Posjeta Istambulu, šetnja kroz vijekove – Topkapi (vanjski dio)

 

Čekali smo Ozija u jednom kafe restoranu sa divnim ambijentom za odmor, koji se nalazio na uglu Karpet muzeja. Ispred Topkapi palate stajala je građevina urađena raskošno u orjentalnom stilu sa ravnim krovom na kome se su se nalazile kupole sa pozlaćenim vrhovima. Ozy je prije ulaska na kapiju zastao i objasnio nam da je ta stilizovana građevina bila mjesto gdje se djelila čorba i šerbet siromašnim građanima, tu  se nalazila i česma sultan Ahmeta.

 

 

 

 

Nalazili smo se pred prvim vratima Topkapi palate, na čijim stubovima i zidovima, čak i kori od stabala je zabilježena najintimnija, najtajnija hronika carstva. Topkapi je bila mjesto odkale je vladalo 25 sultana sve dok u 19. vijeku se nije dvor sultana preselio iz kompleksa palača Topkapi u palaču Dolmabahče. Topkapi je mjesto gdje carstvo dostiglo svoj vrhunac, ali tu je je počeo njegov pad.

 

 

Nekoliko godina nakon zauzimanja Carigrada od strane Turaka, započela je izgradnja prve osmanske palače na staroj vizantijskoj Akropoli, sagrađenoj još pod carem Septimijem Severom. Palača Topkapi (“Palača kod topovskih vrata”) bila je zaštićena drevnim vizantijskim zidinama dužine oko dva kilometra od morske strane, a hiljadu četristo metara, koju su izgradili Turci, odvojili su je od grada.

 

Palata Topkapı nalazi se na brdu iznad starog grada Istanbula, okružena s tri strane Mramornim morem, Bosforom i Zlatnim rogom, prostire se na četiri dvorišta i 700.000 kvadratnih metara vrtova, zgrada, kapija i fontana. To jedan cijeli mali grad, pun građevina različitih stilova i za različitu namjenu, građevina s velikim brojem stanovnika, koji su živjeli pod vojnom zaštitom Tu su rađani, vladali, svrgavani, bacani u tamnice, nekad i brutalno ubijani i sultani. Tu su vršene javna pogubljenja onih koji su se oglušili o sultanove naredbe i tu su se dešavale gotovo sve političke zavjere i pobune.

Topkapi je mjesto sa riznicama punim zlata i dragog kamenja, iz koga se vladalo na tri kontinenta istokom i zapadom. 400 godina je palata Topkapi bila centar osmanskog carstva, koju danas godisnje posjeti oko 2 miliona turista, Njen pravi naziv je „Sarayi Đedide i Amire“, ali zbog velikih topova koji se nalaze na ulazu kapije,narod ju je nazvao Topkapi.

Arhitektura palate podsjećala je na organizaciju šatora za vrijeme vojnog pohoda, što i nije začuđujuće, s obzirom da je Mehmed II namjeravao koristiti Topkapı kao zimski dvor u vrijeme pauze od pohoda. Topkapi je podijeljena na dva velika dijela: birun i enderun, na četiri dvorišta.U  birunu, vanjskom djelu pripadaju prvi i drugi vrt, dok su enderunu ili unutrašnjem djelu pripadali treći i četvrti vrt.

 

U palatu smo stigli šetajući pored Aja Sofije prema carskim vratima, kroz koja smo ušli u prvo dvorište. Vrt u dvorištu  je bio pun zelenila, neke građevine su se nalazile na rubnim djelovima, Unutrašnji prostor je bio popunjen drvećem, ja sam očekivala da ću ugledati bar neki saraj, ali to se nije desilo.

Prvo dvorište palate

Prva vrata su bila otvorena za sve, tu su mogli građani da predaju svoje zahtjeve službenicima zaposelnim u kancelarijama u dvorištu. Prvo što sam zapazila lijevo od kapije,  bila je crkva iz četvrtog vijeka Aja Irena, za koju se smatra da je najstarija crkva u gradu. Izgradio je car Konstantin još u četvrtom vijeku, a Osmanlije su je pretvorile u maagacin za oružje.

 

 

U osmansko doba u ovom dvorištu je bila knjižnica, u kojoj su se knjige uvezivale u kožni povez. S lijeve strane dvorišta nalazila se carska kovačnica, gdje se kovao zlatni i srebrni novac. Prvi vrt je služio  i za smještanje službenika koji su povezivali sultana i vanjski svijet: poput umjetnika ili za smještaj građevina poput kovačnice novca ili janjičarske oružarnice u crkvi.

