fbpx

Wiesel: Svako tko dozvoli da ugasne sjećanje na žrtve, ubija ih po drugi put

“Bosna nije bila Auschwitz, ali dogodio se genocid.”

Dobitnik Nobelove nagrade za mir: Elie Wiesel. Foto: društvene mreže

— Kako razumjeti kult mržnje i smrti koji je vladao u vašoj zemlji —

„Nadam se da ćete mi vjerovati da govorim bez mržnje i gorčine”, kazao je Elie Wiesel u obraćanju u njemačkom Bundestagu 2000.g.

Govorio je kao svjedok Holokausta u kojem su nestali i njegovi majka i otac i sestra, kao preživjeli zatočenik zloglasnih logora Auschwitz i Buchenwald, pisac, profesor, dobitnik Nobelove nagrade za mir…

U zemlji počinitelju holokausta, obraćajući se pretežno njemačkoj publici, pita: Kako razumjeti kult mržnje i smrti koji je vladao u vašoj zemlji? „Hoće li vas moje riječi povrijediti? Nije mi to namjera.”

Pojasnio je da ne vjeruje u kolektivnu krivnju, ali istovremeno upozorava:

„Svako tko dozvoli da ugasne sjećanje na žrtve, ubija ih po drugi put … (iako) “Bosna nije bila Auschwitz, ali dogodio se genocid”

Do kraja života ostao je potpuno odan misiji zastupanja žrtve.

Na otvaranju Muzeja Holokausta u Vašingtonu 22. aprila 1993. godine, na ceremoniji posvećenja, pričao je i o svojoj majci. Govorio je o njenom životu i njenoj užasnoj smrti u holokaustu, a zatim – prizivajući sjećanje na nju potcrtao je i neuspjeh svijeta da je spasi. Potom se okrenuo i – odstupivši od ranije pripremljenog teksta, tadašnjem američkom predsjedniku Billu Clintonu rekao da ne smije prenebregavati etničko čišćenje koje se upravo dešava.

„I, gospodine predsjedniče, ne mogu a da Vam ne kažem nešto. Bio sam u bivšoj Jugoslaviji prošle jeseni. Ne mogu spavati od tada od onog što sam vidio. Kao Jevrej kažem da moramo učiniti nešto da zaustavimo krvoproliće u toj zemlji“.

Ellie Wiesel je u novembru 1992.g. sa grupom novinara boravio u Beogradu. Potom putuje u Sarajevo, Banja Luku, a takodjer posjećuje i koncentracioni logor na Manjači.

“Bosna nije bila Auschwitz, ali dogodio se genocid.”

Sastao se i sa Radovanom Karadžićem i Slobodanom Miloševićem. U jednom od svojih razgovora sa novinarima izjavio je:

“Pokušali su me ubijediti da su na strani dobra, ali sam znao da nisu. Stoga smo imali veoma teške razgovore, osobito sa Karadžićem.

Pokušao me je ubijediti da je dobar psihijatar i pjesnik, ali mu nije uspjelo. Svi smo znali i ko je Milošević. Oni su imali moć da zaustave rat. Ali nije samo njihova greška. Svijet nije imao volju da taj rat zaustavi. Moja uloga je bila, ne samo da ih pokušam uvjeriti da im svijet neće oprostiti, već da pokušam uvjeriti lidere u svijetu, osobito u Francuskoj i ovdje u Sjedinjenim Državama, da trebaju intervenirati.”

“Ideja o stvaranju međunarodnog tribunala bila je moja. Jednog dana, kada sam bio u uredu državnog sekretara Lawrencea Eagleburgera, razgovarali smo o tragičnoj situaciji u Bosni.

Koje su bile opcije djelovanja? Politički, humanitarno, vojno?

Tada sam predložio stvaranje međunarodnog suda. Moj argument je bio da bi i samo podizanje optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uplašilo ubice. Ne bi bilo zastare i oni bi morali biti izručeni. Eagleburger je smatrao da je to dobra ideja i predložio ju je u svojim pregovorima sa saveznicima u SAD-u i Evropi.

Takodjer mislim da bi glavni zločinci trebali biti izvedeni pred međunarodne sudove kako bi to imalo istorijski i pedagoški uticaj na buduće generacije.

Ljudi bi se mogli zapitati: Kako ikada možete adekvatno kazniti čovjeka koji je kriv za naručivanje ubistva 8.000 ljudskih bića? Dobro pitanje. Čini se da po svom obimu zločin nadmašuje (bilo koju) kaznu.

Pa ipak, ova sudjenja bi pomogla našem kolektivnom pamćenju. Ako ni zbog čega – zbog toga su opravdani.”

– Svako tko dozvoli da ugasne sjećanje na žrtve, ubija ih po drugi put –
***
Izvor: The Daily News, National Geographic, DW, Wikipedia

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.