DOK se svijet bori s vjerojatno najgorom pandemijom u posljednjih stotinu godina, lako je povjerovati da je u toj borbi ujedinjen. Na kraju krajeva, smrtonosni virus prijeti svima. Ono što je prije dva mjeseca bila vijest iz daleke Kine, sad je među nama.
Možda se stoga čini beskorisno tražiti krivca u ovom trenutku, kada je apsolutni prioritet pobijediti pandemiju i spriječiti da ona pobije milijune ili desetke milijuna ljudi, ali i da uzrokuje potpuni slom svjetskog gospodarstva. No krivca će se zasigurno tražiti. Optuživanje je već je počelo, a kako se situacija bude pogoršavala, i optužbe će biti sve teže.
Američki predsjednik Donald Trump zasigurno će pokušati skrenuti odgovornost za katastrofalno spor i nedovoljan odgovor na pandemiju na druge zemlje – prije svega na Kinu jer on koronavirus već zove “kineski virus”, ali i na Europu jer je u svom govoru 12. ožujka ustvrdio da su “nove klastere (virusa) u SAD-u posijali putnici iz Europe”.
Je li koronavirus “kineski”?
Nazivi “kineski virus” ili “virus iz Wuhana”, koji u posljednje vrijeme rado koriste Trumpovi republikanci, naveliko su kritizirani kao dio retorike koja potiče ksenofobiju prema Kinezima. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i sama je upozorila da je takav naziv štetan i u suprotnosti s njihovim smjernicama o nazivima virusa.
Generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus čak je proglasio ovakve termine “opasnijima od samog virusa”, što se čini kao prilično upitna tvrdnja s obzirom na razmjere pandemije.
Trump se sa svoje strane branio tvrdeći da to “uopće nije rasistički” opis, već naprosto “želi biti točan”. Dodao je da je i Kina pokušala okriviti Ameriku za koronavirus tvrdeći da su ga u Kinu donijeli američki vojnici koji su sudjelovali u Svjetskim vojnim igrama u Wuhanu 2019.
Barem u ovom slučaju, Trump govori istinu: Kina je ovog mjeseca zajahala na val teorija zavjera o Americi kao pravom izvoru virusa i praktički optužila Ameriku da je donijela koronavirus u Kinu.
“Američka vojska je mogla biti ta koja je donijela epidemiju u Wuhan”, napisao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lijian Zhao na Twitteru (američkoj društvenoj mreži koja je za obične kineske građane blokirana).
Američke i kineske teorije zavjere
Za to, naravno, nema nikakvih dokaza. Moguće je da se naprosto radi o skretanju pažnje s kritičnih pogrešaka kineskog režima na početku epidemije ili o odgovoru na jednako neutemeljenu teoriju zavjere, koju je, među ostalima, promicao i američki senator Tom Cotton, da je koronavirus SARS-CoV-2 proizveden u elitnom biolaboratoriju u Wuhanu i onda slučajno ili namjerno pušten iz njega.
Nasuprot kineskim i američkim teorijama zavjera, dosadašnje analize genoma virusa, od kojih je posljednja objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Nature, potvrđuju da je virus nastao prirodnim putem, a ne ljudskim inženjeringom.
“Virusi ne poznaju granice i nije ih briga za vaš etnicitet, boju vaše kože i koliko novca imate u banci”, konstatirao je prošli tjedan izvršni direktor WHO-ovog programa za izvanredna stanja Mike Ryan.
“Ovo je vrijeme za solidarnost, vrijeme za činjenice, vrijeme da krenemo naprijed zajedno, da se borimo protiv virusa zajedno. Nema krivnje u ovome”, dodao je.
No neke od tih činjenica itekako upućuju na krivnju Kine, odnosno kineskog komunističkog režima. Ne zato što je virus proizveden u kineskom laboratoriju, jer za to nemamo dokaza, nego iz dva ključna razloga.
