Sjeverna Makedonija 2021: Povećani sigurnosni izazovi i prijetnje

Nakon dugotrajnih i teških pregovora politički lideri u Sjevernoj Makedoniji su Pržinskim sporazumom u junu 2016.godine dogovorili, da prevaziđu duboku dugogodišnju političku krizu

Nakon dugotrajnih i teških pregovora politički lideri u Sjevernoj Makedoniji su Pržinskim sporazumom u junu 2016.godine dogovorili, da prevaziđu duboku dugogodišnju političku krizu, prouzrokovanu nezakonitim prisluškivanjem preko 20.000 građana i režimskom pljačkom preko pet milijardi eura javnog novca, održavanjem prijevremenih parlamentarnih izbora u decembru 2016.godine uz ispunjenje određenih preduvjeta. Došlo je do pročišćavanja izbornog spiska, na kojem se nalazio višak od čak 330.000 birača i uspostavljanja odgovarajuće medijske regulacije odnosno omogućavanje jednakopravnog dostupa i tretmana u medijima svim političkim subjektima učesnicima u izbornom procesu umjesto dotadašnje potpune medijske hegemonije VMRO-DPMNE i dvojca Nikola Gruevski i Sašo Mijalkov.

Poslije demokratskog raspleta u Sjevernoj Makedoniji postepeno dolazi do demokratske transformacije i konsolidacije te države. Država je uspjela da se izbori između demokracije i autoritarizma odnosno između građanskog i/ili etničkog karaktera Sjeverne Makedonije. Međutim, teško naslijeđeno stanje ostavilo je dubok trag i dugoročne posljedice. Još uvijek nije došlo do demontaže režima Gruevski – Mijalkov. Sjeverna Makedonija, iako je u martu 2020.godine postala punopravna članica NATO-a, nalazi se pod povećanim prijetnjama kriminalnih struktura i političko-obavještajnog podzemlja, koje djeluje unutar države i iz inostranstva.

Ključna paradigma politike Zorana Zaeva i SDSM (Socijaldemokratski savez Makedonije) je, da politička ljevica treba da preuzme odgovornost za rješavanje ključnih nacionalnih pitanja, jer se rješavanjem nacionalnih pitanja u regionu do sada uglavnom bavila desnica često i radikalna rigidna desnica i zato je situacija u regionu Zapadnog Balkana poprilično zabrinjavajuća.

Promjena političke, diplomatske i šire društvene paradigme u Sjevernoj Makedoniji otpočela je prije šest godine kada je tadašnji lider opozicije Zoran Zaev (SDSM) pokrenuo val demokratskih promjena i mirne smjene vlasti/režima, koje su dovele do nove pozitivne slike te po mnogo čemu važne balkanske države.

Epilog nezakonitog prisluškivanja

Bivši šef makedonske Uprave za bezbjednost i kontraobavještajne poslove (UBK) Sašo Mijalkov (VMRO-DPMNE) nedavno je osuđen na 12 godina zatvora u predmetu »Target – Tvrđava« zbog masovnog nezakonitog nadzora i uništavanja opreme UBK, koja se koristila za presretanje komunikacija. Mijalkov je osuđen za zločinačko udruživanje, zloupotrebu službenog položaja i primanje nadoknade za nezakonit uticaj, a u istom slučaju osuđena je i bivša ministrica unutrašnjih poslova Gordana Jankuloska (VMRO-DPMNE) na četiri godine zatvora. Između 2008. i 2015. godine, osuđeni su, koristeći tri različita nadzorna sistema za presretanje komunikacija kao dio bivše tajne policije, nezakonito prisluškivali blizu 4.300 telefonskih brojeva bez dobivanja sudskih naloga za to, direktno ili indirektno oštetili su preko 20.000 osoba. Bivši makedonski premijer Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE) je oktobra 2018.godine osuđen na dvije godine zatvora, za nezakonitu kupovinu luksuznog Mercedesa od 600.000 eura 2012.godine i nalazi se u bjekstvu.

Analitičari smatraju, da je u Sjevernoj Makedoniji proteklih dana bio na sceni pokušaj „mini državnog udara“, da se sruši vlada Zorana Zaeva. Propagandna mašinerija VMRO-DPMNE je posljednje tri godine tvrdila, da su Zoran Zaev i Sašo Mijalkov jedno te isto. Brzo hapšenje nakon bjekstva prije izricanja presude i drakonska zatvorska kazna za Mijalkova opovrgli su te tvrdnje. Vrijedi napomenuti, da na dan kada se ozvaničilo bjekstvo Mijalkova, VMRO-DPMNE je već imao spisak članova nove vlade i nada li su se novoj parlamentarnoj većini. Ekspresno hapšenje Mijalkova i dugogodišnja zatvorska kazna su osujetili pokušaj „mini državnog udara“ i produžili demokratsku vladu Zorana Zaeva do redovnih parlamentarnih izbora, koji će održati tek za tri i pol godine.

