Plan Zapada: Udar na veliku Putinovu slabost – nacionalnu valutu
USMJERAVAJUĆI sankcije na rusku središnju banku, ističu stručnjaci, američki i europski čelnici ciljali su na jednu od najvećih slabosti ruskog predsjednika Vladimira Putina – nacionalnu valutu.
U ruskim gradovima uznemireni su građani u nedjelju i jučer stajali u redovima ispred bankomata, nadajući se da će podići novac sa svojih bankovnih računa, bojeći se da će ga ponestati. Panika se nastavila i u ponedjeljak, piše The New York Times.
Kako bi pokušala smiriti situaciju, Banka Rusije objavila je sljedeće na svojoj web stranici: “Količina novčanica dostupnih u bankomatima više je nego dovoljna. Sva sredstva klijenata na bankovnim računima u potpunosti su sačuvana i dostupna za sve transakcije.”
RUBIO: “Stari Putin je bio hladnokrvni i proračunati ubojica. Novi Putin je još opasniji”
Drastičan pad Rublje
I prije nego što su sankcije tijekom vikenda objavljene, rubalj je oslabio. Jučer je dodatno pao, pa je vrijednost jednog rublja u jednom trenutku pala na manje od jednog centa. Kako vrijednost bilo koje valute opada, sve više ljudi željet će je zamijeniti nekom stabilnijom valutom, što samo uzrokuje dalji pad njezine vrijednosti.
Kako kupovna moć rublja naglo pada, potrošači u Rusiji otkrivaju da svojim novcem mogu kupiti sve manje. Oni zapravo postaju siromašniji. Takva ekonomska nestabilnost mogla bi izazvati nezadovoljstvo javnosti, pa čak i nemire.
“Ako ljudi ne vjeruju nacionalnoj valuti, sve je propalo”
“Ako ljudi vjeruju nacionalnoj valuti, zemlja postoji i funkcionira. Ako ne vjeruju, sve je propalo”, rekao je Michael S. Bernstam, znanstveni novak na Hooverovu institutu Sveučilišta Stanford.
Sankcije usmjerene protiv bankarskog sustava objavljene su tijekom napetog vikenda u kojem je Putin stavio svoje nuklearne snage u višu razinu pripravnosti. Sjedinjene Američke Države, Europska komisija, Velika Britanija i Kanada složile su se oko uklanjanja nekih ruskih banaka iz međunarodnog sustava plaćanja poznatog kao SWIFT te ograničavanja ruske središnje banke da koristi svoje međunarodne pričuve vrijedne stotine milijardi dolara kako bi potkopala sankcije.
Izbacivanje banaka iz SWIFT-a privuklo je najveću pozornost javnosti, ali mjere poduzete protiv središnje banke potencijalno su najrazornije. Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, rekla je da će “zamrznuti njene transakcije” i “onemogućiti ruskoj središnjoj banci da unovči svoju imovinu”.
PUTIN BJEŽI OD ISTINE, UKRAJINA ŽELI ISTRAGU: Ruski zločini protiv čovječnosti?
“Potez u vezi sa središnjom bankom je apsolutno šokantan”
Jučer je Ministarstvo financija SAD-a ponudilo više pojedinosti o tome kako će sankcije funkcionirati, rekavši da će one paralizirati imovinu Banke Rusije u SAD-u i spriječiti Amerikance da sudjeluju u transakcijama koje uključuju središnju banku, ruski Fond nacionalnog blaga ili rusko ministarstvo financija. Očekivano, postoje izuzeća za transakcije vezane uz izvoz energije, na koje se Europa oslanja.
“Potez u vezi sa središnjom bankom apsolutno je šokantan”, rekao je Adam Tooze, direktor Europskog instituta na Sveučilištu Columbia.
Jučer je britanska vlada zabranila transakcije s ruskom središnjom bankom, ministarstvom vanjskih poslova i nacionalnim fondom. Ali ako bi saveznici nametnuli potpuno zamrzavanje goleme količine dolara, eura, funti i jena koji su u vlasništvu Rusije, ali se čuvaju u zapadnim bankama, to bi moglo devastirati rusko gospodarstvo, uzrokujući spiralnu inflaciju i ozbiljnu recesiju.
Ključne su devizne rezerve
U središtu ovog poteza za ograničavanjem Banke Rusije njezine su devizne rezerve. Riječ je o golemoj konvertibilnoj imovini – valutama i zlatu drugih zemalja – koju je Rusija prikupila, financirana velikim dijelom novcem koji zarađuje prodajom nafte i plina Europi i drugim uvoznicima energije. Suština ove mjere svodi se na stvarnost modernog financijskog sustava – iako ruska središnja banka posjeduje imovinu, ona je ne kontrolira.