Dvije katastrofalne greške kineske Partije: Mokre tržnice…
Prvi je to što je prvo poznato rasadište ove pandemije bila tržnica morskih plodova Huanana u kineskom gradu Wuhanu. Unatoč njenom imenu, na njoj su se prije nego što je zatvorena prodavali riba i morski plodovi, ali i niz domaćih i egzotičnih divljih životinja – i to živih, baš kao i na drugim “mokrim tržnicama” diljem Kine.
Mokre tržnice zovu se tako zbog krvi i iznutrica životinja zaklanih na licu mjesta. Kupci na takvim kineskim tržnicama nabavljaju i potom konzumiraju meso svega – od ptica i zečeva do pasa, magaraca, deva, štakora, šišmiša, zmija, cibetki i lisica, čak i majmuna.
I epidemija prvog SARS-a 2002. krenula je, po svemu sudeći, upravo s jedne takve tržnice nakon što je koronavirus prešao sa šišmiša preko cibetki na ljude. Prodavač na tržnici u Guanghhou tada je zarazio desetke liječnika i medicinskih sestara. Iako je prvi SARS imao mnogo veću stopu smrtnosti od ovog drugog, čovječanstvo je tada imalo više sreće i pandemija je ipak spriječena na vrijeme, uz ukupno 8000 slučajeva zaraze i manje od 800 smrti, uglavnom u Kini i Hong Kongu.
Kina je tada privremeno zatvorila ovakve tržnice u južnoj Kini, ali trgovina divljim životinjama ubrzo je opet nastavljena, zajedno s genetskim ruskim ruletom koji se na njima odigravao. Prelazak novog smrtonosnog virusa na čovjeka bio je samo pitanje vremena.
“Kultura jedenja egzotičnih životinja je bomba koja otkucava.” Ovo nije rasistička optužba američkih desničara, već zaključak četvero znanstvenika s Državnog laboratorija za nove zarazne bolesti iz Hong Konga koji su 2007. proveli reviziju studija o nastanku SARS-a.
“Uvijek sam vidio (mokre tržnice) kao kotao za zarazu sa svim tim domaćim i divljim životinjama u kavezima koje se ubijaju ispred vas”, komentirao je jedan aktivist za prava životinja za britanski portal Unherd.
>>Novo otkriće znanstvenika: Koronavirus ipak nije izbio na tržnici u Wuhanu?
Iako su kineski znanstvenici predvođeni dr. Yu Wenbinom u svojoj studiji utvrdili da ova tržnica u Wuhanu ipak nije bila originalni izvor epidemije i da se virus počeo širiti još krajem studenoga prošle godine, nulti pacijent je prenio virus na toj tržnici, gdje se on ubrzano proširio.
“Napučena tržnica pojačala je cirkulaciju SARS-CoV-2 (virus) i proširila ga po cijelom gradu u ranom prosincu 2019.”, pišu ovi istraživači u svom znanstvenom članku.
Od 41 prvog otkrivenog slučaja, 27 ih je bilo na toj tržnici. S druge strane, istraživanje objavljeno u vodećem medicinskom časopisu Lancet zaključilo je da je zaraza ipak “vjerojatno počela zoonotičkom transmisijom povezanom” s tržnicom u Wuhanu.
…i početno zataškavanje epidemije
Lokalne vlasti zaista su zatvorile tržnicu čim su liječnici detektirali novu respiratornu bolest koja simptomima – kašalj, vrućica, otežano disanje – podsjeća na gripu, ali je smrtonosnija. A onda je kineski režim napravio još jednu kardinalnu pogrešku – iako se ovo može opisati i mnogo težim riječima – još goru od nezatvaranja mokrih tržnica nakon epidemije prvog SARS-a.
Kao što smo već pisali, Komunistička partija Kine reagirala je na epidemiju kao što sve komunističke partije i autokratski režimi općenito reagiraju na katastrofe i izvanredna stanja: zataškavanjem, poricanjem i cenzuriranjem.
