Igor Stojanović, magistar ljudskih prava i demokratije u jugoistočnoj Evropi i član SDP BiH komentarisao je trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini
Politička situacija u BiH je krajnje polarizirana nacionalističkim politikama
To je proces koji već dugo nagriza jedinstvo BH naroda i građana. Kao posljedica takvih politika, državne institucije su sve više urušene i ne koriste onoj potrebi građana zbog kojih su osnovane.
Najvažnije državne institucije i naročito pravosuđe su u potpunosti pod kontrolom stranaka na vlasti. Koliko je sve propalo dovoljno govori i činjenica da se na javnim državnim medijskim kanalima govori koji član Izborne komisije pripada nekoj stranci.
Ili član Komisije za vrijednosne papire koja kontroliše kompletno tržište kapitala. Oni koji se ogriješe o Zakon, uglavnom se sakriju iza stranke… Koja onda vrši pritisak na ljude u institucijama da štite kriminal.
Rijetki su hrabri pojedinci koji odbijaju biti dibelom takvih nacionalističkih oligarhija. Kao vrhunac zla imamo nestručne i nekompetentne ljude u većini institucija. Sve ove činjenice stvaraju društvo nesretnih i nesigurnih ljudi koji ne vjeruju u sistem, bez obzira kojoj naciji pripadaju.
Mijatović: “BiH se neće promeniti bez velike žestoke građanske revolucije”
Mogućnost udruživanja ljevice je za mene pitanje koje nameću stranke koje su iz lijevog spektra u posljednjih nekoliko godina koalirale sa desničarskim strankama.
Umjesto da pokažu da su nešto naučili od SDP-a kao najveće stranke lijevičara koja je koalirala sa desnicom prije 11 godina, napravili su identične greške u posljednjem mandatu.
Kada malo bolje pogledate, isti su to ljudi koji su prije 11 godina bili u SDP-u i isto se odlučili na koaliciju sa desničarima. Onda su osnovali druge stranke. Koalirali sa SDA, a preko SDA sa ostalim desničarima.
Danas kad su pred gašenjem, pozivaju na ujedinjenje ljevice.
Nema nikakvog ujedinjenja. Postoji SDP BiH koji je porazom iz 2014-te naučio gdje je griješio. Danas je najveća opoziciona ljevičarska partija i spremna je da primi svakoga ko vjeruje u zajedništvo, jednakost, solidarnost i antifašizam.
Od lijevih stranaka kao parlamentarne imate još DF i liberalnu Našu Stranku, i ove 2 stranke zajedno imaju tek u pola glasova kao SDP BiH. O ostalim lijevičarskim strankama ne bih ni govorio. To su više lokalne stranke koje uglavnom budu “kusur” u nekoj desničarskoj Vladi.
Moram reći da Srbi i Hrvati BiH u svom bloku uglavnom pripadaju desničarima. Najveći broj Bošnjaka je u ljevici. Ali nacionalističkom retorikom SDA, i među Bošnjacima ima sve više nacionalista.
Ključno pitanje BiH i ljevice koja se bori za građansku državu je upravo većinski stav Bošnjaka. Opredjeljenje za SDA i njihove derivate koji su nastali od SDA je odustajanje od ravnopravnosti i podjela države na 3 dijela.
Opredjeljenje za SDP BiH je snaga okupljanja svih građana koji su za ravnopravnost. Koji vjeruju u zajedništvo. Pa i onog manjeg broja Srba, Hrvata i Ostalih koji sanjaju državu bez entiteta sa jednim predsjednikom. Tu su i neke druge stranke koje popunjavaju prostor između SDA i SDP-a i budu dio vlasti uvijek ko god da ih pozove. Uglavnom ih zanima samo vlast.
Komšić i Mijatović saglasni: Jačanje građanskog koncepta BiH
Kandidatura Željka Komšića je izvjesna. Ne slažem se politikom koju njegova stranka promoviše. Ispunjavajući SDAovske političke zadatke i podvale lijevičarima po svaku cijenu za dobrobit SDA, čak i po cijenu sopstvenog uništenja, a onda pozivajući SDP u koaliciju.
Smatram to licemjernim, a tako misli i većina građana koja je na posljednjim izborima jasno pokazala šta misli o DF-u. Ali sa druge strane izbor Željka Komšića je poruka Frankenštajn državnom sistemu i nacionalistima da ne možete sve Hrvate svrstati u isti politički stav i treći entitet.
Samim tim ni sve Bošnjake, ni sve Srbe. Na neki način to je otvaranje očiju nacionalistima da ne razmišljamo svi isto i da moraju uvažavati pripadnike svog naroda koji se ne slažu sa separatističkim i nacionalističkim politikama i da postoje oni kojima je država BiH iznad pripadnosti naciji.
U kontekstu izmjene Izbornog Zakona, ne podržavam prijedloge HDZ-a kojem bi se onemogućila pobjeda bilo kojeg Hrvata koji nije iz HDZ-a. Pričati o izboru člana predsjedništva kao najvećem državnom problemu Hrvata, a pri tome ne spomenuti recimo da jedan Bogić Bogićević ne može po Ustavu biti kandidat za člana predsjedništva jer živi u Sarajevu, a ne u Banjaluci…
Smatram podvalom u borbi za ravnopravnost naroda i građana. Opasnom podvalom smatram i one koji podržavaju HDZ-ov prijedlog u tom kontekstu. Vjerovatno ne vide da je to put u konačnu podjelu BiH.
Da li neko može pomisliti da su potpisnici Dejtonskog sporazuma napravili od Bogića Bogićevića građanina drugog reda! Poruka za HDZovce, meni je to veći problem od izbora Željka Komšića.
I ako želimo istinsku ravnopravnost, mora se i Bogiću omogućiti da bude član Predsjedništva, a ujedno se i u Kantonima u kojima pobjeđuje HDZ mora obezbijediti ravnopravnost Bosanskog i Srpskog jezika, kao i izbor Bošnjaka i Srba u rukovodstvo svih zakonodavnih tijela. To je veći problem od izbora Željka Komšića.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.