Korona račun u Novom Pazaru i viša genocidna matematika u Srebrenici

 

Kad nemaš ni makovo zrno saosećanja za 8372 žrtve svirepo ubijene u tvoje ime, zašto bi te bilo briga za žrtve epidemije? Kad savladaš višu genocidnu matematiku, lako ti je da se igraš koronarnom aritmetikom. Pogotovo ako si, kao Ana Brnabić, samo još jedan izdanak dominantne kulture smrti koja se zasniva na uvjerenju da ljudski život ne vrijedi ništa.

 

Nezavisni mediji danima su izvještavali o katastrofalnoj epidemiološkoj situaciji u Sandžaku, uglavnom u Novom Pazaru i Tutinu. Manjak medicinskog osoblja, nedostatak opreme, stotine zaraženih, mnoštvo preminulih od korone, teško oboljeli za koje nema mjesta u bolnici, pacijente koji leže po hodnicima, trudnice u istoj sobi sa pacijantima koji imaju Covid- 19, javna nabavka limenih sanduka i vreća za posmrtne ostatke, zdravstveni sistem pred kolapsom – to su samo neki djelovi ove mračne slagalice.

 

Novi Pazar: Medicinsko osoblje progovorilo – Respiratori ne rade, više od stotinu pacijenata sa teškom kliničkom slikom

 

Ništa od toga nije moglo da se vidi u zvaničnoj statistici kojoj već neko vreme niko ne vjeruje, još od onog trenutka kad je BIRN objavio da su u Srbiji od 19. marta do 1. juna od korone umrla 632 pacijenta, a ne 244, koliko je iznosio broj zvanično preminulih za taj period.

 

BIRN: Vlast u Srbiji obmanjivala javnost, broj zaraženih i umrlih mnogo veći od saopštenog

 

Takođe, BIRN je uvidom u podatke koji su dio zvaničnog državnog informacionog sistema Covid-19 došao do saznanja da se broj zaraženih na dnevnom nivou kretao od 300 do 340, dok je zvanična statistika tvrdila da ih ima oko 90. Dodatnu sumnju u državne podatke o epidemiji unelo je to što su vlasti 10. juna prestale da objavljuju informacije o broju novozaraženih po gradovima i opštinama.

 

NEMA SMRTOVNICA – NEMA NI MRTVIH

Novi Pazar bio je oblijepljen umrlicama, samo za dva dana bilo je 36 dženaza, broj dženaza se učetvorostručio, ali se aktuelna naprednjačka vlast pretvarala da sve to ne postoji. Ipak, kad je situacija postala alarmantna, u Novi Pazar su se uputili premijerka u odlazećoj Vladi Srbije Ana Brnabić i ministar zdravstva Zlatibor Lončar da, što reče predsjednik Aleksandar Vučić, pokažu šta je prava istina.

 

Lončar i Brnabić u Novom Pazaru dočekani zvižducima i povicima „lopovi, lopovi“, a ljekari su u znak protesta okrenuli leđa (VIDEO)

 

U otkrivanju prave istine državnim funkcionerima bili su od pomoći i lokalni aktivisti koji su pred dolazak visoke delegacije skidali umrlice u okolini bolnice, sa džamije, po uzoru na poznatu priču o slavnom grofu Potemkinu. Jedan od osnovnih postulata naprednjačke gnoseologije glasi: “Prava istina se otkriva sakrivanjem neprijatnih činjenica”.

Tome je blisko i prvo načelo naprednjačke tanatologije: ako nema srtovnica, nema ni mrtvih. Rukovodeći se ovakvim principima filozofije beščašća, Brnabić i Lončar su došli u žarište epidemije, gdje ljudi svakodnevno sahranjuju svoje najbliže, te objasnili Novopazarcima da je sve u najboljem redu: bolnica im je najsnabdjevenija u Srbiji, opreme ima, država je sve obezbjedila, na hodnicima nema pacijenata, ko drukčije kaže – kleveće i laže.

