Željela bih ovu pojavu usporediti sa pojavom šunda i kiča u umjetnosti, prvenstveno u muzici i čak dati sebi slobodu imenovanja ove pojave djelovanja u prostoru –TURBOURBANIZMOM
Piše: Prof. Vesna Hercegovac–Pašić, dia.-urb.
Naime, sva brzina promjena, podilaženje neznanju i neukusu, brzoj zaradi i najčesće „pranju novca“ sve više podupiru masovnost same pojave TURBO KULTURE, koja je u osnovi hiperprodukcija forme i materijala, hibridizacija samog produkta, koji zaokuplja samo društvo.
Prostor kao medij se zapunjuje bez ozbiljne, stručne prosudbe i odgovornosti prema budućnosti u najširem smislu te riječi. Primjeri su brojni, kako u pojavi same turbo arhitekture, tako i njene masovnosti, stvorenih ad hoc prostornih konteksta za njeno smještanje, pa šta je to onda nego TURBOURBANIZAM.
Takodje je vazno naglasiti da ove procese PRATI I AD HOC RAZVOJ INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA, pa se remete planski kapaciteti i njihov razmještaj i to sasvim sigurno MORA IMATI REPERKUSIJE U BUDUĆNOSTI.
Da li je ovo primjerena scenografija ‘ulaska u Grad’ –naselje „Tibra Pacifik“ na Stupu je eklatantan primjer osionih, skromno financijski developera, bez trunke senzibiliziranosti za mjesto i vrijeme, no, ko je to pak dozvolio, to je pitanje za skladatelje TURBOURBANIZMA I TURBOARHITEKTURE. Naselili su se ovdje evnusi u poslu i čak ‘mrzitelji’ ovoga grada, kada su spremni da ga ovako nagrdjuju…nije mesar dao odobrenje, on je možda samo investitor?!
….neko je ipak dao Odobrenje u nadležnoj Općinskoj službi, a šta je sa stručnom verifikacijom -revizijom projektne dokumentacije, nje zapravo više i nema, ostaje to ‘na teret’ iodgovornost općinskom referentu za urbanizam?! Tako je ovdje promakla svaka diskusija o osnovnim urbanističkim parametrima: gustini, pokrivenosti tla, visini objekata, udaljenostima, sadržajima pored osnovne funkcije, komuniciranju, otvorenim prostorima –prostori socijalizacije, uslovima insolacije i cirkuliranja zraka, zelenilu/st. etc. Riječju, ovdje su svi urbani prametri dovedeni u pitanje.
A sad još malo talasanja u zoni Otesa…preslik stambenog ansambla iz Azije možda…nužno ova ‘skladba’ kojoj nije prikazano stvarno okruzenje mogla bi biti triger–okidač za urbanu transformaciju šireg konteksta, okupiranog mahom individualnimo bjektima, naknadno stavljenim u sanacioni plan “OTES”…, posebno ako bi se realizirala i programski, te dopunila prostor odredjenim pratećim–nedostajućim sadržajima…reciklaža suburbije.
Pored novih naselja, tu je Sarajevsko polje zaposjelo i nekoliko univerziteta (IBU,IUS, SSST), a to pokreće izgradnju pratećih sadržaja…PUNI SE “BOSANSKI LONAC”… na nekadašnjem poljoprivrednom dobru UPI… pogodovala je tome pretvorba u gradjevinsko zemljšte ‘po Zakonu’i prema novoj Zemljišnoj politici na teritoriju administrativno ‘odmetnute’ Općine Ilidža, općine koja je srazmjerno najviše ‘stradala’pod najezdom Turbourbanista i Turboarhitekata, izgubivši tako onu najznačajniju karakteristiku Grada Banje…o čijoj urbanoj genezi svjedoče ostaci Rimskih termi, Vile “S” iz I vijekan.e.*IBU Sarajevo na ledini uz rijeku Željeznicu, od koje se svojim položajem‘odbranio’ od rijeke same?!
Ode šuma, ode polje, ode sloboda kretanja i pogleda…niču KONTROLIRANA-IZOLIRANA NASELJA poturbo receptu RESORTI: 50% vile, ostalo apartmnski objekti, pretrpano, monofunkcionalno, bez uspostave odnosa sa okruženjem. U ovom slučaju visoki objekti su formirali‘zid’ stavivši ‘koprenu’ vilama…namjerna introvertnost!?
PEARL RESORT –ILIDZA AREA
Gdjeje ova ČUKA na ravnoj Ilidzi? Ovoje ipak neka turbo skladba koja zgusnuta, na skučenoj lokaciji tvori urbanu strukturu koja više liči na fortifikaciju!