Članstvom u NATO-u zaokružuje se makedonska državnost. NATO garantira opstojnost i teritorijalni integritet moderne makedonske države. Ulaskom u NATO nitko više ne može računati na Sjevernu Makedoniju za svoje velikodržavne projekte. Demokratske promjene i postignuti rezultati u protekle četiri godine pokazali su, da su promjene moguće i ostvarljive i da Sjeverna Makedonija kao i regija Zapadnog Balkana imaju potencijale, koji to omogućavaju. Time je poslana snažna poruka i podsticaj drugim državama, koje su u čekaonici za EU i NATO. Također je važno, da je zvanični Brisel prepoznao tok promjena u Sjevernoj Makedoniji ali na njih nije reagirao pozitivno i konstruktivno, iako je to obećao.

Referendum o nezavisnosti: Preokret u istorijskom razvoju državnosti Bosne i Hercegovine

Duh promjena osjetio se u regionu

Promjena političke, diplomatske i šire društvene paradigme u Sjevernoj Makedoniji otpočela je kada je čelnik SDSM Zoran Zaev pokrenuo niz demokratskih promjena i procesa, koje su se kasnije osjetile i u regionu.

Aktualna makedonska vladajuća politička garnitura uspjela je sprovesti mirnu demokratsku smjenu vlasti/režima, koji je nezakonito prisluškivao više od 20.000 građana i iznio iz zemlje, prema procjenama, najmanje pet milijardi eura. Integracijska paradigma Zorana Zaeva i snažan međunarodni angažman doveli su do potpisivanja Sporazuma o dobrosusjedskim odnosima sa Bugarskom, donijet je zakon o unapređenju upotrebe jezika drugih etničkih zajednica. Potpisan je i implementiran Prespanski sporazum sa Grčkom, koji je omogućio deblokadu euroatlantskih integracijskih procesa.

Sjeverna Makedonija je do prije nešto više od četiri godine bila „zemlja – slučaj“, a sada je primjer zemlje, koja je provela brojne reforme i deblokirala svoj euroatlantski put, koji je krunisan punopravnim članstvom u NATO-u. Vlada Republike Sjeverne Makedonije imala je najsnažniju međunarodnu podršku, koju je imala jedna vlada u regionu. To je vrlo važna činjenica, koju je potrebno iskoristiti u narednom periodu, da Sjeverna Makedonija ali i region konačno krenu putem prosperiteta. Pri tome makedonske vlasti moraju imati nultu toleranciju prema kriminalu, korupciji i kršenju ljudskih prava.

Rješenjem situacije u Sjevernoj Makedoniji pažnja je usmjerena ka okončanju dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine. Taj proces ulazi u završnu fazu, a poslije na red dolazi sređivanje situacije u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu je na izborima u Crnoj Gori poražen režim Mila Đukanovića (DPS) i na Kosovu režim Hashima Thacija (PDK).

Analitičari smatraju, da je uspjeh Sjeverne Makedonije zasmetao jednom dijelu političkih krugova unutar države, regiona ali i dijelu međunarodnih krugova, kojima ne odgovara okončanje dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine te kasnije sređivanje stanja u BiH. Jedan dio političkih snaga želi Sjevernu Makedoniju povratiti na staro stanje, iako je demokratski proces političkih promjena nepovratan proces.

Ministar Spasovski – glavna meta političko-mafijaških struktura

Sjeverna Makedonija je pokazala, da je sposobna biti nosilac promjena. To je demokratska politička legitimacija sadašnjih vlasti. Članstvo u NATO-u je potvrda pravilnosti djelovanja.

Članstvo u NATO-u znači sigurnost, stabilnost i blagostanje. Time se jača pouzdanost i sigurnost države za strane investicije. Istovremeno je članstvo u NATO-u velik iskorak ka članstvu u EU. To je neposredno iskustvo svih novih članica poslije okončanja hladnog rata. Bez članstva u NATO-u nijedna od 30 država ne bi bile tako uspješne, kao što su to sada. Članstvo znači suodlučivanje o ključnim pitanjima međunarodne politike. Sjeverna Makedonija nije više predmet rasprava na dnevnom redu međunarodnih foruma, nego zajedno sa drugim državama članicama raspravlja i doprinosi rješavanju ključnih međunarodnih pitanja i izazova. To je kvalitativan pomak u funkcioniranju države, koja je postala punopravna članica NATO-a.