 

U Novom Pazaru po riječima Aleksandra Vučića ‘najsavremenije opremljenoj bolnici’, djevojčica na trotoaru ispred prima infuziju

 

Demantovali su i podatke o umrlima, državni funkcioneri priznaju samo državnu statistiku, jer je ona državnih ruku delo. Dok je Lončar govorio da je u Novom Pazaru, prema zvaničnim podacima, umrlo osmoro ili devetoro ljudi od korone, masa okupljenih građana izvikivala je imena preminulih koji su članovi njihovih porodica, prijatelji, komšije.

 

Novi Pazar (video): “Gdje su pacijenti sa hodnika Rasime? Kući ste pustili bolesne ljude”!

Zaista nije lako ministru i premijerki da vladaju ovakvim nezahvalnim narodom. Ne može čovjek da ih ubjedi da su izmislili smrt bližnjih samo da bi napakostili vladajućoj kasti koja nas vodi u zlatno doba. Ljudi koji više vjeruju svojim očima i svom bolu nego riječima vodećih političara, nisu ni zaslužili ovakvu vlast. Lijepo je ucveljene građane opravila premijerka Brnabić, proglasivši ih listom za političke aktiviste, a sve što su mediji pisali o katastrofi u Novom Pazaru za politizaciju. Nije to sve što je šampionka empatije imala da saopšti ljudima koji pate zbog odlaska najmilijih.

Njoj nije bilo dovoljno što negira da su nesrećni ljudi umrli i što to govori u lice članovima njihovih porodica, već se osvrnula i na pisanje portala Nova.rs. “Ja sam videla na nekim opskurnim portalima da u Tutinu umiru cele porodice. Radi se o jednoj porodici, meni se ipak čini da je velika razlika da su umrli članovi jedne porodice – što je strašno – i da umiru cele porodice”, izgovorila je Brnabić i ostala živa.

 

Žarište o kojem se šuti: ”Ovdje umiru cijele obitelji… Za vikend su umrli majka, otac i kći, dvojica sinova su kritično”

 

Da, dodala je i da je osnovala Savet za filantropiju, od čega će porodicama umrlih od korone biti mnogo lakše.

 

ZGROŽENA JAVNOST

Jezivi su prizori posjete državnih funkcionera Novom Pazaru, toliko odsustvo elementarne empatije prevazilazi očekivanja čak i najvećih pesimista. Svima koji su pogledali snimke iz Novog Pazara još odzvanjaju u ušima reči Senide Jašarević, žene koja je prethodne večeri sahranila majku, a otac joj se nalazi u kritičnom stanju. Senida je upala u bolnicu i kroz plač rekla premijerki i ministru: „Nemojte više da nas pravite budalama, molim vas, izjave nam ne trebaju, prošli su izbori. Zar su izbori bili važniji od naših života? Od naših majki, od naše braće?”

Na njen potresni vapaj, funkcionerski par je nešto nemušto romorio, poput pokvarenih robota. Javnost je ostala zgrožena neljudskim ponašanjem Lončara i Brnabić, nije lako gledati kako državni funkcioneri u susretu sa ljudima koji pate nisu u stanju da izgovore nijednu ljudsku riječ. Zgražavanje je razumljivo, ali govori i o široko rasprostranjenoj naivnosti, što bi se reklo – javnost nije pazila na času.

 

Ljudi iz Novog Pazara danas svojim tijelima ispisali HELP!

 

Nema tu mjesta čuđenju, potpuno odsustvo empatije ne iznenađuje, jedino što bi moglo da izazove zbunjenost jeste zašto premijerka i ministar nisu bar odglumili saosećanje sa žiteljima Novog Pazara. To ih ništa ne košta, mogli su da izgovore  nekoliko smišljenih rečenica saučešća, mogao je neko i da im napiše kratak govor ako nisu u stanju sami da pronađu reči sapatnje, pa da tek onda opravdavaju sebe, Vladu, državu, Krizni štab.

