Rođen u šumama Srebrenice tokom genocida, a sada predvodi košarkaške Zmajeve

Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine je ubjedljivom pobjedom (80:61) nad Bugarskom trijumfalno završila kvalifikacije za Eurobasket 2022. Naša selekcija je zauzela prvo mjesto u grupi s omjerom od pet pobjeda i jednog poraza, a jedan od junaka trijumfalnog pohoda bio je Emir Sulejmanović.

U posljednje dvije kvalifikacione utakmice protiv Grčke i Bugarske, koje su odigrane u “balonu” u Rigi, centar Tenerifa postigao je 37 poena, ali i imao 22 skoka. Nakon maestralne partije protiv Grčke našao se u idealnoj petorci 5. kola kvalifikacija za Eurobasket 2022, te konkurenciji za MVP-a petog kola kvalifikacija…

– Sve je bilo savršeno, svi su ostali zdravi, što je najvažnije, rekao je Sulejmanović nakon pobjede nad Bugarskom i dodao:

– Mi smo odradili veliki posao, ne samo u ovih nekoliko dana, već od početka i prvog okupljanja. Možemo biti sretni. Moramo nastaviti ovako, ostati skromni i nastaviti raditi. Imamo dobar tim i mnogo toga još za pokazati. Nadam se da ćemo svi nastaviti napredovati u svojim klubovima, zaključio je Sulejmanović, koji je – podsjetimo, rođen 13. jula 1995. godine u paklu srebreničkih šuma.

Odrastao je u izbjeglištvu, gdje je rano ostao bez majke Vahdete, koja je preselila na drugi svijet u svojoj tridesetoj godini. Emir je tada imao samo pet godina…

– Moja rahmetli supruga od silnih stresova porađala se cijeli dan u šumi. Padale su granate, meci su letjeli na sve strane. Oko 800 ljudi bježalo je iz okupirane Srebrenice ka Žepi… I onda, u svom tom haosu, moja supruga Vahdeta i ja dobili smo drugog sina, našeg Emira, prisjetio se nedavno srebreničkog pakla Emirov otac Nedžad Sulejmanović.

Sulejmanović je odrastao u Finskoj, a igrao je u nekoliko evropskih ekipa – od Olimpije, Barcelone, italijanskog Orlandina, zagrebačke Cibone, španskih Breogane, Fuenlabrade, Bilbao i Tenerifa. U svim tim gradovima trudio se da prenese istinu o genocidu u Srebrenici.

– Mnogo ljudi u inozemstvu veoma dobro znaju šta se dogodilo u Srebrenici. Međutim, neophodno je širiti istinu kako se genocid ne bi nikom i nigdje ponovio – kategoričan je Sulejmanović.

– Veoma tužne i sjetne emocije me vezuju za ovaj grad – 11. juli je za mene najtužniji dan, ali i za svakog drugog koji je s iskrenom namjerom tog dana dođe u Srebrenisu. Meni taj datum mnogo znači, a ma gdje igrao ili živio Srebrenicu želim predstavljati u najboljem svjetlu – zaključio je Sulejmanović.