Malo dalje, prema Trnovu, van logičnih i planiranih pravaca razvoja Sarajeva položen je ‘kamen temeljac’ za Buroj Ozone Resort…turbourbanizacija putem okupacije šumskog i poljoprivrednog zemljišta, te će se tek pokrenuti procedura pretvorbe zemljišta i u tome, po skraćenim postupcima uz učešće institucija Kantona Sarajevo: Zavod za planiranje razvoja KS, Općina Trnovo, a projekat je jedan od generiranih projekata resorta… niko se nije zapitao šta će biti sa Gradom u budućnosti, da li će se dovesti u pitanje snabdijevanje vodom u planskom periodu i odredjenom kapacitetu za pretpostavljene njegove dimenzije rasta i razvoja. Pored toga upitno je i samo pozicionirnje ‘turističkog grada Buroj ozone’, budući da bi se našao na samoj granici vodozaštitne zone i to na višim kotama iznad iste, što je više nego rizično, a o preusmjeravanju i oduzimanju kapaciteta u konačnoj realizaciji da i ne govorimo…
Nerijetko se takve ad hoc odluke prenose na mape lako – jednim klikom na računaru!!! i eto promjena boje na nekom dijelu mape (fleka) u nekom Planu. Nema odgovornosti i ne razmišlja se duže od trajanja same „operacije“ promjene te boje i izgleda „fleke“, ali prenošenjem u stvarni Prostor suočenja postaju stravična, posljedice nesagledive i što je najbitnije gotovo neispravljive, trajne. Prostorne MUTACIJE su postale svakodnevna praksa kojoj pribjegava lokalna administracija, ali još češće viši nivoi vlasti, boreći se za pridošlu „vreću para“, ne konsultirajuci struku, a pogotovu ne slušajući „glas naroda“. Tako se de facto, u širokome luku, zaobilaze problemi i stvarne potrebe Društva, koje će se kad –tad naći pod lupom i kao Račun biti ispostavljeni tom istom Društvu. NASELJE “RIVERINA” za 30.000 stanovnika na Sastavcima…RIVERINA vs GLVNI GRADSKI PARK!?
Strani ‘developer’ najčešće donosi sa sobom gotove projekte-importovani arhitektonski izraz: 1.Malezija–stambeni objekat, vila‘Lavanda’u Riveri na resortu… 2. Turska–‘vila’ od 186.34m2 u prostoru Vlakova…
OSENIK resort, ima vode i na vrhu brda?! Kad u pustinji nema ni kapi vode, ima u Bosni i to na vrhu brda, makar 50 cm, za jezerce i za pedalinu…jedni da gledaju, drugi da se vozikaju…o konceptu i arhitekturi da ne govorimo….ali o posljedicama ne smijemo i nećemo ćutati!!!
Ali kako od lošeg ima uvijek lošije, osvrnimo se na druge dijelove nekada vanurbanih područja grada, koji preko noći postaju zone intenzivne gradnje tzv.urbanizacije… živjela pretvorba zemljišta! Zaposijedanje padina „planski“….da li je ovo produkt parcelacje koju je sačinio geometar, gdje su planirane pacele veličine za kamp-kućicu i urbanisti ostavio minimum prostora za ‘kreiranje’? Tu sada može samo TURBOURBANIST DA SE SNADJE?! Ode tako još jedna padina na Sj. izlazu iz grada – POLJINE se nadvile nad “izgubljenom Betanijom’, pa kad smo nju izgubili možemo i Poljine…eto, prenio se Aravenin koncept POLA KUĆE na Poljine!
Do sada je već bilo riječi o tome šta znaci PROSTOR KAO DRUŠTVENA SCENA, Šta kada Društvo toga nije svjesno, šta kada se smatra da će pomoći PRIVREMENA RJEŠENJA, koja su već SUTRA TRAJNA i tako redom, a na drugoj strani se pokušavamo ubaciti u „evropsku kompoziciju“, donoseći neke post festum Strategije, Planove, potpisujući neke Protokole, Direktive, dakle, niz akata koji se u startu ne mogu ispoštovati.
To govori da se Vlast na svim razinama ponaša krajnje osiono, tražeći samo formalne potvrde Struke za svoje ODLUKE. Ta ista Vlast, podržava svijest o PROSTORU – PLIJENU, zanemarujući vrlo često da on upravo takav ima svoju cijenu i ona je NAŠA PROMIŠLJENA BUDUĆNOST.
Negdje na putu te začudjujuce simbioze izmedju NEMOĆI, sa jedne i ŽELJE ZA VLAŠĆU, makar i u tom takvom prostornom haosu, sa druge strane, ostace jalova nastojanja pojedinaca da spase PROSTOR, tu paradigmu zajedništva radi bitisanja, a ona – Vlast ga daje u bescijenje, najčešće odlučujući iza „zatvorenih vrata”.
