Dr. Šemoski: Implicitni smisao Bedra, Uhuda, Hendeka i oslobođenje Mekke

U povijesti islama je mnogo događaja za koje se mislilo da su oni zapravo dovršeni u povijesti i da tamo pripadaju, međutim…

Piše: Dr. Muhamed Šemoski   

Međutim, mnogo je događaja koja nas iznova dovedu u sadašnji trenutak razumijevanja i koja međusobno imaju implicitni smisao. Blagoslovljen mjesec ramazan sa svim svojim znamenitostima, pun je značenja, poruka, pouka i događaja koja se iznova doživljavaju i razumijevaju na novi, drugačiji i poseban način.

Takva jedna koekstenzivna spoznaja iz povijesti potiče znanstveni interes za fenomene običaje, kulture, tradicije, ideje i vjerovanja ljudi koji su učesnici tih događaja, a koji su uzrokovali epohalne promjene koji su krenuli od jednog čovjeka iz jednog mjesta u arapskoj pustinji (Muhammed, a.s.) pa do svih strana svijeta, u vremenskom razdoblju od tada, danas, pa do Kraja svijeta.

Bedr, oličenje poslušnosti i simbol pobijede

Jedan takav događaj je Bitka na Bedru. Mnogo je napisano o Bedru, i mi smo ranije pisali o Bedru, ovdje ćemo se kratko osvrnuti na neke pojedinosti koje su važne za našu temu. Bitka na Bedru ima dosta osobenosti po čemu se razlikuje od ostalih događaja.

Pored iskrene namjere (nijjet), važan je rezultat djelovanja, tako je Bedr pokazao da ukoliko želimo uspjeh potrebno je za svako djelovanje dobro planiranje, dobar raspored, disciplina, međusobni dogovor i mudro rukovođenje. Pored mnogobrojnih osobenosti Bedra, za ovu temu važna je sljedeća: Bedr je oličenje poslušnosti.

Ashabi su bezuvjetno slušali Muhammeda , a.s., za razliku od Israilićana koji nisu poslušali Musaa, a.s. Naime, Musa, a.s., prije bitke upozorava i poziva svoj narod : „Sjetite se vi Israilski narode blagodati koje vam je Allah podario, tolike vjerovjesnike, toliko vlasti vam je podario, tolike vladare, dao vam je što nijednom narodu prije vas nije dao“, a oni na sve te blagodati kažu : „Idi ti Musa, i tvoj Stvoritelj, tvoj Gospodar, vi se borite, a mi ćemo čekati pobjednika“.

Oni  isu imali svoje ideale, bili su bez vjere u ahiret i bez uzvišenih vrijednosti i ciljeva , zato im je kazna bila 40 godina lutanja po pustinji. Sljedbenici Muhammeda, a.s., kažu:  „Pođi, Allahov poslaniče, tamo gdje ti Allah zapovijeda, a mi ćemo te svi slijediti i nećemo ti kazati ono što su Israilićani rekli Musau, a.s.“  Drugi ashab kaže: „Mi smo tebe, Poslaniče prihvatili, mi potpuno slijedimo objavu i u miru i u ratu, i u dobru i u zlu. Obećali smo ti vjernost, pa zato pođi Muhammede kuda hoćeš, pa u more da gaziš mi ćemo pregaziti i more sa tobom, nećemo te ostaviti.“

Bedr nas uči da sa ovakvom odanošću i poslušnošću, neminovan je uspjeh. Međutim, kome su bili poslušni? Čovjeku koji nikada nije iznevjerio, nikada čak i prije Poslanstva nije lagao, čovjeku koji je bio poznat i prije Poslanstva kao El- Emin, povjerljiv, istinoljubiv.

Ne samo u vjerskom smislu, nego i u društveno-političkom uređenju, državnom uređenju, za uzvišenije ciljeve, treba  biti poslušan, ali naravno, nekome ko je dostojan toga. Pravi vođa, bez afera, neiskvaren, čestit, pošten, čovjek koji je moralan, koji ima tačan svoj plan i cilj, treba se takvog slijediti, a zahtjevati slijeđenje pokvarenjaka, lažljivca, smutljivca, prevaranta i pozivati se na temelju poslušnosti je u najmanju ruku zlobno i daleko od principa poslušnosti sa Bedra. Bedr je oličenje poslušnosti i odanosti, cilj je ahiretska nagrada, Bedr je simbol pobijede.

