Ramić: 30. septembar je Kanadski nacionalni dan istine i pomirenja

Emir Ramić: Danas ponosno nosimo narandžastu boju kako bismo podržali Kanadsku indijansku zajednicu u borbi za istinu o zlostavljanju domorodačke djece i pravdu za žrtve tog strašnog zločina

Podržavamo Kanadsku indijansku zajednicu u zahtijevima da se vrate domorodačke rukotvorine, omogući pristup dokumentima rezidencijalnih škola i da se progovori o doktrini otkrića i osigura pravdu za preživjele žrtve.

Pokušaj eliminacije domorodačke kulture u Kanadi kroz rezidencijalni školski sistem koji je vodila crkva predstavlja kulturološki genocid. U Kanadi su više od 150 godina postojale škole sa đačkim domovima u kojima je stanovalo više od 150.000 djece.

Posljednja takva škola zatvorena je 1996. Djeca domorodačkih roditelja bila su doslovno otimana od porodica, često se pritom koristilo i nasilje. Onda su smještana u pretrpane ustanove koje je finansirala država, gde su ih zlostavljali i gdje im je bilo zabranjeno da koriste svoje jezik. Svrha tog sistema je bila: „Ubiti Indijance u toj deci“. Zapravo to i nisu bile škole. To su bili logori za zarobljenike. Cilj je bila asimilacija đaka.

Vezani Članci:

• Emir Ramić na skupu u Frankfurtu: Kanada podržava državu BiH
• Ramić: Zajedničkim, blagovremenim i znalačkim radom odbranili smo interes BiH
• Ramić: Borba protiv negiranja države Bosne i Hercegovine se mora jačati

Kanadska komisija, Truth and Reconciliation Commission, osnovana 2008. godine s ciljem istraživanja istine i pomirenja, tu praksu je nazvala „kulturnim genocidom“. Mnoga djeca nikada se nisu vratila svojim kućama, umrla su zbog toga što su bila zapuštena, zbog raznih bolesti ili su počinili samoubistvo. Njihove porodice često nisu informisane o sudbinama djece.
Kanadska savezna vlada je 1920. godine prestala da vodi evidenciju o broju smrtnih slučajeva, i to nakon što je glavni medicinski stručnjak zadužen za domorodačku populaciju iznio ocjenu da djeca očigledno umiru alarmantnom brzinom.

Komisija za istinu i pomirenje identifikovala je 4.120 djece iz oko 150 škola koja se nestala. Međutim stvarni broj žrtava je znatno veći od 10.000.
Kanadska vlada izvinila se zbog postojanja tih škola, ali za predstavnike domorodačke zajednice to nije dovoljno.Traže se konkretna djela u smislu eliminacije sistematskog rasizma.

Sjećajući se žrtava zločina nad kanadskom domorodačkom djecom, sjećajući se toga kulturološkog genocida, sjećamo se i žrtava agresije i genocida u BiH.

Pomirenje može biti način života samo sa istinom i pravdom. Samo ako učimo iz teških iskustava. Istina i pravda stvaraju potreban prostor za ozdravljenje. Sade sjeme nade i poštovanja kako bi naš vrt procvjetao za našu djecu.
Dok priznajemo strahote iz prošlosti, patnju nanesenu autohtonim narodima Kanade, dok se sjećamo žrtava agresije i genocida u BiH stanimo svi zajedno uz milost i poniznost i radimo zajedno na izgradnji bolje budućnosti za sve sa istinom, pravdom i kulturom sjećanja.

Institucionalna borba protiv organizovanog razaranja istine o agresiji i genocidu u BiH od strane onih koji su osmislili i izvršili genocid i udruženi zločinački poduhvat je jedan od najvažnijih faktora opstanka države BiH. Umjesto da se stide presuđenih zločina oni se ponose ostvarenim zločinima, kaju se što ih nisu dovršili.

Historijsko izvinjenje i priznanje genocida od poglavara Rimokatoličke crkve, papa Franje, prije nekoliko mjeseci u Kanadi je jasan dokaz da borba za istinu i pravdu nema alternative, da se ta borba isplati. Da istina i pravda na kraju ipak pobjede. Istina o genocidu u BiH i pravda za žrtve tog najvećeg zločina poslije Holokausta u Evropi će takođe pobjediti.