Knjiga Ive Komšića o neuništivoj Bosni i njenim komšijama i susjedima, nažalost često i onda kada nam je najteže, zlih namjera
Piše: Edhem Pašić
Na promociji su časni promotori kazali istine o nama i autorovom velikom čojstvu koje potvrdjuju vječnu istinu o smislu našega postojanja.
Blago onom tko s istinom živi imao se rašta i roditi. Sa Profesorom Ivom vežu me duboki geografski bosanski korijeni. Mi u Fojnici, progledavši u svijet oko nas, u rastućem djetinjstvu, slušali smo od naših mudrih i časnih odgajatelja, djedova, nana, baba, roditelja, da u susjednom Kiseljaku i okolini žive i vrijedno rade od davnina plemeniti ljudi, da svojim likom i djelom jednostavno zrače ljudsko zajedništvo i da nikada nisu bili extremni, da su svoje komšije Bošnjake bratski štitili i u vremenima zla endehazije i i da Komšići nikad nisu bili ustaše.
Pašić: Ljudi iskrenog pokajanja, formata Vuka Draškovića su neprocjenjiva vrijednost
Mi bošnjačka djeca u ovom živopisnom kraju Bosne rasli smo i formirali svoje stavove o susjedstvu koje pripada nauku Isusa – Isaa a.s, koji je imenom spomenut u Kur’anu 26 puta, Muhammed s.a.w.s. nosilac Potvrde svih Božijih poslanja imenom je spomenut 5 puta.
Te vječne Božije zapovijedi da budemo dostojni ljudi, na neizmjernu sreću naseg kraja, nosili su u humanosti prema svim ljudima, naši Franjevci i jednostavno ih udahnuli u naša bića, ne samo katolika već i ostalih, muslimana posebno.
Rasli smo i spoznali svijet kroz jednu veliku zemlju Zajedništva – Yugoslaviju, vjere su tada bile kontrolisane, čuvalo se ljudsko bratstvo od svih oblika zloupotreba ali ostalo je upamćeno da su najbolji i najčasniji pregaoci udruženog socijalizma i rada bili oni koji potiču iz porodica dubokih korijena ljudskosti.
Duško Radović je bio ljudina, pun srbijanskog šarma, malo namćorast, a pun ljudske topline
Takvi su naši bratski susjedi Komšići.
Kada god sretnem dragog zemljaka profesora Ivu zagledam se u njegove kiseljačke ozarene oci i svaki put me ogriju toplinom koja je veličanstvena, toplinom koju samo može pružiti čovjek čovjeku. Takve topline već odavno nema u razvalinama etnoplemenskih partija!!!
Neko je napisao ovih dana u pomenu rahmetli Hasanu Čengiću: “Da nije bilo njega i njegovih prvih saboraca – Bosna se odbranila ne bi.”
Časno je vrednovati svačiji i najmanji trud i djelo u odbrani brutalno napadnute Domovine sa naslaganim godinama, skromnim iskustvom i još skromnijim znanjem, a i svjedočenjem u Hagu potpuno sam uvjeteren da nije bilo hrabre svebosanske omladine i velikih ljudi, Profesor Ivinih formata, naša bi odbrana, naših golih života bila daleko teža i samo Bog zna kako bi i kakve još republike ishodile.
Pašić: Kleronacionalne partije sve čine da nas što više nepovratno razdvoje
Svijet je danas u nevjerovatnim geopolitičkim poremećajima, vrhunac te naopake poremećenosti smo mi – BiH.
Brutalnost odnosa svijeta prema nama, naša diplomatska nemoć da svijetu zajedno kažemo istinu o nama, predatorstvo naših sudjeda i komšija i što je najgore, naše unutrašnje podjele kratkih pameti i Bogohulnih zloupotreba vjere, nacije, a najbrutalniji demonski nasrtaj obrušio se kroz to, na vjekovnu svetost našeg komšiluka o kojem su putnici – namjernici ispisali zadivljujuće tomove uzvišenosti našeg istinskog i iskrenog, drevnog komšijskog: “Dobro jutro !”
Ova prelijepa preteška geografija nas je učinila i naučila da samo zajedno, i nikako drukčije, možemo odbraniti naše gole živote i našoj djeci omogućiti da budu bolji od nas.
Naš profesor iz našeg Kiseljaka biblijskom istinom svjedoči, i u ovoj knjizi, koja se ne ispušta iz ruku sve dok se ne stigne do zadnje rečenice, istinu o nama, našoj planetarno borbi, da svoje dobro zajedno odbranimo od zlonamjernih hijena koje ni danas ne miruju, naprotiv svoje pohode kleronacionalne izopačenosti nastavljaju svom žestinom nastojeći privući i uvući u naše teško plemensko dogovaranje u kojem caruju podvale najgore vrste i gore rasiste od njih, ako ih ima…
Dok sam na veličanstvenoj promociji gledao tog mog dragog velikog komšiju Komšića (kakvo prezime, kakvo ljudsko odredjenje) i velike riječi upućene velikom djelu i čovjeku od naše gradonačelnice Benjamine Karić, osjetio sam da imam prvi put snažna bosanska krila, da me nose na fojničko – kiseljačke veličanstvene planine koje grme dignitetom i koje nam poručuju da se vratimo sebi i najboljim medju nama.
O profesor Ivinom liku i djelu učiće naša djeca u školama pod jednim krovom, njegovu nevjerovatnu hrabrost i granitnu privrženost Istini i samo Istini, siguran sam, nosiće svebosanski vjetrovi šumom daljina olujno otpuhujući nitkove medju nama.
Volio bih da svaki gradjanin ove prelijepe poharane Zemlje i svako u belom svetu, tko se bavi nama, pročita svetost Istine o nama. Ima jos živih svjedoka koji su bili visokopozicionirani akteri bosanske epopeje, bilo bi dobro, to im je i ljudska i moralna dužnost, da dok su još živi, da se ugledaju na profesora Ivino iznošenje istine i samo istine.
U našem susjedstvu, Zagrebu, profesor Ivo, predsjednik Stipe Mesić i njima slične moralne gromade, trebali bi biti svjetionik odnosa prema BiH, a ne kvazi akademici i plemenski lideri koji davno izgubiše i zadnju skrupulu u jadnim crnim baruštinama makijavelizma, koji nas bolno ponižava.
Na kraju, ma koliko bila teška naša iskasapljena kleronacionalna stvarnost lijepo se je u ovim kasnojesenjim kišnim jutrima probuditi u Zemlji u kojoj sa Vama zive (dugo poživili zdravi i dragi) ljudi visokog moralnog formata kao što je prof Ivo Komšić, koji nas, kao što reče poštovana Gradonačelnica: “Svojom istinom sigurno uvodi na širom otvorena vrata, da obnovimo naše pokidane veze, kao što smo obnovili i naš simbol Zajedništva – Vijećnicu grada Sarajeva.