Članstvo u NATO-u ne znači samo benefite za obrambene, vojne i sigurnosne strukture i funkcioniranje države. NATO se na svojim brojnim odborima bavi i sa pitanjima, kao što su obrazovanje, ekologija, inovacije, naučna istraživanja dok makedonske kompanije koje pridobiju NATO certifikat, mogu na različitim tenderima unutar alijanse dobivati poslove što prije nije bilo moguće. Članstvo u NATO otvorit će mogućnosti razvoja namjenske (vojne) industrije. Naravno, sve je to zavisno od toga u kojoj mjeri država pokazuje proaktivan pristup u tom prestižnom klubu država.

Analitičari naglašavaju važnost demokratske transformacije i obnove makedonskog društva kroz jačanje profesionalnih i depolitiziranih državnih institucija te reforme pravosuđa. Stvaranje jakih institucija države stvaraju se najjače barijere kriminalu i korupciji te mafijaškom obliku organiziranja. Upravo je to razlog napada i pokušaja diskreditacije ministra unutarnjih poslova Olivera Spasovskog (SDSM), koji je dolaskom na čelo Ministarstva unutarnjih poslova pokrenuo temeljite reforme, koje su dovele do toga da Sjeverna Makedonija ima jednu od najboljih policija u jugoistočnoj Evropi, koja se suprotstavlja kriminalu, korupciji i mafiji. Zbog toga je ministar Spasovski na meti političko-mafijaških struktura, jer je pokrenuo borbu protiv njih kao što je to uradio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS), pokrenuvši borbu protiv organiziranog kriminala i mafije u Srbiji. Iz tih razloga su Vučić i Spasovski, dva visoka zvaničnika u regionu, koja su najizloženiji udaru i prijetnjama mafijaških struktura. Nažalost, makedonsko pravosuđe, tužilaštva i sudovi, zaostaju za napretkom koji je postignut u organima unutarnjih poslova (policija) i potrebno je ubrzati procese reformi u tim sektorima i raditi na izgradnji i na jačanju institucija države.

Analitičari smatraju, da je procesuiranje Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), Saše Mijalkova (VMRO-DPMNE), Hashima Thacija (PDK), Kadri Veselija (PDK), Ramusha Haradinaja (AAK), otvorilo put do procesuiranja Mila Đukanovića (DPS) i njegovog režima te tri nacionalistička čelnika u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD), Dragana Čovića (HDZBiH), Bakira Izetbegovića (SDA) i drugih u regionu kako bi se osigurao prosperitet te osigurao trajan mir i dugoročna stabilnost.

Balkan 2020: (T)ko ugrožava Balkan?

Kako izbjeći destabilizaciju Sjeverne Makedonije

Burna politička događanja u Sjevernoj Makedoniji nisu posljedica samog dinamičnog političkog života, koji se intenzivno odvija u toj državi. Protiv te zemlje neprestano se vodi „hibridni rat“, koji je sada uglavnom usmjeren prema ministru unutarnjih poslova Oliveru Spasovskom, preko kojeg se pokušava srušiti Zoran Zaev i njegova vlada.

Obavještajne službe su registrirale i locirale preko 150 portala, koji redovno i svakodnevno fabriciraju „fake news“. Zbog toga ne iznenađuju svakodnevne afere, koje se kao na tekućoj traci produciraju u Sjevernoj Makedoniji.

Prema istraživanju, četiri zasebne mreže Facebook stranica objavljivale su sadržaje, koji su objavljeni na deset makedonskih internet stranica. To se dovodi u vezu sa Adinamic Media, kompanijom koja administrira web sajtove, koji podržavaju opozicionu stranku VMRO-DPMNE. Adinamic Media je povezana sa mađarskom javnom televizijskom mrežom Magyar Televizo (MTV), koja je naklonjena vodećoj Fidesz stranci premijera Viktora Orbána.

Analitičari smatraju, da su borba protiv kriminala i korupcije prilika, da se izbjegne destabilizacija Republike Sjeverne Makedonije na kojoj intenzivno rade pojedini unutrašnji i vanjski faktori. Rusija intenzivno radi na sprečavanju priznanja autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve (MPC-OA), koja se očekuje. Međutim, paradoks je, da ključni sigurnosni izazovi i prijetnje dolaze iz država članica EU i NATO, čiji su čelnici tijesno povezani sa bivšim premijerom Nikolom Gruevskim, koji je pobjegao u Mađarsku i nalazi se pod neposrednom zaštitom Viktora Orbana i još nekolicine premijera EU, koji su uglavnom iz Evropske narodne stranke (EPP).