 

 

 

 

Dželat-česma

Prvo dvorište je i pored zelenila i velikog parka djelovalo hladno, kasnije sam saznala i zašto. U prvom dvorištue se nalazilo mjesto gdje je bilo stratište, vidjeli su se kameni nišani koji su služili za javna pogubjenja. Desno, odmah prije drugog  ulaza nalazila se česma od bijelog mramora, sa pozlatom, koja  se zvala i dželat – česma. Dželat je bio glavni  bostandžija u palati (vrtlar, koji je bio stranac, koji je morao biti gluh i nijem i jake građe), kako  ne bi slušao krike očajnika  i kako ništa ne bi uticalo na izvršenje kazne.  Nakon pogubljenja na dželat-česmi je prao od krvi svoje ruke i mač. Ukoliko pogubljene osobe trebalo služiti za primjer, glavu bi stavili na jedan od  nišana, da se zna šta  će se desiti onom ko ne poštuju  sultanove zakone. Prilikom posjete njemačkog cara u 19-om vijeku česma je djelom demontirana, ali ponovo je montirana na na istom zidu blizu drugih vrata palate. Mi smo se dakle u tom trenutku nalazili na bivšem stratištu Topkapi palate.  Jedva sam čekala da stignem do drugih vrata. Ovaj dio dvorišta se nekad nije ni smatrao djelom Topkapi kompleksa.

 

 

 

Nakon kratkog časa historije našeg vodiča, žurnim koracima smo se uputili prema vratima sličnim dvorcu, koja se zovu Vrata pozdrava. Kroz ta vrata je samo sultanu bilo dozvoljeno jahanti, ostali su kroz ta vrata morali proći pješice. Svi osim vladinih službenika su morali dobiti posebnu dozvolu za ulazak na ova vrata. Razmišljam šta bi mislili sultani o rijeci posjetioca ovom kompleksu? To je nekad bio VIP , mjesto samo za povlaštene, a sada su tuda prolazili ‘obični’ ljudi iz cijelog svijeta, dovoljno je bilo samo da kupe kartu, što im je omogućavalo da  zavire u naijintimnije kutke nekadašnje velike imperije.

 

 

Druga vrata palate – Vrata pozdrava

Ušli smo u drugo dvorište palate kroz vrata Pozdrava,ukrašena lučnim svodom i dvije kule u evropskom stilu. Iznad luka su stajale crne ploče s pozlaćenim natpisima na arapskom jeziku. Vrata  su vodila  u središnji dio kompleksa. Drugo dvorište služilo je za administrativne potrebe carstva, tu su bile zgrade: poput divana, riznice kao i  zgrade koje su trebale služiti stanovcima palate, kao što su kuhinje ili staje. Ova dvorišta imaju i svoju hsitorijsku ulogu. U ovom dijelu Topkapı donosile su se odluke o budućnosti carstva (vijećanja na divanu). Odluke su se donosile na mjestima pristupačnim za javnosti u drugom dvorištu. Tada, kada su se odluke donosile vijećanjem na divanu carstvo je bilo jače. Kako su se pak počele donositi unutar privatnih odaja sultana, a kasnije i u haremu carstvo je slabilo.

 

 

 

 

 

Divan, ulaz u divan, soba za vijećanje sa zlatnom rešetkom iza koje je sjedio sultan.

 

Najistaknutije mjesto ovog dvorišta je Kula pravde, ili carski Divan, postavljena iznad ministarskog vijeća, gdje su se visoki vojni i civilni dužnosnici sazivali radi donošenja odluka o carstvu. Zanimljivo je da je veliki vezir predsjedavao tim sastancima, a ne sultan koji je sastanke slušao iza zlatnog platna u stražnjem dijelu odaje. Ako se sultan nije slagao s donijetom odlukom, zatvorio bi zavjesu. Na videu iznad se vidi soba gdje su vijećali čelnici carstva i zlatna rešetka iza koje je sultan slušao raspravu.