Bernstam je objasnio da Banka Rusije ima otprilike 640 milijardi dolara deviznih rezervi na papiru – ili bolje rečeno u elektroničkim unosima. Ali veliki dio tog novca nije u ruskim trezorima ili financijskim institucijama. Umjesto toga, drže ga središnje i poslovne banke u New Yorku, Londonu, Berlinu, Parizu, Tokiju i drugdje diljem svijeta, ističe The New York Times.
O rušenju valute su pisali i Lenjin i Keynes
U zemljama poput Rusije, gdje valuta nije tako stabilna, ključna je mogućnost konverzije u jaku i pouzdanu valutu poput dolara ili eura. To je dokaz da domaća valuta, u ovom slučaju ruski rubalj, ima vrijednost.
Ogromna ruska zaliha deviza podupire tu vrijednost, pa ruski građani i poduzeća mogu promijeniti svoje rublje kad god žele. To osigurava da nacija može zaštititi svoj tečaj prema drugim valutama. Rezervama također pomažu svakodnevne transakcije ruskih poduzeća koja izvoze i uvoze.
Ali kad se radnici, menadžeri, vlasnici i investitori zabrinu da neće moći zamijeniti svoje rublje za dolare ili eure – jer banke nemaju pristup svojim deviznim rezervama – gube povjerenje u sustav. To je poanta koju je sam Lenjin navodno iznio prije više od jednog stoljeća, a koju je ponovio ekonomist John Maynard Keynes: “Ne postoji suptilnije i sigurnije sredstvo za rušenje postojećeg temelja društva od uništenja valute.”
Banka Rusije može pokušati poduprijeti vrijednost rublja koristeći svoje rezerve za otkup rubalja koje ljudi prodaju, ali to je opcija samo dok ima pristup deviznim rezervama. Pitanje je koliko dugo može obavljati te transakcije. Prema Bernstamovim izračunima, ruski pojedinci i kompanije deponirali su 268 milijardi dolara u ruskim bankama.
Središnja banka nema puno gotovine
Ipak, središnja banka ima samo oko 12 milijardi dolara gotovine – zapanjujuće mali iznos, ističe Bernstam. Što se tiče ostatka ruskih deviznih rezervi, otprilike 400 milijardi dolara uloženo je u imovinu koja se drži izvan zemlje. Još 84 milijarde dolara uložene su u kineske obveznice, a 139 milijardi dolara u zlato.
Središnja ruska banka mogla bi trgovati nekim od tih kineskih obveznica, što bi joj omogućilo kupnju robe iz Kine, ali ne i iz drugih zemalja. Mogla bi i prodati zlato, iako Bernstam tvrdi da će biti malo kupaca. Druge procjene kažu da je vrijednost imovine izvan Rusije blizu 300 milijardi dolara, što svejedno nosi potencijalno strašne posljedice za gospodarstvo.
“Ako rubalj propadne, to bi moglo dovesti do ozbiljne inflacije i pogoršanja recesije”, rekao je Robert Person, izvanredni profesor međunarodnih odnosa na Vojnoj akademiji SAD-a, ističući da su ovi stavovi njegovi, a ne stavovi američke vlade ili vojske.
“Ovo pogađa osnovne alate ruske vlade”
“Ekonomske posljedice ovih mjera mogle bi se pokazati daleko ozbiljnijim od drugih mjera koje su privukle više pažnje u medijima. Ovo pogađa osnovne alate ruske vlade za upravljanje svojom makroekonomijom”, dodao je Person.
SAD i neke saveznice uveli su slične sankcije Venezueli, Iranu i Siriji, ali sve tri zemlje imaju puno manja gospodarstva od Rusije.
Kako se Rusija nosi s napadom na rublju?
Banka Rusije poduzela je jučer korake za vraćanje povjerenja i više nego udvostručila kamatne stope, s 9.5 na 20 posto, kako bi nadoknadila brzu deprecijaciju rublja. Banka je također oslobodila dodatnih sedam milijardi dolara rezervi koje su bile izdvojene kao kolateral za kredite i zatvorila moskovsku burzu.
U međuvremenu, ministarstvo vanjskih poslova naredilo je ruskim tvrtkama da prodaju 80 posto svojih stranih valuta, u pokušaju da se poveća potražnja za rubljem i spriječi ih da gomilaju zalihe dolara i eura.
Bernstam je upozorio da se s napadom Zapada na ruski rubalj treba pažljivo nositi: “Ne želimo ih uništiti. Ne želimo da se politički sustav uruši.”
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.