Bogobojaznost i svijest o moralu: “Kamen za izgubljeno”

U osmanskoj državi je u XV st. počela praksa da se pored džamija, tekija i turbeta postavljaju niše u kamenu koje su služile za ostavljanje izgubljenih stvari

Sličan je fenomen i “sadaka kamenja” na koje se ostavljala milostinja za one koji su u potrebi.

Vezani Članci:

• RAHIĆ: ISLAM – VJERA NAMJENJENA CIJELOM ČOVJEČANSTVU
• Dr. Šemoski: Implicitni smisao Bedra, Uhuda, Hendeka i oslobođenje Mekke
• Mr. Muamer Imamović – Islamski pogled na očuvanje okoliša: “Islam je čista vjera, pa budite i vi čisti!”

Bogobojaznost i svijest o moralu je morala biti na visokom nivou da bi onaj koji pronađe nešto to isto ostavio, a onaj koji bi izgubio stvar bio siguran da će je naći na mjestu koje je za to predviđeno.

“Izgubljeno – nađeno”

Jedan od prvih ureda za izgubljene stvari otvoren u Londonu negdje 1714. g. od strane izvjesnog Jonathan Wild-a. Foto: Društvene mreže

Smatra se da je jedan od prvih ureda za izgubljene stvari otvoren u Londonu negdje 1714. g. od strane izvjesnog Jonathan Wild-a. Na vrhuncu svoje slave, Wild je bio najmoćniji londonski “hvatač lopova” i stručnjak za ponovno spajanje ljudi sa izgubljenom robom.

Ali, postoji i druga strana medalje. Wild je cijelo vrijeme koordinirao krađu stvari i bio vođa kriminalnog podzemlja za koji je “Ured za izgubljenu imovinu” bio javni paravan.

Wild je sebe predstavio kao šefa londonske policije, njegovog „Generala za hvatanje lopova“, baš u vrijeme kada je organizovao svoju kriminalnu „Korporaciju“.

Dakle, s jedne strane, neprestano je širio vlastitu mrežu lopova i razbojnika, dok ih je, s druge strane, „hvatao“ (i predavao vješalu) uz pozamašnu naknadu, a vlasnicima “izgubljenih” stvari vraćao iste uz novčanu nadoknadu. Wild-ov ured je zatvoren 1725. g., a on osuđen na smrt vješanjem.

Njegovi skeletni ostaci izloženi su javnosti u Hunterian muzeju Kraljevskog koledža u Lincoln’s Inn Fields-u.