Pamtim ko sad: iz republičkog MUP-a BiH, u predvečernjim satima, jednog dana aprila/maja 1992, izišlo dramatično saopćenje kojim se građani pozivaju na oprez, totalno zamračivanje stanova…
…zaključavanje haustorskih vrata i sl. jer ‘raspolažemo pouzdanim podacima’ da agresorska strana planira noćne upade ‘četničkih trojki’ u grad ‘s ciljem likvidacije uglednijih građana Sarajeva’.
Kako sam u ta dobra vremena budalasto vjerovao da spadam u imenovanu ciljnu skupinu, a s obzirom na činjenicu da sam stanovao u prizemnom stanu, meni se predložene mjere učiniše nedovoljnim. Žurno smislim dodatnu taktiku: šahovsku kutiju pod pazuho, pa na drugi kat, kod komšije, inžinjera Ede–evo mi u trenu pobježe njegovo sandžačko prezime, brat mu bio ministar poljoprivrede ! – a Edo prilično jak šahist amater – da se zašahamo do zore, pa poslije svejedno gdje ću se izvrnuti da koji satić odmorim očne kapke.
A gore, više naših glava, na petom katu, navadila se neka raja pa posvunoć pušta srbijansku muziku ! Pušta i – ne popušta ! Da ne bude sasvim monotono, smjenjuju muzičke teme sa ibarske magistrale sa pjesmama neke slavne beogradske pjevačice za koju ja nikad nisam čuo. Zorica. Vesna. Ceca. Buca. Nemam pojma.
Vezani Članci:
- SIDRAN: OTROV LAŽNE ISTORIJE
- Sidran: 1033 PREZIMENA KOJIH U BANJALUCI VIŠE NEMA !
- Sidran očitao Senadu: Ne treba dati ni minute čovjeku koji je odbranio cio Miloševićev projekat
Edi ne smeta, a u meni se sva čula poodvajala. Mora biti da tako biva kad čovjek u duhu prelazi onu crtu na kojoj se dodiruju košmar i ludilo. Edo me kanta kako mu se ćefne. Trlja ruke između dviju partija. Trica ! Četvrtica ! Petica ! Zinem, pa odmah zaklopim vilice: nikad se ne smije omalovažavati protivnikov uspjeh, zato ne dolazi u obzir da mu pričam šta mi sve smeta i kuda sve mimo šahovske table putuju moje zgužvane misli. Nego ću sići na ulicu i onim našim dobrovoljnim policajcima što patrolirajuju kvartom kazati da se lijepo popnu na peti kat i narede trenutačno ukidanje muzike !
Nađoh ih odmah: posjedali momci pred ulazom u zgradu, njih peterica u krila položili nekakve dvije duge cijevi, leđa prislonili uza zid, zabacili glave malčice unatrag, koji kunja, koji spava, a svi – uživaju u noćnom koncertu sa petoga kata ! Kresnem upaljač, reknem. Uprem prstom prema svjetlu prozora na petom katu.
Aaaaa, tooooo ! A mi mislili – nešto…Nema tu problema… Zašto bi tu bilo ikakvih problema ? Poštuju oni Sidrana, da se razumijemo, ali ne dolazi u obzir da se iko penje i naređuje gašenje…pa oni su tu i posjedali da uživaju, oni su baš ovo poželjeli…šta tu ima ružno i da fali… Ništa ! Muzika – prva liga ! Hajte vi, čika-Sidrane, lijepo spavajte…Samo vi lijepo slobodno spavajte…
Tih godina se u jugoslavenskim intelektualnim krugovima mogla čuti teorija prema kojoj se granice ‘Šešeljeve’ Velike Srbije ‘u milimetar’ poklapaju sa prostorom do kojega dopire vrsta muzike kojoj je neko kasnije nadio ime ‘turbo-folk’.
Nisam lično provjeravao, ali su mi kazivali kako na nekoliko mjesta u Hrvatskoj postoje po dvije kafane jedna do druge, u jednoj se puštaju ‘cajke’, u drugoj nipošto – a ona nevidljiva ‘Šešeljeva’ granica pravom crtom nepogrešivo – između njih !
Teorija – da se zalediš ! Civilna muzika kao prethodnica vojničke čizme. Nije više: Cuius regio, eius religio, nego: Čija muzika, njegova i država !
Pomakni se s mjesta.
Izvor: Društvene mreže
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.