>>Kineske laži o smrti hrabrog liječnika neugodno podsjećaju na Ruse i Černobil
Laboratorij u Wuhanu već je krajem prosinca analizom uzoraka novog virusa koji izaziva “upalu pluća nepoznatog uzroka” utvrdio da se radi o koronavirusu. Peking je 31. prosinca obavijestio WHO, ali sigurnosne službe su u isto vrijeme energično krenule suzbijati – ne epidemiju, nego širenje informacija o njoj.
I dok su se slučajevi koronavirusa gomilali, vlasti su inzistirale da je zaraza “pod kontrolom”, a medicinske institucije uporno su negirale da je došlo do prijenosa s čovjeka na čovjeka, iako je otkriće da 14 od 41 slučaja nije imalo kontakt s tržnicom sugeriralo upravo to.
Ho Pak-leung, ravnatelj Centra za infekcije Sveučilišta u Hong Kongu, uzalud je upozoravao da bi Wuhan “trebao implementirati najstriktniji sustav nadzora za novu virusnu upalu pluća”.
Kineska Nacionalna zdravstvena komisija naredila je lokalnim institucijama da ne objavljuju informacije o zarazi, a laboratorijima da prebace uzorke u institucije predodređene za testiranje ili da ih unište.
I WHO je 14. siječnja ponovio zaključak Pekinga da “nisu pronađeni jasni dokazi prijenosa novog koronavirusa identificiranog u Wuhanu, u Kini, s čovjeka na čovjeka”.
Ljudi su slobodno putovali iz Wuhana, a liječnike se privodilo
Službeni broj zaraženih u Wuhanu neobjašnjivo je od 6. do 15. siječnja ostao zamrznut na 45 slučajeva, iako su se već počeli pojavljivati prvi slučajevi u ostatku Kine i susjednim zemljama. Cijelo to vrijeme stanovnici Wuhana slobodno su napuštali grad i putovali u druge dijelove Kine i inozemstvo, a ljudi iz drugih dijelova zemlje posjećivali su grad.
Ono što je zasigurno pomoglo eskalaciji epidemije bio je i masovni domjenak koji je 18. siječnja održan na otvorenom povodom kineske Nove godine, na kojem se okupilo čak 40 tisuća obitelji. Gradske vlasti ga nisu otkazale unatoč upozorenjima stručnjaka.
A autobus pun turista iz ovog grada je, podsjetimo, 25. siječnja također nesmetano ušao u Hrvatsku nakon što su sletjeli u talijanski Milano. Samo dva dana ranije Kina je konačno uvela karantenu u Wuhanu, gradu od 11 milijuna ljudi.
Zajednička studija britanskih, kineskih i američkih stručnjaka utvrdila je da čak 9 od 10 slučajeva u Wuhanu u dva tjedna prije uspostave karantene nije bilo prijavljeno.
Osim toga, osam liječnika privedeno je ili upozoreno u siječnju zbog “širenja glasina” o novoj bolesti, policija je upozorila sve koji šire “lažne vijesti”, a sustav cenzure društvenih mreža ubacio je u još veću brzinu nego inače.
Zviždač heroj koji je “ozbiljno narušio društveni poredak”
Jedan od njih bio je dr. Li Wenliang, koji je među prvima primijetio i upozorio kolege da sedam slučajeva zaraze nepoznatim virusom ima sličnosti sa SARS-om. Nedugo nakon toga agenti iz Ureda za javnu sigurnost posjetili su ga i natjerali da potpiše priznanje da je svojim upozorenjima “ozbiljno narušio društveni poredak”.
Kineski Vrhovni narodni sud je 4. veljače poništio odluku lokalnih vlasti i opravdao osmoricu liječnika, ali dr. Li se u međuvremenu i sam zarazio COVIDOM-19 i umro 5. veljače. Imao je samo 34 godine.