Očekuje se, da će doći do produciranja novih afera pred lokalne izbore, koji će se održati na jesen 2021.godine. Zbog toga je za aktualnu vladu najvažnije, da osigura mir i stabilnost te prosperitet zemlje. Posljednjih godina bilo je nekoliko pokušaja izvođenje državnog prevrata, koji su spriječeni pravovremenom intervencijom Ministarstva unutarnjih poslova i ministra Spasovskog. Pri tome treba imati u vidu, da državni prevrat nije moguće izvesti bez podrške i učešća stranog faktora. Teritorija Sjeverne Makedonije je poprište na kojem se odvija „pravi rat“ na desetine stranih obavještajnih službi. Nastavit će se napadi na ministra Spasovskog i pokušaji diskreditacije sa ciljem njegove potpune eliminacije iz političkog života, a time i rušenja vlade Zorana Zaeva.

Turska 2021: Da li se Turska vraća na stari izborni sistem?

Bugarska – „ružno lice“ EU

Bugarska iako je potpisala Sporazum o dobrosusjedskim odnosima sa Sjevernom Makedonijom 2017.godine, i dalje blokira početak pregovaračkog procesa između te države i EU odnosno održavanje prve međuvladine konferencije.

Bugarska se od svog osnivanja suočava sa krizom identiteta. Na osnovu dogovora Carske Rusije i Osmanskog carstva San-Stefanskim sporazumom iz 1878.godine stvorena je nezavisna Bugarska. Na teritoriji tadašnje bugarske pretežno je živjelo bogumilsko, makedonsko i tursko stanovništvo, nad kojim je kasnije pod snažnim pritiskom novoosnovane države vršena prisilna „bugarizacija“ tog stanovništva. Rusija je stvorila Bugarsku i to je neraskidiva veza sa Moskvom kao protutežu Kneževini, kasnije Kraljevini Srbiji, koja je imala tijesne veze sa Austrougarskom monarhijom.

„Bugarizacija“ stanovništva nastavljena je sve do današnjih dana. Bugarska prikriva i vrši snažan pritisak, da se etnički Makedonci u Bugarskoj izjašnjavaju kao Bugari, iako prema procjenama broj etničkih Makedonaca, koji žive u Bugarskoj iznosi najmanje 10% od ukupnog broja stanovništva. Bugarska ima višedecenijska provjerena iskustva sa prikrivanjem broja etničkih manjina i to se posebno odnosilo na broj Turaka u Bugarskoj i njihovoj prisilnoj asimilaciji kroz prisilnu promjenu identiteta odnosno imena i prezimena, da se izjašnjavaju kao etnički Bugari. O tome postoje brojni dokazi domaćih i međunarodnih organizacija za kršenje ljudska prava. Turcima u Bugarskoj su oduzeta prava politikom prisilne asimilacije i masovnim protjerivanjima 1980-ih, pod režimom komunističkog diktatora Todora Živkova. Tako se samo u periodu juni – septembar 1989.godine iz Bugarske u Tursku prisilno iselilo oko 340.000 etničkih Turaka i to je bilo etničko čišćenje, a ne dobrovoljan odlazak, kako je predstavljeno u to vrijeme.

Analitičari smatraju, da usprkos stoljetnom snažnom pritisku i pokušajima asimilacije na današnjem prostoru Republike Sjeverne Makedonije Bugari nisu uspjeli izvršiti „bugarizaciju“ autohtonog makedonskog stanovništvo čak ni za vrijeme bugarske fašističke okupacije, čije spominjanje Bugarska želi zabraniti u makedonskim školskim udžbenicima i javnom prostoru. Slovenija i Hrvatska su također članice EU i NATO i u svojim udžbenicima i javnom prostoru tadašnju Njemačku odnosno Treći Reich i Italiju spominju kao nacističke odnosno fašističke okupatore. Kao što su neraskidive veze Bugara sa Moskvom, tako su neraskidive Makedonaca sa južnoslavenskim narodima. Da su Makedonci Bugari bilo bi za očekivati, da bi u proteklih više od 100 godina uspjela „bugarizacija“ Makedonaca na današnjoj teritoriji Republike Sjeverne Makedonije, umjesto toga „bugarizacija“ je doživjela potpuni fijasko.

Analitičari smatraju, da se Bugarska i poslije više od 100 godina i dalje suočava sa krizom identiteta i neuspjehom u „bugarizaciji“ etničkih Makedonaca i satisfakciju za to pokušava pronaći u blokadi procesa početka pregovora Sjeverne Makedonije sa EU. Sjeverna Makedonija je uspješan i dokazani model demokratske transformacije zemlje u 21.stoljeću i potrebno je od strane EU, ali i SAD prekinuti bugarsko „iživljavanje“ nad Sjevernom Makedonijom, jer je time Bugarska zablokirala proces pridruživanja svim državama Zapadnog Balkana ka članstvu u EU. Posebno zabrinjavaju informacije, da Bugarska sprema sličnu blokadu Srbiji na njenom putu u EU. Upravo zbog svega navedenog Bugarska predstavlja „ružno lice“ EU.

Ljubljana/Bruxelles/Washington/Skopje, 1. mart 2021