Poruka umišljenim silama koje nasrću na Suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine !
Povodom političe krize u Bosni i Hercegovini i polušaju disolucije Države, javnosti se obratila Bosanska Narodna Stranka Vjera Narod Država:
Istina je da je Republika Bosna i Hercegovina ne baš tako davne 1995. godine pristala na potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i navlačenje luđačke košulje.
Prihvatila je tada republika Bosna i Hercegovina da se na živom tijelu radi operacija bez anestezije i bez prethodne anamneze.
Pristala je Republika Bosna i Hercegovina na taj ludi proces vodeći se pravilom bolje godina dana pregovora nego jedan dan rata. Svjesni da se svaka materijalna stvar može nadoknaditi ali izgubljeni život ne može i život nema cijenu. Život je najvrjednija stvar koju imamo na ovom prolaznom svijetu.
Nada da će ekonomija i rad na obnovi države za kratko vrijeme vratiti narušeno povjerenje postala je lažna nada.
Međutim zaraćene strane nekako promijeniše uloge. Odjednom postadoše garanti Daytonskog mirovnog sporazuma a ne strane potpisnice istog.
Musa: “Glavni prioritet nam je borba za očuvanje cjelovite i nezavisne države Bosne i Hercegovine!”
Predstavnici vlasti iz Srbije u svojim javnim obraćanjima često upotrijebe frazu “poštujemo teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, želimo dobre komšijske odnose”.
Isto tako i zapadni susjedi iz republike Hrvatske i njeni predstavnici vlasti se odnose prema Bosni i Hercegovini. A šta je sa SUVERENITETOM ? Zašto suverenitet Bosne i Hercegovine ne poštujete? Zašto uporno podržavate ideju o podjeli BiH? Danas to nazivaju: “Bosna i Hercegovina je nemoguća država!?”
Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine uporno se zaobilazi, zvanične institucije također. Predsjednici Srbije i Hrvatske nekako vole da su radije u Banja Luci i Mostaru i po nekim kafanama, restoranima. Da nije do kuhinje? Biti će da je bosanska kuhinja i kahva/kafa/kava bolja u Bosni i Hercegovini negoli u regionu. Svela se politika i državnost na tri etničke grupe.
Svako malo čujemo i slušamo kako su jedni majorizirani, drugima se kači etiketa genocid, uskraćuju prava… Bošnjaci muslimani šute, rade sve da održe mir i stabilnost. Pravi Bošnjaci muslimani prave ustupke kod formiranja vlasti, ali i pored silnih ustupaka, pored silnih presuda za dokazane zločine, genocid, udruženi zločinački poduhvat, svi pokušaji Bošnjaka su nedovoljni.
Narod koji je najbrojniji u Bosni i Hercegovini, koji je podnio najveće žrtve tokom rata, čije su džamije, mezaristani, kulturno naslijeđe rušeni je strana koja treba pristati na podjelu Bosne i sebe svesti u mali dio, u rezervat. Uz sve to treba da se izvine što je žrtva i pokunji glavu.
Osporen je SUVERENITET Bosni i Hercegovini i to je i maloj djeci jasno.
Dolaze nam predstavnici iz Evrope i SAD-a da nam uređuju kuću, uz to ne pitaju šta to domaćin kuće želi. Sramota je da UN prizna nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, istakne njenu zastavu, a nakon svega toga istoj toj R BiH uvede EMBRAGO, zabrani i pogazi pravo na samoobranu.
Sramota je da međunarodna zajednica nametne zastavu republici koju je prethodno priznala, licemjerno zar ne. Još veća je sramota da tu nametnutu zastavu možeš vidjeti samo u sredinama gdje žive Bošnjaci muslimani, dok u entitetu republika srpska ili zapadnoj Hercegovini su istaknute zastave drugih država.
Bošnjaci muslimani šute, trpe, saburaju, još im HUJU nisu izvukli.
Da pristali smo na Dayton, pristali smo na zastavu, pristali smo na operaciju na živom i zdravom tijelu, ali znajte da nećemo dozvoliti da ovom tijelu odsjecate ruke i noge.
Bosna je bila prije i nas i vas i biti će ako Bog da i poslije nas.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.