Priložena mapa prikazuje stečene LIMITE GRADA – formiran je svojevrsni PRSTEN situiran po dijelovima padina, koji je formirala „bespravna gradnja“ i koji, koliko predstavlja nekontrolirani rast, isto tako predstavlja i prostornu neminovnost, koja spriječava Plansku dovršenost – razvoj urbanog sistema kroz adekvatne kondicije prostora u: sadržajnom, komunikativnom, infrastrukturnom, oblikovnom smislu. Tako nam eto Prostor, na svu žalost savjesnih, a na nesreću svih nas, zorno pokazuje stanje svijesti Društva u cjelini, te je sasvim tačna ona citirana Chorbusierova (Korbizje, arhitekt-urbanist) rečenica sa pocetka teksta.
Nekada smo to ovako radili, kućice naših sugradjana koje su sami skladali i samim tim i prostor sarajevskih padina, godinama su sistematski ‘prekrivali’ dijelove ‘Sarajevskog amfiteatra’- iznad mahala , stvorivši sliku ‘prividnoga reda’ a mi se navikli, pa ih planski uklapali putem niza LEGALIZACIJA…razumjeli smo nasušnu potrebu radnika za ‘krovom nad glavom’ koji mu nije dalo društvo, pa kad ima posao on će sam da se nekako snadje…krenulo je tako još sedamdesetih godina prošloga vijeka…
Uobičajeni prizori naše prostorne svakodnevice – nelegalna gradnja u sukobu sa osnovnim principima urbaniteta – kvaliteta urbanog života, gdje je apsolutno sve dovedeno u pitanje …kako dostići kvalitete urbanog života…kako dovesti u red, opremiti infrastrukturno, opskrbiti prostore nedostajucim sadržajima, stići javnim transportom ‘kozijim stazama’? Kako…ko je kriv… ima li lijeka???
U sadašnjem vremenu odsustva strategije i planiranja, eri INKREMENTALIZMA – neplanirano se ‘uglazbljuje’ i verifikuje kroz sanacione planove i procedure legaliziranja. Sve zatim postaje ‘plansko’ i kao rezultat iznenadne pojave investitora i njihovih želja da grade na vanurbanom području, uz ozakonjene ‘politike pretvorbe’ novih kontingeneata zemljišta u gradjevinsko… Spremnost na institucionalno djelovanje – Općina – Zavodi i post festum – SANACIONI PLAN, će biti to ‘Solomonsko rješenje’, kada će Grad šaptom pasti u slici i organizaciji, kada će ‘novi’ sada legalni gradjani doći u poziciju da diktiraju nastavak igre…turbo folk na brdu!!! …i na kraju primjer, kada na uštrb razvojnih mogućnosti sportske funkcije – kompleks stadiona „Željezničar“, odavno zaposjedani lokalitet u njegovom zaledju će biti tretiran sanacionim planom, sa nakanom da se prihvati maximalan broj ‘samoniklih struktura’ i time je prividno okončana agonija dijela prostora jedne od sasrajevskih padina, koji postaje i ostaje dijelom okvira ovoga grada… ovdje odista stoji ona sintagma – selo sišlo u grad, ma šta to značilo!
Tako nam eto Prostor, na svu žalost savjesnih, a na nesreću svih nas, zorno pokazuje stanje svijesti Društva u cjelini, te je sasvim tačna ona citirana Le Chorbusierova recenica sa pocetka teksta!(Le Chorbusier, arhitekt-urbanist)
Iz do sad iznesenog, uz konkretne primjere, da se zaključiti – da je sasvim jasno nepostojanje sistemske uvezanosti PRAVNOG MIŠLJENJA IZVRŠNE VLASTI i samog PRAVNOG SHVAĆANJA PROSTORNOG PLANIRANJA I UREDJENJA kao potrebe i prinude, radi opstanka samog.
Rezultati su poražavajući i ogledaju se prvenstveno u ogromnoj masi izgradjenih ‘kvadrata’ koje niko ne kupuje, nepoželjnih u prostornom i sadrzajnom smislu (npr. masa stambenih i poslovnih objekata, tržnih centara u i oko grada). To su svojevrsni indikatori:
•mogućeg „propadanja“ same investicije, ali što je jos bitnije
•izostanak očekivanih finansijskih efekata, koje je mogla i trebala dobiti društvena zajednica, prije svega za potrebe svoga napretka i razvoja. Niz takvih GUBITAKA čini već čitavu lepezu i doprinosi ukupnome PADU umjesto RASTU. Ili je to upravo otvorena “BH praonica novca”!?
