri političara – prelatača. Ideje više ne spajaju ljude, već novac, pozicije i vlast. Osobe bez ikakvih etičkih normi, principa i jasne političke strategije, su nekad nakon ratova ušli u bubanj koji se zove vlast. Tokom izbora taj bubanj se nanovo vrtio, iz njega su izvlačeni uglavnom isti ljudi. Na izbor je vrlo malo uticala volja birača, jer izbori nisu ni bili fer ni pošteni. Glasovima se trgovalo, glasali su davno raseseljeni, ili ljudi koji su već odavno mrtvi. Vlastodršci su narodu stizali i čuvenim bugarskim vozom. Zbog toga više od 25 godina gledamo te iste mrske face, korumpirane, bahate, željne vlasti, moći i političkog uticaja.
Političke partije su vremenom uspostavile sistem, koji je teško poljuljati. Taj sistem čine nepote, despote i kriminalci, koji se bave predizbornom i postizbornom matematikom, posebno kombinatorikom. Partije ulaze u razne kombinacije sa različito orjentisanim partijama. Partije lijeve, desne orijenaticje i partije centra često uđu sve zajedno u jedan koš, kako bi ostale na vlasti. Majakovski je davno prevaziđen i daleko smo od onog: „ Ko to tamo desnom maršira lijeva, lijeva“… Političke partije za pojedince imaju i ulogu zamjenice, jer mnogi često mijenjanju partijske dresove, onako makijavelistički, jer „cilj opravdava sredstva“. Cilj je samo što duže ostati na političkoj sceni. U međuvremenu su protiv mnogih u vlasti podignute i optužnice, vode se sudski sporovi za korupciju, zloupotrebu položaja, ali to ništa ne mijenja situaciju.
Narod sve zna i šuti, osjeća se nemoćnim da bilo šta promijeni. Pokušava da bude podoban takvim političkim elitama i igra po njihovim pravilima igre, ili biježi iz države. Oni najmanje snalažljivi rove po kontejnerima.
Glavno sredstvo vlastodržaca je manipulacija masama, sijanje straha od drugog i drugačijeg. Kreiranjem nacionalinih tenzija i političkih kriza, narod se drži u stalnom strahu od rata, a vlastodršci ostaju na vlasti zahvaljujući tom strahu.
Stalno se govori da Srbi, Hrvati i Bošnjaci jedni druge negdje ugrožavaju. Daleko smo od građanske države, držimo se etnosa kao konstante. Međutim i ta konstanta, koju čovjek stiče rođenjem (koja je bila povod za minuli rat), se sada može mijenjati, kada je potrebno da se neko održi na vlasti ili formira vlast.
Vlast je jedino što se dugi niz godina ne mijenja, a nužno bi trebala. Naši vlastodršci su naš usud i mjereno ljudskim vijekom postali su konstante i nepromjenjljive u životima građana. Dok je sve drugo podložno projenama: ideje, principe, paritjski dresovi, čak i nacija.
U posljednje vrijeme smo svjedoci da se u Bosni bez imalo stida ljudi prihvate nacionalnosti deficitarne u datom trenutku iako joj ne pripadaju.
Nakon prošlih izbora, dva Bošnjaka su se transformisala u Srbe. Desila se i ‘kupovina papaka’. Pojedine stranke su postizborno narasle, zbog toga što se neki zastupnici bili na licitaciji, pa su otiši onom ko plati više…
Za smjenu stare Vlade KS je prevagnuo glas zastupnika Bošnjaka, koji je svojevoljno postao Srbin nakon prošlih izbora. Dok je Novoj Vladi dao legitimitet onaj Hrvat koji je za samo 15 minuta postao Srbin.
Političari se sve više valjaju u sopstvenom blatu i to na očigled svih. Oni se ‘dogovaraju’ da će se dogovoriti ili se međusobno optužuju, ali samo pred kamerama, inače jedni drugima čuvaju leđa, nije ni važno ko kojoj naciji pripada. Zemlja Bosna je postala mala bara sa mnogo krokodila.
Šta građani treba da očekuju od takvih ljudi, i takve vlasti? Šta građani da očekuju rijalitija u skupštiniskim klupama, gdje se vrši ne samo pravno, mentalno i fizičko nasilje, od zastupnika koji dotaknu moralno dno, samo da bi bili dio vlasti? Šta Sarajevo da očekuje od svih javno iskompromitovanih ministara u novoj Vladi?
Niko više može reći da je u Bosni nacionalno pitanje sjeme razdora i da nacija nekom nešto puno znači. Nacionalno pitanje je ovako ili onako postalo najbolje oružje! Nacionalnim osjećanjima se može manipulisati, a nacija se može i promjeniti i ponovo resetovati na početne postavke nakon što promjena posluži svrsi.
Bosna nije ni bošnjačka ni hrvatska ni srpska. Trijumvirat konstitutivnih drži narod u pat poziciji. Napravili su nefunkcionalnu državu za sve, osim za njih i njihove marionete. Pa se s pravom može reći, da je Bosna samo njihova i nije ‘ničija zemlja’ više.
piše: A.M.
balkantimes.press
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.