fbpx

BiH Vlast svaki progresivni put okrene naopačke

Ekološki uspjeh BiH za ekološku katastrofu

Foto: društvene mreže

Bh. vlast je po ko zna koji put dokazala da nema tog progresivnog puta kojeg nije u stanju okrenuti naopačke i usmjeriti tako da vodi do poništavanja sebe sama, prenosi Aljazeera

Klimatske promjene su pojava o kojoj treba misliti na vrijeme. Razvoj industrije u protekla dva stoljeća olakšao je ljudima život, ali po cijenu velikog zagađenja atmosfere, što se u velikoj mjeri odrazilo na zemaljske ekosisteme. Stručnjaci već desetljećima upozoravaju da se zagađenje mora smanjiti što prije, jer u protivnom nas očekuju prirodne katastrofe, kao što su suše, toplotni udari, poplave, klizišta i tako dalje.

Jedna od ključnih stvari u tom kontekstu je smanjenje emisije stakleničkih plinova, na prvom mjestu karbon-dioksida. Ispušten u atmosferu, karbon-dioksid pravi membranu koja sprečava radijaciju toplote u svemir, zbog čega dolazi do globalnog zagrijavanja, pojave koja se smatra odgovornom za mnoge prirodne katastrofe u posljednjih sto godina.

Evropski plan za borbu protiv globalnog zagrijavanja predviđa dostizanje ugljične neutralnosti do 2050. godine, a to znači da je potrebno dovesti u ravnotežu emisije ugljika i njegovu apsorpciju u takozvane ponore ugljika. Glavni prirodni ponori ugljika su tlo, šume i okeani te sve drugo što ugljik apsorbira više nego što ga emitira. Dostizanje ugljične neutralnosti jedna je od obaveza s kojom se suočava svaka trenutna i buduća članica Evropske unije.

Potresno: U Sarajevu su primjetni sve duži redovi ispred pogrebnih preduzeća

Finansijsko podsticanje protuprirodnog poduhvata

U razvijenim evropskim zemljama kao što je Njemačka realizacija evropskog ekološkog plana odavno je vidljiva golim okom. U prostranim, stoljećima kultivisanim njemačkim poljima, između poljoprivrednih kultura sve češće se uočavaju i parcele zasijane solarnim panelima, dok se po brežuljcima, kao u staro vrijeme, vrte mnogobrojne  vjetrenjače, koje više ne melju žito, već pogone generatore za proizvodnju struje. Sunce i vjetar su najekološkije sile, čije je iskorištavanje usko vezano za ostvarenje evropskog plana o ugljičnoj neutralnosti.

Kao zemlja na putu evropskih integracija, u borbu protiv pretjeranog karbon-dioksida uključena je i Bosna i Hercegovina. U prethodnih desetak godina ostvareni su i neki rezultati na tom polju, koji možda nisu umanjili emisiju karbon-dioksida, ali jesu povećali proizvodnju struje iz obnovljivih izvora, što je korak bliže željenom smanjenju. Mini hidroelektrane, kojih na bosanskohercegovačkim rijekama trenutno ima 109, glavni su uzrok što se u Bosni i Hercegovini proizvodi više ekološki prihvatiljive struje nego prije.

Paradoks ovog ekološkog uspjeha jeste što je postignut uz ekološku katastrofu. O uništavanju bosanskih rijeka i rječica usljed nekontrolisane gradnje mini hidroelektrana već je doznao cijeli svijet, pa se čak i slavni glumac Leonardo di Caprio očitovao po tom pitanju, apelujući da se gradnja zaustavi. Da ironija bude veća, na snazi su zakoni koji primoravaju građane na finansijsko podsticanje ovog protuprirodnog poduhvata, a naše tri elektroprivrede na otkupljivanje te struje po cijeni duplo višoj od one po kojoj je sami prodaju.

Elmedin Konaković: Trebaju nam olovke s kamerom s kojima će se vidjeti kako ko glasa!

Struja na svakom potoku

Povrh svega, mini hidroelektrane ne ostvaruju ni svoju ekološku misiju, jer 109 malih postrojenja proizvodi tek malo više od tri posto ukupne struje u državi, što znači da ni kada bi ih se izgradilo hiljadu, to ne bi bilo dovoljno da se ugasi ijedna od termoelektrana, samim tim ni da se smanji emisija karbon-dioksida.

