Rukopisi grčkih manastira pričaju novu priču osmanskim vladarima
Otac Teofilo, monah Pantokrator, pokazuje rukopis u biblioteci manastira Pantokrator na Svetoj Gori, severna Grčka, u četvrtak, 13. oktobra 2022. godine.
Još jedno neočekivano otkriće, bilo je da toko prva dva stoljeća osmanske vladavine nije učinjen nikakav napor da se nametne islamski zakon na Svetoj Gori ili obližnjim dijelovima sjeverne Grčke.
SVETA GORA, Grčka — Zvuči crkveno zvono, stakato udaranje malja o dasku poziva monahe na popodnevnu molitvu, duboki glasovi se podižu u zajedničkom pojanju. A visoko u velikoj kuli manastira Pantokrator otvaraju se metalna vrata biblioteke.
Tamo, duboko u srednjovekovnom utvrđenom manastiru u monaškoj zajednici pravoslavnih hrišćana na Svetoj Gori, istraživači po prvi put hvataju praktično nepoznato blago – hiljade rukopisa iz otomanskog doba koji uključuju najstarije te vrste na svetu.
Biblioteke samoupravne zajednice, osnovane pre više od 1.000 godina na poluostrvu Atos u severnoj Grčkoj, skladište su retkih, vekovima starih dela na nekoliko jezika, uključujući grčki, ruski i rumunski.
Mnogi su opsežno proučavani, ali ne i otomanski turski dokumenti, proizvodi okupatorske birokratije koja je vladala sjevernom Grčkom od kasnog 14. stoljeća — mnogo prije nego što je vizantijska prijestolnica, Konstantinopolj, pala pod Osmanlije 1453. — do ranog 20. kada je ovo područje ponovo postao Grk.
Vizantolog Jannis Niehoff-Panagiotidis kaže da je nemoguće razumjeti ekonomiju i društvo Svete Gore pod osmanskom vlašću bez konsultacija sa ovim dokumentima, koji su regulisali odnose monaha sa sekularnim vlastima.
Niehoff-Panagiotidis, profesor na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, rekao je da najstarije od otprilike 25.000 osmanskih djela pronađenih u monaškim bibliotekama datira iz 1374. ili 1371. godine. To je starije od bilo kojeg poznatog u svijetu, rekao je, dodajući da je u Istanbulu , kako su Osmanlije preimenovali Carigrad kada su grad učinili svojom prestonicom, najstariji arhivi sežu tek do kasnog 15. veka.
“Prvi dokumenti koji bacaju svjetlo (na prvi period otomanske istorije) sačuvani su ovdje, na Svetoj Gori”, rekao je on, sjedeći za stolom prepunom dokumenata i knjiga. Druge, one ređe, čuvaju se u velikim drvenim fiokama.
To uključuje veoma ukrašene sultanove fermane — ili dekrete — vlasničke akte i sudske odluke.
“Ogromna većina su pravni dokumenti”, rekao je Anastasios Nikopoulos, pravnik i naučni saradnik Slobodnog univerziteta u Berlinu koji je sa Niehoff-Panagiotidisom radio na projektu posljednjih nekoliko mjeseci.
A rukopisi pričaju priču koja je u suprotnosti sa tradicionalnim shvatanjem u Grčkoj otomanskih pljački u novoosvojenim oblastima, kroz konfiskaciju bogatih nekretnina svetogorskih manastira. Umjesto toga, novi vladari su uzeli zajednicu pod svoje okrilje, sačuvali njenu autonomiju i zaštitili je od vanjskog uplitanja.
“Sultanski fermani koje smo vidjeli u kuli… i sudske odluke osmanske države pokazuju da je mala demokratija monaha uspjela zadobiti poštovanje svih osvajačkih sila”, rekao je Nikopoulos. „A to je zato što je Sveta Gora viđena kao kolevka mira, kulture… gde su narodi i civilizacije mirno koegzistirali.”
Nikopulos je rekao da je jedna od prvih akcija Murata II, osmanskog vladara koji je osvojio Solun – najbliži grad Svetoj Gori, bila da 1430. godine sastavi pravni dokument koji štiti zajednicu.
“To mnogo govori. Osmanski sultan se sam pobrinuo da administrativni sistem Svete Gore bude očuvan i sačuvan”, rekao je on.
Čak i prije toga, dodao je Niehoff-Panagiotidis, sultan je izdao naredbu kojom je propisana stroga kazna za uljeze nakon što je grupa pljačkaških vojnika iz jednog od manastira upustila u sitne krađe.
“Čudno je da su sultani držali Svetu Goru, poslednji ostatak Vizantije, polunezavisnu i da je nisu dirali”, rekao je on. “Ovdje nisu čak ni držali vojsku. U najboljem slučaju imali bi lokalnog predstavnika koji bi vjerovatno boravio u (administrativnom centru zajednice, Karyesu) i pijuckao čaj.”
Još jedno neočekivano otkriće, rekao je Niehoff-Panagiotidis, bilo je da tokom otprilike prva dva stoljeća osmanske vladavine nije učinjen nikakav napor da se nametne islamski zakon na Svetoj Gori ili obližnjim dijelovima sjeverne Grčke.
„Sveta Gora je bila nešto kao nastavak Vizantije“, rekao je on.
Zajednici je prvi put dodeljena samouprava kroz dekret vizantijskog cara Vasilija II, 883. godine nove ere. Kroz svoju istoriju, ženama je bio zabranjen ulazak, zabrana koja i dalje važi. Ovo pravilo se zove “avaton” i istraživači smatraju da se tiče svakog oblika spoljne administrativne ili sekularne intervencije koja bi mogla da utiče na Svetu Goru.
Otac Teofil, monah Pantokrator koji pomaže u istraživanju, rekao je da dokumenti pokazuju daleki uticaj Svete Gore.
“Njihova studija također rasvjetljava primjere kako ljudi mogu živjeti jedni s drugima, principe koji su zajednički cijelom čovječanstvu, sjeme ljudskih prava i njihovo poštovanje, demokratiju i principe društvenog suživota”, rekao je za Asošijeted pres.
Očekuje se da će se istraživački projekat nastaviti nekoliko mjeseci, pa i godina.
“Šta bi se moglo pojaviti na duge staze, moći ću reći kada katalogiziramo i digitaliziramo sve dokumente”, rekao je Niehoff-Panagiotidis. “Trenutno niko ne zna šta se ovdje krije. Možda čak i stariji dokumenti.”
npr.org
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.