fbpx

Rahić: RUSKI CAREVI UGLAVNOM NISU BILI RUSI

Ogromna većina ruskih careva su bili skandinavskog ili njemačkog porijekla

RUSKI CAREVI UGLAVNOM NISU BILI RUSI

Piše: Esad Rahić, Predsjednik Društva historičara Sandžaka

Historija Rusije zvanično počinje dolaskom stranaca sa Sjevera (Varjaga-Vikinga iz Skandinavije), a posljednji ruski car je imao njemačku krv. Kakve su bile historijske pretpostavke za ovu „vladavinu stranaca“?

Još uvijek postoje sumnje i nejasnoće povodom preciznosti detalјa vezanih za pozivanje „Varjaga“ (Skandinavaca), ali se historičari slažu da varjaški knez Rjurik, ko god da je on bio, nije bio porijeklom Rus, piše sajt Russia Beyond.
Asimilacija Rjurikoviča

Može se sa sigurnošću pretpostaviti da su prvi ruski knezovi imali normansko ili vikinško porijeklo, čak su nosili i skandinavska imena: Igor, Oleg, Olga… Međutim, oni su se kroz vijekove asimilirali i stopili sa ruskim stanovništvom.

Vezani Članci:

Vladimir (skandinavski Valdemar) Veliki, kijevski knez koji je krstio Rusiju, bio je rođeni Rjurikovič, tj. Rjurikov praunuk. On je težio da uspostavi dinastičke veze sa drugim zemlјama. U toj misiji je pojedine svoje ćerke udao za strane prinčeve i kralјeve, mada ne možemo tačno reći koliko ih je bilo jer nema pouzdanih historijskih izvora.

Nјegova ćerka Premislava (umrla 1015. godine), na primjer, udala se za ugarskog kneza Ladislava Ćelavog (997-1030), a Marija Dobronjega (1012-1087) postala je žena polјskog vojvode Kazimira I Obnovitelјa (1016-1058).

Nijedna ćerka ruskog kneza Vladimira (Valdemara) nije se vratila u otadžbinu, niti iko od njihovog potomstva.
Vikinška dinasrija Rjurikoviči su vladali Rusijom do početka 17. vijeka, kada je poslije Smutnog doba na ruski prijesto došla dinastija Romanov.

Petar Veliki i „nova krv“ u dinastiji Romanov

Car Aleksej Mihajlovič (1629-1676), otac Petra Velikog, bio je vrlo strog po pitanju tradicije i dinastičkih brakova. On nije odobravao da se njegove ćerke udaju za strane knezove, najverovatnije zato što nije želeo da strana dinastija polaže pravo na ruski tron.

Za razliku od Alekseja Mihajloviča, njegov sin Petar je koristio ćerke i sinovice kao figure u velikoj evropskoj dinastičkoj igri.

Uspeo je da uda svoju sinovicu Anu Ivanovnu (1693-1740) za kurlandskog vojvodu Fridriha Vilhelma (1692-1711), koji je, nažalost, ubrzo poslije svadbe umro, možda zbog pretjerane količine alkohola popijenog na ruskom dvoru. Ana i Fridrih Vilhelm nisu imali djece.

Ćerka Petra Prvog i njegove druge žene Katarine (1684-1727) zvala se Ana (1708-1728) i rođena je još prije nego što se Petar oženio Katarinom.

Ona se udala za vojvodu od Holštajn-Gotorpa Karla Fridriha (1700-1739). Preselila se u Kil, prijestonicu njemačkog vojvodstva Šlezvig-Holštajna. Umrla je mlada ali je samo tri mjeseca prije smrti rodila Karla Petra Ulriha od Šlezvig-Holštajn-Gotorpa (1728-1762), koji će postati ruski imperator Petar III.
Romanovi njemačke krvi

Jelisaveta Petrovna (1709-1762), takođe je bila jedna od mlađih ćerki Petra i Katarine. Ona je poslednja ruska vladarka u čijim venama je tekla bar upola ruska krv (Katarina je bila porijeklom iz Livonije). Nјenog nasljednika Petra III svrgnula je sopstvena supruga Katarina (1729-1796), koja je rođena kao Sofija od Anhalt-Zerbsta.

Dakle I Petar III i carica Katarina II su po porijeklu Nijemci, i pravilnije je od tada dinastiju zvati dinastija Holstein-Gottorp-Romanov.

Jedini sin Petra III i Katarine II bio je Pavle I (1754-1801), I po ocu I po majci Nijemac. On se dva puta ženio. Oba puta njemačkim princezama.

Nјegova prva žena Vilhelmina Lujza od Hesen-Darmštata (1755-1776) umrla je na porođaju zajedno sa mrtvorođenim sinom, a druga, Sofija Doroteja od Virtemberga (1759-1828), primila je rusku pravoslavnu vjeru i postala Marija Fjodorovna.

Sva deca Pavla i Marije, uklјučujući Aleksandra (1777-1825) i Nikolaja (1796-1855) koji će kasnije postati ruski imperatori, bila su njemačke krvi, i svi njihovi potomci su bili također Nijemci, pošto se u 19. vijeku nijedan ruski imperator nije oženio ruskom kneginjicom jer nijedna nije odgovarala potrebama dinastičkog braka.

Romanovi su se u 19. vijeku strogo pridržavali pravila nasljeđivanja prijestola koja su tada važila u Rusiji. Naime, nasljednik ruskog prijestola mogao je da stupi u brak samo sa djevojkom koja mu je bliska ili jednaka sa njim po carskom statusu, a u Rusiji nije bilo drugih dinastija koje bi se mogle porediti sa dinastijom Romanov.

Oni jednostavno nisu imali drugog izbora nego da se žene evropskim princezama, prvenstveno Njemicama, zbog dugotrajnih veza koje su počele još otkako se Petrova ćerka Ana udala za vojvodu od Holštajn-Gotorpa.

Na kraju je došlo do toga da su Romanovi i britanska dinastija Vindzori koja je također njemačkog porijekla (ranija njemačka dinastija Saks-Koburg i Gota) bili u bliskom srodstvu.

Krajem 19. vijeka ruski imperatori gotovo da nisu znali ruski.

Aleksandar III (1845-1894) govorio je ruski sa jakim njemačkim akcentom, a njegov sin, posljednji ruski imperator Nikolaj II (1868-1918), ponekad je razgovarao na engleskom čak i sa svojom ženom Aleksandrom Fjodorovnom (1872-1918), koja je rođena kao princeza Aliks od Hesena i Rajne.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us