 

U Topkapi su bili smješteni najbolji u svim sferama javnog života: najbolji pjesnici carstva bili su dvorski pjesnici, najbolji arhitekti bili su dvorski arhitekti. Oblikujući dvorsku umjetnost, kao i obrasce ponašanja u Topkapı oblikovana je kultura cijelog carstva. Žene obrazovane u Haremu, koje bi se evtualno udale, model ponašanja i svoje obrazovanje su prenosile u novu sredinu. Polaznici škole Enderun bili su najbolji činovnici, oni su svoje obrazovanje prenosili širom carstva. U drugom dvorištu pored carskog divana nalazi se zgrada riznice, u kojoj su pisari bilježili blago i troškove carstva. Danas se u riznici nalazi muzej oružja i oklopa osmanskog carstva.

 

 

  

Riznica, unutrašnjost divana, spisak ministara, vezira na ulazu u divan

 

Drugo važno mjesto udvorištu bila je carska kuhinja, koja se prostirala cijelom desnom stranom dvorišta.

Kuhinja

Nasuprot carskom Divanu nalazi se kuhinja, u kojoj su svakodnevno spremali obroci za oko 5.000 osoblja palate. Na vjerskim praznicima ili carskim slavljima taj broj bi dostizao 15.000. Kuhinje u palati proizvodile su i sapun i biljne lijekove za sultana i njegovu porodicu.

Po prvi put kuhinja je izgradjena za vrijeme Mehmeda II da bi kasnije u 16. vijeku za vrijeme vladavine Selima II kuhinja bila restaurirana od strane Mimara Sinana. U to vrijeme je u kuhinji radilo oko 1200 osoba. Kuhinja sadrzi tri dijela: dio za sultana,dio za ostalo osoblje i dio za slatkiše –helvehane. Carska kuhinja sa velikim dimnjacima zauzimala je cijeli desni dio dvorišta. Kuhinja je imala mnogo prostorija i u njoj se spremala hrana za cijeli kompleks.  U kuhinji koja se sastojala iz dva dijela radilo je 60 kuhara i 200 pomoćnika. Svakodnevno pripremalo 20 000 obroka hrane, što znači da osim tri dnevna obroka za 5 000 stanovnika palate pripremalo se i 5 000 obroka za potrebe narodnih kuhinja.

Svaki kuhar je bio specijalista za spremanje određenih vrsta jela. Na kraju kuhinje nalazio se dio za pravljenje slatkiša i poslastica helvehane. Zamjenik sultanovog poslastičara je u toj kuhinji  izmislio rahatlokum. Spremale su se razne poslastice, kmpoti, baklave. Poseban dio je zauzimala sultanova kuhinja u kojoj se oko 30 kuhara i pomoćnika spremlao jelo samo za sultana, tu je bio i sultanov kušač jela, koji je nosio titulu čahingirbaši.

Dok se u kuhinji pripremala raznovrsna hrana, hljeb je pečen u pekari koja se nalazila u dvoristu. Danas postoji 186 formula za izradu lijekova koji potiču iz osmanskog doba. U velikom dijelu kompleksa kuhinje nalazi se danas treća po redu kolekcija porculana u svijetu, ali u izloženim salonima nalazi se samo mali dio. Jedan dio ovog porculana stečen je u osvajačkim pohodima, jedan dio je poklon ambasadora i drugih visokih zvaničnika, a jedan dio je blago preminulih vladara. Prema nekim predanjima vjeruje se da je u slučaju stavljanja otrova u hranu, porculan  izrađen u doba Celodona mijenjao boju, pa su iz tog posuđa jeli sultani.

Na kraju hodnika pored Helvahane su izlozeni predmeti od stakla proizvedeni u radionici stakla u Istanbulu namjenjenih samo za potrebe palate, kao i stakleni proizvodi iz Venecije. Na drugoj strani hodnika izloženi su srebreni predmeti koje je ručno radio majstor u palati i predmeti koji su u palatu donešeni iz zemalja širom svijeta.

 

 

 

U Topkapi predstavljeno je najmanje 65 hiljada eksponata, što je samo desetina ukupne zbirke palate. Ovo je zaista nevjerovatan spomenik, bukvalno pokazuje dah tog vremena. Teško je bilo optočiti sve te zgrade sa oko 55 tona zlata. Tu je  oko dvanaest hiljada komada porcelana, uključujući eksponate iz bijelog porcelana, kome nema sličnog u Evropi. Većina vrijednih eksponata i historijsk arhiva se čuva u riznicama koje nisu dostupne posjetiocima, njih čuva policija.

Na  kraju  drugog dvorišta nalazila su  se ‘Vrata sreće’, vrata koja vode u treće dvorište i unutrašnji dio Topkapi palate.  Šta se krije iza tih vrata ćitaćete u nastavku.