No tada je nastupio novi skandal kada su državni mediji prvu vijest o Lijevoj smrti uklonili i demantirali, navodno pod pritiskom partijskih dužnosnika, da bi nekoliko sati kasnije opet objavili da je umro. Vijest o njegovoj smrti i njen početni demanti izazvali su masovno ogorčenje na kineskim društvenim mrežama. “Ovo nije smrt zviždača. Ovo je smrt heroja”, glasio je jedan od rijetkih komentara koji je izbjegao masovnoj cenzuri.
“Još uvijek ne znamo mnogo toga, ali znamo da su u prosincu znali o prijenosu s čovjeka na čovjeka u Wuhanu”, zaključio je i Steve Tsang, direktor Instituta za Kinu na Sveučilištu SOAS u Londonu u razgovoru za Unherd. “Da je kineska vlada napravila ono što je trebala napraviti u toj ranoj fazi, možda ne bismo bili u ovoj poziciji”, dodao je.
A ne radi se samo o subjektivnom dojmu. Istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Southamptonu pokazalo je da se broj ukupnih slučajeva COVID-19 mogao smanjiti za 66% da je su zaštitne mjere u Wuhanu i Kini uvedene tjedan dana prije. Da su uvedene tri tjedna prije, mogao se smanjiti za nevjerojatnih 95%.
>>Je li kineski predsjednik Xi znao za epidemiju puno prije nego što se mislilo?
Jesu li zaista odgovorne samo lokalne vlasti?
Nekoliko regionalnih dužnosnika smijenjeno je u veljači, više kao žrtveni jarci, a režim u Pekingu na čelu s apsolutističkim vladarom Xi Jinpingom inzistirao je da je sva odgovornost na lokalnim vlastima u Wuhanu. No iako je Xi tek 20. siječnja prvi put javno komentirao epidemiju, partijski dokumenti otkrivaju da je znao za njeno izbijanje i da je usmjeravao odgovor na nju najkasnije 7. siječnja. Po svemu sudeći, odluka o zabijanju glave u pijesak došla je iz Pekinga, a ne Wuhana.
“Zdravo društvo ne bi smjelo imati samo jedan glas”, rekao je kineski zviždač dr. Li nekoliko dana prije nego što je i sam podlegao ovoj zarazi. Iako smo svi impresionirani zaista monumentalnim pothvatom milijunske karantene i masovnog liječenja koje je Kina poduzela i uspješno zaustavila epidemiju, ne smijemo zaboraviti da je početno zataškavanje i oklijevanje dozvolilo virusu da se proširi diljem svijeta i ubije gotovo 20 tisuća ljudi, a zatvori stotine milijuna u kuće.
A COVID-19 će ubiti, lako moguće, još desetke ili stotine tisuća ljudi. Većina njih umrijet će u teškim mukama i sama. Mnoge od njih neće ni pokušati spasiti jer za njih neće biti respiratora, kao što se već događa u Italiji. Noćna mora u kojoj se nalazimo bit će još gora prije nego što se okonča.
Dio krivnje nesumnjivo nose i nesposobne vlade zapadnih zemalja, poput Trumpove administracije u SAD-u, koje nisu dovoljno ozbiljno shvatile opasnost pa su prekasno i preslabo uvele zaštitne mjere koje spašavaju živote, uz iznimku zabrane letova iz Kine koju je SAD uveo prije mnogih drugih.
Međutim, oni koji hvale autokratske režime zbog njihovih sposobnosti mobilizacije i discipliniranja, prijeko potrebnih u ovakvoj situaciji, namjerno ili nenamjerno previđaju još veću štetu koju u ovakvim situacijama izaziva totalitarni refleks za zataškavanje neugodnih činjenica; isti onaj koji je doveo do katastrofe u Černobilu 1986. Hoće li, jednom kada svijet pobijedi ovu pandemiju, na bilo kakav način pozvati kineski režim na odgovornost i nadoknadu štete? Ili ćemo se praviti da nitko nije kriv?
index.hr / balkantimes.press
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.