fbpx

Pašić: Ljudi iskrenog pokajanja, formata Vuka Draškovića  su neprocjenjiva vrijednost

Vuk dlaku mijenja  ali ćud ne! Nisu ni svi vukovi isti, ima ih koji sve mijenjaju. Ljudi od ispravne pameti nastoje biti najbolji ljudi, oplemenjujući svoj život i živote svoje okoline

Vuk-Drašković, Foto: društvene mreže

Piše: Edhem Pašić

Oni koji kažu, u poznim godinama života, da kada bi se vratili u ranu mladost da ništa ne bi mijenjali, sve isto bi radili, griješe.

Sve se i u kosmosu  mijenja, a pamet umnih je kosmos za sebe.

Neizmjerno poštujem ljude koji mijenjaju svoje stavove, normalno na bolje, koji neumorno traže rijeke etičke i ljudske smislenosti.

Normalno ima na gorku žalost i onih koji se mijenjaju na gore. Eklatantan primjer je aktualni predsjednik Hrvatke Milanović. Za takve u našim bosanskim selima vele: “Jadan, demoni ga uzeli pod svoje..!”

Vuk Drašković: “Čudi me kako je narod u Crnoj Gori krenuo za popovima”, “Država Crna Gora je starija od Srbije” – Video

Ljudi iskrenog pokajanja, formata Vuka Draškovića  su neprocjenjiva vrijednost, oni su lijek za evoluciju našeg odredjenja, za povrat  brutalno pokidanih veza ljudskosti, a najblagotvorniji su lijek našim mladim, na njihovom trnovitom putu oblikovanja pogleda na svijet, u kojem bi trebali biti dobri ljudi prije svega, bolji od nas ovako bolno kleronacionalno iskasapljenih.

Vrijednost Vuka je planetarna. On svojom urodjenom hercegovačkom bistrinom stavlja nas biblijski da izmedju zla biramo dobro. On vjeruje iskreno u sveljudsko poslanje Isusovo, on iskreno poručuje da je bio u ponoru zla, da je spoznao njegovu crnu pogubnost, da je Bogu zahvalan što je poslije svega na ljudskom putu dobra.

Vuk je pošteno progovorio o svojim zabludama, posebno zabludama rigidnog nacionalizma, koji je našu regiju strovalio u ponor pakla rasizma i najgorih oblika šovinizma.

Zločini režima Slobodana Miloševića

Devedesetih, Milošević, naslonjen na Akademiju nauka i Pravoslavnu crkvu, na krilima mlionskih mitinga tamjana i  nadolazećeg prolijevanja krvi, organizirao prvi ,,demokratski ,,izbor predsjednika Srbije.

U vještoj režiji obavještajne sluzbe je i Vuk Drašković, oko čijeg punkta u Knez Mihajlovoj mladost Beograda ljubi sliku Draže Mihajlovica i oštri noževe …

Kandidati za predsjednika se obraćaju na TV studio B, medju njima i Vuk Drašković. Njegov govor je opčinio Srbe, on ih je jednostavno bacio u Nebo.

Dan kada je Slobodan Milošević na demonstrante izveo tenkove

Sva je Srbija bila u delirijumu osvete, koja konačno dolazi. Njegov govor je opčinio sve, bio je to vjetar – košava u ledja Miloševiću, ljudi su se sramili što su sve ove godine zanemarili svoje noževe osvete.

Zbunjen, u Beogradu u kojem svakog ponedeljka u deset sati idem  u republički SUP na informativne razgovore, sutra dan vidim Beograd sasvim drukčiji, on blista Vukovim porukama koje se pobožno pokajnički komentarišu, govori se:”,,,Vuk nas je porobudio iz sramnog sna, konačno će i Zemlja i Nebo biti samo srpska.”

Vuk se pojavio na TV, lijep,naočit, dostojanstven, smiren, a iz krupnih očiju isijava prijekor i poziv u konačni boj. Vuk kaže: “Drage srpske sestre i srpska braćo, ja sam Srbin, rodjen u srpskoj Hercegovini, u srpskom selu, pored srpskog Nevesinja.

Jednog srpskog ljeta moja srpska baba Stana spremi mi srpsku užinu i okupi srpsku stoku, na srpske pašnjake. Taj srpski dugi dan, ja srpski dječak, sa srpskom užinom, na srpskim ledjima, nikada ne zaboravljam. Moja srpska stoka ne pase srpsku bujnu travu, niti pije srpsku bistru planinsku vodu, niti ja srpsko čobance, skidam srpsku užinu, sa srpskih nejakih ledja. Moj pogled cijeli dugi srpski dan i pogled moje srpske stoke, biblijski se uznosi u Nebo,,,

U suton mraka vratio sam srpsku stoku u srpsko selo, pored srpskog Nevesinja,,,

I dok srpska stoka gladna i žedna ali nevidjeno odvažna  ulazi zagledana u Nebo, u srpske torove, grli me moja srpska baba Stana i veli: “Vuče srpski junače, pogledaj u Nebo, vidiš li to krvavo crnilo, to su brci svetog srpskog cara Lazara, on nam se danas, od Boga poslan, javio da ustanemo, svi Srbi, ma gdje bili, danas je vidovdan, danas je srpski dan osvete, to danas osjećaju svi Srbi, njihova srpska flora i fauna,,,danas je poziv na srpsku konačnu osvetu ,,,””

Izaći iz ovakvih zabluda pakla i iskreno priznati i osuditi takve zablude je mehlem koji čisti griješne duše i svjetlom dobra potire ponore zla.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us