Dešavaju se tako nove izgradnje na prostorima koji su već jednom ustupljeni –prodati -plaćeni. Niz primjera je za to, a hronološki gledano, u odnosu na poslijeratni period izgradnje, kao jedan od prvih treba pomenut objekat prvog AVAZ-a na Alipašinom Polju (izgradjen na platou, ispod koga su skladišni i parkirni prostori samog naselja), zatim BOSMAL – kondominijum (na nekadašnjem parkingu i zelenoj površini naselja Hrasno), RADONPLAZA -hotel (lokacija NIP„Oslobodjenje“- dogradjeni dio), BIZNIS CENTAR ( nekadašnja lokacija kina “Kumrovec“) itd.
Dakle, to je već jedna masa prostornih mutacija, nastalih kao rezultat manipulacija, koje investitorima omogućavaju da „uštede“ – izbjegnu obavezu plaćanja stvarne vrijednosi Lokacije – zemljišta i svega onog što je uz nju dobijeno (infrastruktura npr.), svjesno se opredjeljujući za značajne finansijske gubitke po lokalnu zajednicu i sam Grad. No, neko je ipak profitirao, ako ništa – oprane su neke pare!
Nerijetko se takve ad hoc odluke prenose na mape lako – jednim klikom na računaru!!! i eto promjena boje na nekom dijelu mape (fleka) u nekom Planu. Nema odgovornosti i ne razmišlja se duže od trajanja same „operacije“ promjene te boje i izgleda „fleke“, ali prenošenjem u stvarni Prostor suočenja postaju stravična, posljedice nesagledive i što je najbitnije gotovo neispravljive, trajne. Prostorne MUTACIJE su postale svakodnevna praksa kojoj pribjegava lokalna administracija, ali još češće viši nivoi vlasti, boreći se za pridošlu „vreću para“, ne konsultujuci struku, a pogotovu ne slušajuci „glas naroda“. Tako se de facto, u širokome luku, zaobilaze problemi i stvarne potrebe Društva, koje će se kad – tad naći pod lupom i kao Račun biti ispostavljeni tom istom Društvu. Negdje na putu te začudjujuce simbioze NEMOĆI i ŽELJE ZA VLAŠĆU, makar i u tom, takvom prostornom haosu, na drugoj strani ostaće JALOVA NASTOJANJA POJEDINACA da spase Prostor, tu paradigmu zajedništva radi bitisanja.
MARIJIN DVOR – 1. EPIZODA, RP. nakon provedenog arhitektonsko-urbanističkog Konkursa sa kraja 20-og vijeka
MARIJIN DVOR – 2. EPIZODA, RP. nakon pristigle ‘vreće para’
Istina, trebalo je biti ovako, ali kome treba KONCERT HOL???…uz to imamo para za bacanje, pa internacionalni konkurs za isti i nije baš neka investicija…idemo mi onim našim provjerenim – poslije konkursa stiže ‘vreća para’ i još jedan TPC /Al Shidi…sada već treći u radijusu od 200-tinjak m…a kupovna moć pada!? Marijin Dvor tako postaje NOVA ČARSIJA… pa i Austrija je tu planirala “zapadnu čarsiju” Kasarnu …ali tada je to bilo baš NA KRAJU GRADA!
Marijin Dvorski plato – mjesto GLAVNOG GRADSKOG CENTRA, procesom reciklaže postaje mjesto “bujanja” turbourbanističkih, pomodarsko – skorojevićkih egzibicija, no to je počelo davno u predolimpijskom periodu, režimskim pritiscima, sada novorežimskim…ima li tu razlike??? Jedino se može zaključiti da je to sada definitivno IZGUBLJENI PROSTOR!
To konačno ukazuje na notornu pojavu akcije nekompetentnih u oblasti jasnih kompetencija i shodno tome krajni nedostatak odgovornosti.
Stasava tako armija nekompetentnih „kreatora sudbine“ jednoga rovitog tranzicijskog Društva i njegovog, pogrešnim Odlukama i nemuštom Politikom, uništenog Prstora.
Na kraju se da zaključiti – da ovo nisu promjene u planerskoj struci tj. u njenom teoretskom back – groundu, nego je to devijantno ponašanje postalo dijelom PRAKSE, uz jasan izostanak artikulacije POLITIKE prostora.
Stradala su tako poljoprivredna zemljišta, šumska, vodozaštitna, a stradala i SLIKA GRADA, koji se gubi u svom lošem funkcioniranju, jer tada više nista nije rezultat ni Znanja ni Svijesti o Prostoru kao INFRASTRUKTURI NAŠE BUDUĆNOSTI, potrošen na takav način PROSTOR je zapravo izgubljen!
U NASTAVKU: Hercegovac – Pašić: “TURBOURBANIZAM” opšta pljenidba prostora
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.