 

Protest u Novom Pazaru zbog stanja u Bolnici i skrivanja podataka

 

Procjenjuje se da je 100 ljudi u proteklom periodu u Novom Pazaru umrlo oda Covid 19, bolesti koju izaziva koronavirus.

 

UOBIČAJENA PRAKSA OSPORAVANJA UMRLIH

Nije ovo prvi put. Ana Brnabić, kao i njene kolege iz vlasti, a i veći deo opozicije – uporno negiraju genocid u Srebrenici.

Video svjedočenja onih koji su bili djeca kada je pala Srebrenica (video)

 

Premijerka svako malo ponavlja da se zločin u Srebrenici ne može okrakterisati kao genocid. Pritom se služi gotovo svim klasičnim modelima poricanja koje je klasifikovao profesor Stenli Koen u studiji „Stanje poricanja“.

Pre par godina Brnabić je u intervjuu za „Economist Radio”, u samo nekoliko rečenica uspjela da ispolji ključne mehanizme poricanja: djelimično priznanje, optuživanje optužilaca, poricanje tumačenja, poređenje u sopstvenu korist, poricanje namjere, moralni bilans i moralnu ravnodušnost. Pritom je Brnabić premijerka zemlje koja je Mladićevu i Karadžićevu Vojsku Republike Srpske snadbijevala municijom, oružjem, svim oblicima logističke podrške, a oficiri koji su izvršili genocid dobijali su plate iz Beograda.

Tužna kolona sa ubijenim Srebreničanima prošla kroz Sarajevo

 

O intelektualnoj podršci da i ne govorim, planovi za etničko čišćenje, istrebljenje i progon Bošnjaka, za proširenje teritorije nastali su u beogradskim akademskim krugovima, da ne kažem podzemlju.

 

SREBRENICA, ŠTA JE TO?

Jedna od glavnih strategija kojima se služe poricatelji genocida jeste upravo osporavanje broja mrtvih, umanjivanje broja pobijenih, a samim tim i minimiziranje zločina. Tom strategijom služio se Karadžić u svojoj odbrani pred Haškim tribunalom, ona je postala opšte mjesto poricateljskog diskursa. Nije Brnabić izašla na teren nespremna, vježbala je na mnogo težem poligonu godinama.

 

                        Ratko Mladić i Radovan Karadžić

 

Naprednjačka vlast ne samo da negira genocid, već i glorifikuje ratne zločince, rehabilituje masovne ubice i ljubomorno čuva ideologiju koja je zločin učinila mogućim. Za ratne zločince koji su odslužili svoju kaznu Brnabić je uvijek imala samo lijepe reči. Nije onda nikakvo čudo što za porodice preminulih od korone nema nijednu ljudsku riječ: potrošila ih je na neljude koji su ovde odavno proglašeni herojima. Za onog ko je u stanju da negira genocid, negiranje broja umrlih od korone je rutinska operacija koja ne zahtjeva nikakav napor, piše za Pobjedu Tomislav Marković.

Kad nemaš ni makovo zrno saosećanja za 8372 žrtve svirepo ubijene u tvoje ime, zašto bi te bilo briga za žrtve epidemije? Kad savladaš višu genocidnu matematiku, lako ti je da se igraš koronarnom aritmetikom. Pogotovo ako si, kao Ana Brnabić, samo još jedan izdanak dominantne kulture smrti koja se zasniva na uvjerenju da ljudski život ne vrijedi ništa.

 

Anđela Savić: Odlazak u Potočare nije usluga i nije znak hrabrosti. Odlazak u Potočare je put na koji se kreće zbog sebe, kad smo već do njega doveli.

 

Od prvosveštenika tog mračnog kulta ne može se očekivati nikakvo saosećanje, niti razumijevanje za ljudsku patnju. Toj sorti čovjekolikih bića izbori, opstanak na vlasti, lični interes, novac i moć uvijek su važniji od naših majki, od naše braće, od svakoga od nas.