Vezani Članci:

• Izet Čamdžić: Može li biti poštena država u kojoj žive nepošteni ljudi
• Mr. Muamer Imamović – Islamski pogled na očuvanje okoliša: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti!”
• Hafiz Sulejman Bugari uputio bajramsku poruku: Ogradimo se od zla…

Uhud, oličenje neposlušnosti, ljubav prema materijalizmu  i simbol poraza

Nakon Bitke na Bedru, mnogobožci iz Meke izgarali su mržnjom prema muslimanima, i ta mržnja je bila sve veća i veća. Mekanske glavešine je tištila bol zbog teškog poraza, mnogi kurejšijski prvaci su na Bedru izgubili najuže članove svojih porodica. 

Dodatni nemir im je unosila i činjenica da trgovački put koji vodi za Šam je pod kontrolum muslimana. Strast za osvetom je rasla iz dana u dan. Nisu dugo čekali, odmah su krenuli sa najorginizovanije pripreme za sveopšti rat protiv muslimana.

S druge strane, muslimani u Medinu uređuju svoju zajednicu. Uzvišeni Gospodar voli ono islamsko društvo koje je uređeno, dostojanstveno i pravedno. Takvo društvo i takvu zajednicu je uspostavio Muhammed, a.s., u Medini, gdje su svi građani zaštićeni i uživaju svoja prava, bez ogleda na vjersku, plemensku ili drugu razliku.

Od samog dolaska u Medinu, Muhammed, a.s., je pokrenuo nekoliko važnih društvenih i socijalnih programa, koji rezultiraju razvojem organizirane, uređene i uzajamno povezane muslimaske zajednice koja dovodi do uspostavljanja države i prvog Medinskog  ustava, gdje Muhammed, a.s., nastupa ne samo kao vjerski, nego i kao društveni organizator i državnik.

I pored takvog društva koje je zasnovano na pravednost, pojavljuju se licemjeri, dvoličnjaci, odnosno munafici. Ovi licemjeri, munafici među muslimanima, bit će uzrok za nemile događaje koje će se desiti prije same bitke na Uhudu. Međutim, nije to pokolebalo muslimane.

Na Uhudu se muslimani hrabro bore puni vjere u Allaha, dž.š., na njihovim licima se ogledao iman, a u pokretu junaštvo. Glavna parola im je bila „emut“, što znači „hoću da umrem“, odnosno, da budem šehid.

I pored ubistva Allahovog i Poslanikovog „lava“ Hamze, r.a., muslimani su bili u prednosti i kontrolisali situaciju. Mnogobošci su skoro poraženi bili, doživljavaju poraz, međutim, muslimanski strelci koji su bili na brdu i čuvali jedini prolaz preko Uhuda prema muslimanskoj vojsci, čine kobnu grešku.

Iako im je bilo strogo naređeno da ne napuštaju svoju poziciju pa kakav god ishod bio, pobijeda ili poraz, strijelci vidjevši da muslimani pobijeđuju i  da ima ratnog plijena, povikaše: „Plijen, plijen, idemo za našim drugovima, šta čekate?“ 

Njihov vojskovođa ih upozori šta im je Muhammed, a.s., naredio, ali većina njih nisu davali značaj upozorenju, i potrčali su da se domognu plijena. To bude tako kada pobijedi ljubav prema materiji i dunjaluku (ovosvjetskom životu i uživanja u njemu), zbog te ljubavi prema materiji i neposlušnosti, muslimane košta ova kobna greška, greška koja je okrenula tok bitke skroz drugačije, greška zbog koje su muslimani doživjeli veliku štetu, a Muhammed, a.s., je bio ranjen.