Ljudi iz lokalnih zajednica, ljubitelji prirode i pogotovo ribari, aktivno se bune protiv malih hidroelektrana, ali bez većeg uspjeha – trenutno je u izgradnji ili u pripremi izgradnje njih još 340, a ukoliko se ostvare svi planovi, u Bosni i Hercegovini neće više biti ni potoka koji neće imati svoj mali uređaj za proizvodnju struje.

Spas od ove riječne pošasti nalazi u vjetroelektranama, koje su se na tri izgrađena primjera pokazale puno boljim, ekološkijim i efikasnijim rješenjem. Prva bosanskohercegovačka vjetroelektrana, Mesihovina na području Tomislavgrada, puštena je u rad 2018. godine. Sa 22, ona proizvodi struje kao 57 mini hidroelektrana.

Za Tomislavgrad se u ovom trenutku može reći da je centar bh. vjetroenergetike, jer od 2019. godine ima još jednu vjetroelektranu. Zove se Jelovača i ima 18 turbina, vrijednih 40 miliona eura. Nju je sagradio Jozo Bogdan, biznismen iz Širokog Brijega, što spada među veće privatne investicije u historiji Bosne i Hercegovine.

Odnedavno, u pogon je puštena i treća hercegovačka vjetroelektrana, instalirana na  Podveležju. Smještena je deset kilometara od Mostara i ima 15 turbina te može proizvesti struje kao 46 mini hidroelektrana; Podveležje, Mesihovina i Jelovača zajedno proizvode struje kao 150 mini hidroelektrana, pri čemu se radi o struji koja ima više prava da ponese epitet “eko”, s obzirom da njena proizvodnja ne narušava ekosisteme, a pogotovo ne pravi ekološke katastrofe. Prema studijama isplativosti, za 13 godina svaka od ovih investicija bi trebala otplatiti samu sebe. U izgradnji je i vjetropark Grebak u opštini Nevesinje, a u skorijoj budućnosti planirana su još tri – Hrgud u opštini Berkovići, Bitovnja kod Konjica te vjetropark na Vlašiću.

Vojin Mijatović: Političko-pravosudna mafija je rak rana BiH društva

Ekološki prihvatljive elektrane

Pored elektrana na vjetar, kao ekološki prihvatiljive pokazale su se i solarne elektrane. One su po okoliš toliko bezazlene da se na njih ne plaća ni koncesija, a ni održavanje nije skupo. Trenutno ih u sistemu ima tridesetak, a najmodernije se nalaze u Grudama i Stocu, s panelima na pokretnim postoljima, koja ih pomoću motora okreću prema suncu. Izgradnja solarnih elektrana uz to je i jeftinija te se one, prema dosadašnjem iskustvu, brže isplate od vjetroelektrana.

Prema procjenama, ukupni energetski potencijal solarnih i vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini iznosi 30 TWh, što je dva i po puta više od trenutne potrošnje električne energije u državi na godišnjem nivou. Uništavati rijeke, taj ukras Bosne, besmisleno je pored tih potencijala, ali se ne čini kao da će zbog toga doći do zabrane izgradnje novih mini hidroelektrana, što daje osnov za sumnju da se ova štetna ekologizacija sprovodi uz veliko učešće nestruke, koja elementarno nerazumijevanje problema nadomješta pomoću mita i korupcije.

Građani Bosne i Hercegovine, koji više ne mogu platiti račun za struju bez da plate i naknadu za energiju iz obnovljivih izvora, postali su na taj način svojevrsni taoci evropske Bosne, za koju se mnogi s pravom pitaju nije li to neka vrsta Utopije, zemlje izmišljene za potrebe lakšeg podnošenja grube stvarnosti. Sa druge strane, vlast je ostala vjerna svojim principima te po ko zna koji put dokazala da nema tog progresivnog puta kog ona svojim zavrzlamama nije u stanju okrenuti naopačke i usmjeriti tako da vodi do poništavanja sebe sama.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us