Žrtve bulinga prolaze put od straha za bezbjednost do samoubistva

Stručnjaci o nasilju na internetu i opasnostima za one koji neoprezno koriste društvene mreže

Obrazovanjem se bori protiv primitivnog poriva da se nanosi bol. A obrazovanje mora imati kontrolu kvaliteta stručnih lica i ne smije biti uslovljeno političkim zbivanjima, smatra psihološkinja Radmila Stupar- Đurišić

Digitalno nasilje – bullying (buling) utiče na mentalno zdravlje i u slučaju organizovanog uznemiravanja žrtvu može da dovede do samoubistva, a roditelji nijesu dovoljno svjesni rizika kojima su njihova djeca izložena na internetu, niti imaju dovoljno digitalne pismenosti da bi ih kontrolisali, savjetovali i pomogli im da koriste društvene mreže na bezbjedan način.

Istraživanje UNICEF-a urađeno pred kraj 2021. godine pokazalo je da je svaki treći srednjoškolac u našoj zemlji doživio digitalno nasilje, dok 84 odsto ispitanika nije svjesno da je izloženo riziku na internetu.

Istraživanja ne ohrabruju

Sagovornici Pobjede, istraživač u Digitalnom forenzičkom centru Milan Jovanović i psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić saglasni su da svi zajedno – mediji, prosvjetni radnici, roditelji, ali i institucije koje treba da sankcionišu zlostavljače – moramo glasnije pričati o nasilju, edukovati djecu, ali i prepoznati žrtvu nasilja kako bi im pomogli, prije nego što šteta bude nesaglediva.

– Digitalno nasilje može na brojne načine uticati na mentalno zdravlje – od straha za sopstvenu bezbjednost, u slučaju organizovanog uznemiravanja i brzog i nekontrolisanog širenja štetnog sadržaja, izolacije, negativnih posljedica u društvenom životu, čak i može imati i teške posljedice poput samoubistva – kaže Jovanović.

Treba imati u vidu, upozorava naš sagovornik, da se virtuelni svijet ne razlikuje mnogo od onog stvarnog, izuzev što u ovom drugom postoje pravila, zakoni i norme, odnosno sankcije za nasilje.

– Nasuprot tome, na mrežama za uvredljive komentare dobijamo lajkove, a možda i poneku prijavu, koja najčešće ne vodi ka željenom epilogu. Za zaštitu djece na internetu odgovornan je niz aktera, u prvom planu porodica, obrazovne institucije, ali i institucije koje trebaju djelovati kada se nešto dogodi – kategoričan je Jovanović.

Podsjeća na istraživanje UNICEF-a u Crnoj Gori, koje pokazuje da roditelji nijesu dovoljno svjesni rizika kojima su njihova djeca izložena na internetu niti imaju dovoljno digitalne pismenosti da bi kontrolisali svoju djecu, savjetovali ih i pomogli im da koriste internet na bezbjedniji način te da je to problem „tehnološkog jaza“.

– Roditelji moraju da razgovaraju s djecom, a prije svega da se i sami edukuju, kako bi mogli da nauče i zaštite najmlađe u onlajn okruženju. Mogu preuzeti određene aplikacije za nadzor, kako bi imali uvid u to šta njihova djeca rade na internetu, šta pretražuju i koliko vremena provode na određenim platformama – predlaže Jovanović.

Još jedna važna stavka kada je riječ o prevenciji nasilja i zaštiti na internetu je, prema njegovim riječima, vođenje računa o bezbjednoj upotrebi digitalnih platformi i preuzimanje niza jednostavnih mjera poput zaključavanja (telefona i računara), postavljanja kvalitetnih lozinki, redovnog ažuriranja operativnog sistema i aplikacija, pravljenja rezervne kopije, antivirusne zaštite i slično tome.

Djeca i roditelji, smatra Jovanović, uvijek mogu da se obrate za informacije i podršku institucijama i specijalizovanim nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom prava na internetu.

Digitalna pismenost

Govoreći o načinima da se smanji štetni uticaj nasilja na internetu, Jovanović kaže da bi osim novih zakonskih rješenja i učinkovitije saradnje države sa društvenim mrežama, poželjno bilo unaprijediti vještine medijske i digitalne pismenosti koje su potrebne korisnicima da bi kritički razumjeli informacije sa kojima se susrijeću na internetu i sa kojima su u interakciji.

– Dakle, treba osnaživati vještine mladih, kroz formalno i neformalno obrazovanje, koje im pomažu da pristupaju, selektuju, kritički čitaju, dijele i stvaraju informacije. Osim nekoliko nevladinih udruženja koje ovom pitanju u kontinuitetu posvećuju pažnju i periodičnih inicijativa institucija sistema, nije bilo mnogo preventivnih kampanja za podizanje svijesti i iniciranje zaštite djece i odraslih na sistematičniji način – kaže Jovanović.

Tom pitanju, kako ističe, nije posvećena odgovarajuća pažnja od strane nadležnih, stoga bi novi načini nastupa i komunikacije ka ciljnim grupama bili od velike važnosti.

Praksa

Da se ne priča u dovoljnoj mjeri o sajber bulingu, obliku nasilja koje nastaje upotrebom digitalnih tehnologija, smatra i psihološkinja Radmila Stupar-Đurišić, koja svakodnevno radi sa djecom koja su prošla kroz neki oblik maltretiranja putem društvenih mreža, ali i sa onima koji zloupotrebljavaju društvene naloge kako bi zlostavljali svoje vršnjake.

