BBC: Iran je kratkotrajni dobitnik sukoba sa SAD-om

Ubistvo vrhovnog iranskog generala Qasema Soleimanija i iranski osvetnički raketni napad na SAD trupe pojačao je strah od sukoba, koji bi mogao imati dalekosežne implikacije.

Ko će biti na dobitku, a ko na gubitku bi se moglo brzo promijeniti u zavisnosti od toga koje će korake SAD i Iran dalje poduzeti.

Dakle, ko su pobjednici i gubitnici, zapitao se BBC u analizi događaja nakon posljednje eskalacije tenzija između SAD-a i Irana.

Uprkos gubitku tako utjecajnog vojnog moćnika, Iran bi mogao biti kratkotrajni dobitnik nakon ubistva Qasema Soleimanija.

Smrt generala i ogromna pogrebna povorka omogućile su Teheranu da skrene pažnju javnosti s nasilnog pritiska koji vlada vrši protiv demonstracija zbog povećanja cijena nafte u novembru.

Iranu također omogućava da pokaže svoju sposobnost okupljanja u vrijeme krize, usljed čega se njegova “zloglasno” podijeljena politička elita ujedinila.

Iran je bio pod ekonomskim pritiskom obnovljenih američkih sankcija nakon povlačenja predsjednika Trumpa iz iranskog nuklearnog sporazuma 2018. godine.

Prošle godine je došlo do eskalacije situacije nakon što je Iran oborio američku bespilotnu letjelicu i zadržao teretne brodove. Također je optužen da je odgovoran za raketne napade na saudijska naftna postrojenja u septembru, što su iranski zvaničnici negirali.

Iran je već uzvratio Americi raketnim napadima na američke trupe u Iraku. Mogli bi izaći kao pobjednici ako prekinu sve ostale potencijalne napade iz odmazde i igraju na kartu javnog sažaljenje i pokažu strah od onoga što nadolazi.

Međutim, ako Teheran poduzme daljnje akcije, malo je vjerovatno da će ga iko smatrati dobitnikom.

Ovisno o tome gdje i kako Iran nastoji dodatno osvetiti Soleimanijevu smrt, Teheran, manje moćna vojna sila, mogla bi se naći u štetnom ciklusu akcije i reakcije sa SAD-om.

Već pod žestokim sankcijama i pod pritiskom da se pridržava nuklearnog sporazuma, daljnja eskalacija mogla bi dodatno izolirati Iran.

Trumpova administracija je možda uspjela u suzbijanju iranskog vojnog razmetanja i potencijalno je povećala šanse da Trump ponovo pobijedi na izborima u novembru.

Također su uspjeli poslati poruku snage i solidarnosti saveznicima kao što su Izrael i Saudijska Arabija.

Međutim, ako SAD sebi dopuste da budu uvučeni u vojne akcije međusobne osvete to bi moglo dovesti do povećanja cijena nafte što bi dodatno dovelo do gubitka američkih života i još jednog dugotrajnog regionalnog rata.

To bi moglo imati negativne posljedice po mnoge druge nacije na Bliskom istoku i dalje.

Kratkoročno gledano, iranska šiitska milicija u Iraku mogla bi imati koristi od trenutne krize.

Tokom proteklih nekoliko mjeseci iračka vlada bila je meta mnogih protesta zbog iranskog utjecaja u zemlji, a uporedo ih se optužuje protiv loše vladavine i široko rasprostranjene korupcije.

Ove milicije, kao i ostatak iračkog političkog establišmenta, koriste smrt Soleimanija da bi povratili izgubljeni uticaj i legitimisali svoju potrebu da ostanu u zemlji.

Obećanje da će protjerati američke trupe iz Iraka odavno je pobjednički krik tih grupa i predstavlja as u rukavu za njihove vođe.

Također stvara sigurnosni vakuum za terorističke grupe poput ISIS-a i Al-Qaede.

Iran i Izrael već su dugo u sukobu zbog svojih interesa na Bliskom istoku, a Iran ne krije želju da eliminiše jevrejsku državu.

Iz perspektive Izraela još postoje mnoge prijetnje, uključujući iransku podršku protivnicima Izraela, poput libanske militantne grupe Hezbollah i sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Međutim, smrt Soleimanija ukazuje na rastuću namjeru Amerike da suzbije Iran.

U Izraelu će se to vjerovatno smatrati pozitivnim korakom od kojeg će imati koristi.

“Izrael stoji sa Sjedinjenim Državama u njihovoj pravednoj borbi za mir, sigurnost i samoodbranu”, izjavio je premijer države Benjamin Netanyahu nakon napada.

Još jedna grupa na koju bi potencijalni konflikt mogao imati uticaja su demonstranti na Bliskom istoku.

Naziruća prijetnja konflikta dat će vladama u državama Bliskog istoka izgovor da pojačaju pritisak protiv protesta širom regije.

Posebno će biti izvršen pritisak na nedavne proteste u Iraku, Libanu i Iranu zbog pitanja kao što su nezaposlenost i korupcija koristeći kao opravdanje prijetnje po nacionalnu sigurnost.

Vlade bi mogle čak otići korak dalje i iskoristiti predstojeću krizu kako bi opravdale suzbijanje političkih aktivista i zaustavile svaki pokušaj političke reforme.

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati također se nalaze u nezavidnom položaju.

Obje države su direktno pogođene prošlogodišnjim napadima u Hormuzovom tjesnacu, a i trpe posljedice napada na dva glavna saudijska naftna postrojenja, za koja se smatra da su djelo Irana ili snaga koje podržavaju Iran. Iran je negirao bilo kakvu umiješanost u ove napade.

Emirati su pokušali smanjiti tenzije s Teheranom, dok Saudijska Arabija nastavlja podržavati maksimalni pritisak Washingtona.

Od ubistva Soleimanija obje zemlje pozvale su na smirenje i deskalaciju, pri čemu je saudijski ministar odbrane najavio posjetu Washingtonu.

Ali njihova geografska blizina Iranu i historijat žestokih tenzija čine ih ranjivim na mogući iranski napad.

Iako se bori da održi krhki iranski nuklearni sporazum, Evropa je i dalje između dvije vatre po pitanju SAD-a i Irana.

Velika Britanija nije unaprijed obaviještena o američkim napadima bespilotnih letjelica, što sugeriše stalne transatlantske tenzije ili barem nedostatak komunikacije.

Istovremeno, sarađujući u borbi protiv ISIS-a, nekoliko evropskih zemalja s trupama u Iraku može se uvući u tamošnju unakrsnu vatru ako Iran odabere vojni odgovor.

Ubistvo Soleimanija trebalo bi nas u konačnici podsjetiti da pitanja upravljanja i regionalne stabilnosti koja su pokrenula Arapsko proljeće prije gotovo deset godina i dalje ostaju neriješena.