fbpx

Mr. Muamer Imamović – Islamski pogled na očuvanje okoliša: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti!”

Magistar islamskih nauka Muamer Imamović je uputio apel svima nama, povodom reagiranja jednog građanina Bosne i Hercegovine prema građanki Bosne i Hercegovine koja je na nepropisan način odložila (bacila) smeće u rijeku

Njegov tekst sa hutbe održane 06.08.2021. godine u Kuvajtskoj Džamiji prenosimo u cijelosti

Draga braćo, cijenjene džematlije

Povod današnje hutbe je javno objavljeno reagiranje jednog našeg građanina Bosne i Hercegovine upućeno prema građanki Bosne i Hercegovine koja je na nepropisan način odložila (bacila) smeće u rijeku. Zbog toga, danas, tema hutbe je „Islamski pogled na očuvanje okoliša“

Prije svega, čovjek je svojim, može se slobodno kazati, despotsko-tiranskim djelovanjem u prirodi, i praktičnom primjenom tehnike i tehnologije, narušio, i dan danas narušava, mnoge zakonitosti koje je Uzvišeni Bog uspostavio, te tako izazvao mnoge probleme koji su prerasli od lokalnih u globalne, od etičkih i ekoloških u jedan kompleksan problem očuvanja života na Zemlji.

Ovi problemi ne opterećavaju samo nekoga, ili neke, nego se direktno tiču svakog čovjeka danas, pa  i nas muslimana. Mi muslimani imamo obavezu da ispunimo ono što Uzvišeni Allah dž.š. u odnosu prema prirodi, a to se ogleda kroz nekoliko principa koje su islamski učenjaci prepoznali,  a to su:

Prvi princip hilafeta! Uzvišeni Allah, stvarajući čovjeka, odredio mu je ulogu halife, odnosno Božijeg povjerenika na Zemlji (halifetun fil-erd) . Allah dž.š. u suri El-Beqare kaže: „A kada reče Gospodar melekima ‘Ja ću na Zemlji halifu postaviti’. Oni rekoše: „Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nepravdu i nered činiti’ On reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate’“ Time je čovjeka, odnosno svakog od nas, zadužio da bude, prije svega odgovoran prema onom što je Bog stvorio, a to znači da čuva, štiti, čisti, odnosno vodi računa o Zemlji na kojoj živi. Posebno Allah dž.š. naglašava da svako od nas treba da čuva red koji je uspostavljen na Zemlji pa kaže: „I ne remetite red na zemlji kad je na njoj već red uspostavljen“.

ZAŠTO je ta uloga halife, Božijeg namjesnika na Zemlji, povjerena baš nama (svakom pojedinačno) u odnosu na sva druga Božija stvorenja“?  ZATO jer je naš (ljudski) izvor, stanište i utočište – upravo zemlja, mi smo stvoreni od zemlje, na njoj smo nastanjeni, na njoj živimo, po njoj hodamo i hodimo, na njoj radimo, na njoj gradimo, od njenih plodova se hranimo i na kraju se u nju ponovo vraćamo, odnosno u nju se vraća naše tijelo.

Neki su, proučavajući tu vezu između čovjeka i njegove prirode – zemlje, rekli:

“Ljudsko tijelo je zemlja, a Zemlja je kao ljudsko tijelo. Zemlja kao i ljudsko tijelo ima svoj krvotok – to su njene rijeke i potoci. Zemlja ima svoja pluća – to su njene šume i biljke. Ona ima i svoj ukras – to su njena brda i planine. I kao što čovjek čuva, štiti, čisti i uređuje svoje tijelo, tako treba da čuva, štiti, čisti i uređuje Zemlju od koje je stvoren i na kojoj živi. Jer kao što nečistoća i zapuštenost uzrokuje razne bolesti koje ugrožavaju nas i naš život, isto tako i nečiste rijeke, šume, livade i putevi uzrokuju zagađenost vode, zraka, zemljišta – odnosno ugrožavaju život Zemlje, i života na zemlji. Ne štititi tijelo znači izložiti ga bolesti. Zagaditi vodu, zrak, zemljište znači izložiti Zemlju uništenju, a izložiti Zemlju uništenju znači ugroziti i svoj život na njoj.“

Drugi princip je Princip Tewhida, za nas vjernike, isto tako bitan, zbog kojeg moramo čuvati, štititi i brinuti se o Zemlji i svemu što je na njoj je taj što je ona Božije djelo putem kojeg mi spoznajemo svoga Stvoritelja.

Islam nas uči da mi Boga spoznajemo, pored Objave, i kroz ono što On stvara ili je stvorio. Zbog toga  Kur’an ne povlači jasnu veliku razliku između čovjeka i prirode, pa je kao takav Kur’an „kako izvor objave koja je temelj vjere, tako i makrokosmičke objave koja je Universum.  Jasno se vidi iz kur’anskog teksta da se cjelokupni svijet posmatra kao izraz Božije kreacije, koji je prožet Božijom Milošću ili bereket, i koji u svakom svom mikro i makro kozmičkom dijelu, u svakom svom kretanju i bivstvovanju svjedoči Njegovu Jednoću (tewhid).