– Svakodnevno imam sastanke sa djecom koja su žrtve sajber bulinga, ali i sa djecom koja su vršioci bulinga koje otkriju roditelji ili ih neko prijavi policiji, pa ih savjetuju da potraže pomoć. Manjak obrazovanja odnosno pad vrednovanja obrazovanja doveo je do toga da vrijednost nije u tome što možeš bolje i kvalitetnije od drugog uraditi ili stvoriti, već je uspjeh u tome što ćeš poniziti ili uništiti drugog – rekla je Stupar- Đurišić.

Djecu su, kaže ona, ogledalo nas, pa tako u praksi srijeće sve više tužnih i nesrećnih, koji su bez cilja i motivacije za napredak.

– Godinama imamo onlajn obrazovanje kao izuzetak koji postaje praksa. Smanjeno gradivo kao ideja da se poveća kvalitet funkcionalnog znanja, a povećava se neznanje. Obrazovanjem se bori protiv primitivnog poriva da se nanosi bol. A obrazovanje mora imati kontrolu kvaliteta stručnih lica i ne smije biti uslovljeno političkim zbivanjima – smatra Stupar-Đurišić.

Ističe da je o problemu nasilja na internetu važno što češće pričati, jer tako osnažujemo djecu da lakše prepoznaju kada dječije šale preprastu u nasilno ponašanje, koje je veoma štetno za razvoj njihove ličnosti.

Stupar-Đurišić upozorava da je onlajn nastava pojačala naviku da se vrijeme provodi na internetu, što negativno utiče na njih.

– Društvene mreže su realnost koju žive adolescenti. Moramo ih učiti kako biti bezbjedan na njima, umjesto da mislimo da će im se zabranama ili nedostupnostima dati sigurnost. Djeca da ne bi trebalao da imaju društvene mreže, jer su nezrela da razumiju opasnosti – naglašava Stupar-Đurišić.

Sam na društvenim mrežama je slično kao i „sam u kući“, kaže ona, pa savjetuje jaku konekciju sa roditeljima jer je ona važna za borbu protiv bulinga.

Smatra da roditelji treba da se obrate stručnjacima kada primijete da se dijete povlači u sebe, da postaje razdražljivo, depresivno, anksiozno, da odbija da komunicira, da ne želi da ide u školu ili da mijenja ponašanje nakon što dobije imejl ili poruku.

– Ako zaklanja ekran kada mu se neko od odraslih ukućana približi, to treba da bude znak za uzbunu – zaključuje Stupar-Đurišić.

Pazite šta dijelite sa sagovornicima

Sajber nasilje, kaže psihološkinja sa dugogodišnjim iskustvom Radmila Stupar-Đurišić, dešava se ne samo na društvenim mrežama, već i na svim aplikacijama za razmjenu poruka, ali i na gejming platformama.

– Kod mladih u našoj zemlji sajber nasilje je učestalo u uzrastu od desete do šesnaeste godine – ističe ona.

Uglavnom počinje kao lagana šala ili izgleda kao bezazleni razgovor upoznavanja.

– Djeca nijesu uvijek svjesna da nijesu svi dobronamjerni i da treba uvijek biti na oprezu šta dijele sa drugima i onda kada se radi o vršnjacima koje znaju – upozorava Stupar-Đurišić.

Put društvenih mreža

Moderne društvene mreže su u proteklih skoro dvadeset godina prešle dug put i temeljno se mijenjale, ali i promjenile svijet u kojem živimo.

Počelo je od ideje Fejsbuka da poveže studente Harvarda 2004. godine, a stiglo do platforme za miješanje trećih strana u izborne procese drugih zemalja, kaže istraživač u Digitalnom forenzičnom centru Milan Jovanović.

Nakon inicijalnog zamaha i uspjeha u procesu demokratizacije informacija, kako ocjenjuje, na svjetlost dana je isplivala i tamna strana tih platformi.

– Kampanje dezinformacija i govora mržnje našle su utočište na Fejsbuku, sa vrlo direktnim i osjetnim implikacijama na demokratske procese, ali i mentalno zdravlje građana. Mreže su se, pogotovo u periodima značajnih društveno-političkih događaja na globalnom, regionalnom i lokalnom planu, transformisale u popularno mjesto okupljanja i organizovanja ekstremnih grupa – navodi Jovanović.

Kaže da su još od skandala sa Kembridž analitikom, prikupljanje i trgovina korisničkim podacima bacilli sjenku sumnje u iskrenost i održivost priče o slobodi izražavanja i povezivanju ljudi.

– Stoga se postavlja legitimno pitanje – da li je moguć suživot liberalne demokratije i takvih društvenih mreža. Na društvenim mrežama korisnici plaćaju besplatne usluge nesvjesno odajući svoje podatke nepoznatim ljudima, koje ih zatim izlažu oglasima koji ciljaju na njihove preferencije i lične karakteristike, često na račun interesa korisnika – kazao je Jovanović.

Kako je rastao uticaj društvenih mreža, ističe, širio se i njihov manipulativni i štetni uticaj.

– Pored nespornih benefita ovih platformi, prekomjerna upotreba može dovesti do zavisnosti, poremećaja sna, gubitka fokusa, sajber nasilja – upozorava Jovanović.

(Pobjeda)