Na koncu, muslimani su doživjeli poraz. Upravo neposlušnost i ljubav prema dunjaluku, imetku i materiji su bili ključni za poraz. Muslimani na Bedru su bili poslušni, iskreni, i nisu mislili na materijalno bogatsvo, dok na Uhudu, preovladala je želja za materijalizmom i ovosvjetskim dobrima nad ahiretskim. Zato Uhud je simbol poraza, želja za materijalizmom i oličenje neposlušnosti.

Hendek, oličenje dogovora „Šura“, razuma i prihvatanje boljeg prijedloga

Jevrejske vođe i poglavari su uspjeli nagovoriti mnogobožce u Meki da se okupe zajedno i da zadaju zadnji i konačni udarac muslimanima i Muhammedu, a.s. Jedni drugima obećaše da će im pomagati i da će biti uz njih. Krenuše Kurejšije iz Meke, usput im se pridružiše njihovi saveznici iz mnogih plemena.

Vojska od oko 10 000 boraca se smjesti oko Medine. Ako se uzme u obzir da je to veći broj nego svi stanovnici Medine, uključujući starce, žene i djecu, to je velika vojska. S druge strane muslimani su znali za njihov plan, Muhammed, a.s., je sazvao vrhovno vijeće „Šura“ da se vidi plan za odbranu grada.

Ovdje je ključnu ulogu odigrao Selman Farisiji, r.a., Perzijanac, koji predloži da se iskopa kanal oko grada-hendek, jer je on vidio u Perziji da se tako brane. Ova taktika do tada nije bila poznata Arapima. Prihvaćen je njegov prijedlog, i odmah se požurilo da se sprovede taj plan.

Svi zajedno su kopali kanal, muhadžiri, ensarije pa i sam Muhammed, a.s. Kada su htjeli mušrici da napadnu muslimane i provale u Medinu, ugledali su ispred sebe širok i dubok kanal. Bili su iznenađeni, ovaj hendek i ova novina ratovanja ih je iznenadila.

Srdito su hodali oko kanala, ali nisu mogli preći. Držali su opsadu grada skoro mjesec dana. Onda je izbila nesuglasica između njih i saveznika, Allah dž.š. je poslao strašan vjetar, počeli su trčati obezglavljeni i grabili su što su mogli ponijeti i počeli su bježati.

Tako je završena ova bitka bez gubitaka i bez štete. Nakon njihovog bijega Muhammed, a.s., je rekao: „Od sada ćemo mi njih napadati, a ne oni nas. Mi ćemo ići na njih“. 

U ovoj bitci dok je Muhammed, a.s., kopajući kanal jako tri puta udario u jednu stijenu, obećano mu je troje: dvorac Kisre (Medajina), dvorci Šama i dvorci San’e (Jemena). Zaista, kasnije su to muslimani zauzeli. Ova bitka nosi jasnu poruku da se mora dogovarati, prihvatati bolje mišljenje i bolji prijedlog. Kad se postupi kako treba, onda Uzvišeni izravno intervenira, ovom prilikom vjetrom.

Oslobođenje Mekke, oličenje trijumfa Allahove vjere

Ovo je najveći trijumf kojom je Allah, dž.š. uzdigao Svoju vjeru i Svoga Poslanika i svoje sljedbenike. Velika je tema oslobođenje Meke, ovdje ćemo istaći samo to da je Allah, dž.š., ovom pobijedom izbavio iz mnogobožačkih ruku Svoj grad, Svoju kuću Kabu da bude uputa svjetovima i čista od kipova, idola i raznih plemenskih idolatrija.

Od tada, pa do Kraja svijeta, tamo se hvali, slavi i veliča Jedini Bog, Uzvišeni Allah – Gospodar svih svjetova.

Muslimanska vojska je ušla u Mekku sa više strana, onako kako im je naredio Muhammed, a.s.  Zubejr,  r.a., postavio je bajrak u mesdžid Harema Kabe, a Muhammed, a.s., ušao je u Kabu i očistio je od kipova, zatim je klanjao u Kabi i održao govor Kurejšijama, a Bilal je zaučio ezan na Kabi.

To je veličantsvenost islama i to je veličantsvenost Muhammedove a.s.  misije. „Došla je Istina, a nestalo je laži; laž zaista, nestaje.“ (El-Isra, 81.)