A sve što je On stvorio, stvorio je u prirodnom, najljepšem i savršenom obliku. Priroda je prosto očitovanja Božinih znakova (ajeta), Božijih atributa i Njegovih lijepih imena. U glavnom izvoru islamskog učenja vidi se neodvojiva veza između čovjeka i prirode, odnosno Allah dž.š. u suri Jusuf kaže: „A koliko samo ima znakova na nebesima i Zemlji, pokraj kojih prolaze, okrečući glave od njih!“

Narušavanjem i skrnavljenjem tog prirodnog, Božanskog, pa shodno tome i svetog, mi na najgrublji način skrnavimo, rušimo i dovodimo u pitanje svoju sliku i svoju predstavu o Bogu, a time direktno skrnavimo, rušimo i dovodimo u pitanje i svoju vjeru. Zato mi muslimani, bi više negi iko drugi trebali biti svjesni važnosti očuvanja i brige za prostor na kojem živimo, i općenito važnosti i brige za očuvanjem planete Zemlje, na koju nas je Allah nastanio kao Svoje namjesnike (halife).  

Još jedan razlog nas čini posebno pozvanim da se brinemo o čistoći Zemlje na kojoj živimo, a to je poruka Poslanika, a.s. da nam je Uzvišeni Allah cijelu Zemlju učinio mesdžidom. Iz  toga proizilazi da je naša njiva, livada, brežuljak – mjesto za ibadet, da je naša rijeka, jezero, potok, izvor – naša abdesthana, da je naše nebo iznad nas – naša džamijska kupola. A to onda opet znači, da kao što smo obavezni da se brinemo o čistoći svojih džamija u kojima klanjamo i ibadet činimo, treba da se brinemo i o čistoći cjelokupne zemlje.

Međutim, pitanje je, jesmo li i koliko smo toga svjesni? Ako je suditi po gomilama smeća (papira, plastike, najlona, stakla, lima, granja, korova) posvuda razbacanog – onda zaista nismo. Kada prođemo našim ulicama, sokacima, naseljima, mahalama, gradovima, vidjet ćemo veliku količinu smeđa, nije to niko doneo sa strane, nego su to ljudi među nama, mi smo to, i to je ružno za vidjeti, da ne kažem sramotno za grad i naselja u kojem je većinski muslimansko stanovništvo. Mene je bilo stid poslije velikih poplava koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu proći nizvodno rijekom Bosnom i vidjeti toliku količinu smeća koja je ostala kada se nivo rijeke spustio. Pretpostavljam da bi svakog građanina ove države trebalo biti stid i sram takvih slika nečistoće u našim rijekama i prirodi!

Vrlo često imamo priliku čuti, ili znamo, da neko zaista čini dobro, ali ne upozorava druge da ne čine ono što ne valja (ne odvraća od zla), iako Bog od nas traži Kur’anom da činimo dobro i odvraćamo od zla. Pa kad vidite da neko na nepropisan način odlaže smeće, ili nešto drugo što može onečistiti naše ulice, naselja, rijeke, prirodu, upozorite ga! Moguće je da će vas ružno pogledati, moguće je i da će vam nešto ružno reći, možda i opsovati, ali sigurno sljedeći put će mu naumpasti taj vaš akt koji ste učinili u ime Allaha dž.š.. Najbitnije je da ne trebate da se bojite da ga činite jer ste svjesni da to Bog od vas traži, i da činite Bogu ugodno djelo!

Mi smo muslimani, mi pripadamo vjeri koja zagovara čistoću, ljepotu i urednost. Islam od nas traži, kako onu duhovnu čistoću (čistoću ili čišćenje od grijeha) tako i tjelesnu ili fizičku čistoću. Naš Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., poručuje: „Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti! U Džennet može ući samo onaj ko je čist!“ (Taberani)

U  drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s govori o najboljim i najlošijim djelima pa kaže: „Prikazana su mi dobra i loša djela moga ummeta, pa sam vidio da je od najboljih djela maknuti s puta ono što ljudima smeta, a od loših djela je ostaviti prljavštinu u džamiji“. (Muslim) Također, u nekoliko predaja se spominje da je ukloniti s puto ono što smeta ljudima sadaka i dio imana.

Zato, draga braćo, neka nam ne bude teško, niti mrsko da počistimo, sklonemo, uredimo, svoju kuću, avliju, put i općenito mjesto gdje živimo, i znajmo da dok to radimo, mi činimo ibadet Uzvišenom Allahu.

Iako se danas mnogo govori o ekologiji, i traži se ekološka osvještenost ljudi, evidentno je da je to dug proces odgoja i obrazovanja čovjeka kojem svi mi treba da pristupimo ozbiljno i predano, kako bi ispunili emanet halife na Zemlji, i kroz svoja djela zaslužili nagradu Džennet!

Zato na kraju, molimo Uzvišenog Allaha da nas učini od onih čistih i čestitih. AMIN!

Mr. Muamer ef. Imamović hutba, Sarajevo, Kuvajska Džamija, 06.08.2021.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us