fbpx

Više od polovine građana Srbije smatra da Crnogorci ne postoje

Više od polovine građana Srbije (preko 62 odsto) smatra da Crnogorci kao nacija ne postoje, već da su u pitanju Srbi;

Više od polovine građana Srbije (preko 62 odsto) smatra da Crnogorci kao nacija ne postoje, već da su u pitanju Srbi; oko 40 odsto smatra da su srpski i crnogorski isti jezik, a samo 35,3 odsto smatra da Crna Gora treba da bude samostalna država, pokazali su rezultati istraživanja “Stavovi građana Srbije o Crnogorcima”, koje je 1. jula prezentovano u Novom Sadu.  Istraživanje je za potrebe udruženja Crnogorski elektori Srbije, u saradnji sa Vojvođanskom politikološkom asocijacijom (VPA) i Asocijacijom filozofa, sociologa i politikologa Polis iz Vrbasa, uradila Nina medija, na uzorku od 1.003 ispitanika u direktnim intervjuima, u periodu 13-24 maj.  Sagovornici VOICE-a saglasni su u ocjeni da je za aktuelno stanje najodgovornija vlast i medijska slika koju projektuju provladini tabloidi, a koji su u službi velikosrpskog projekta koji se decenijama sprovodi na ovom prostoru.  Istraživanje je, između ostalog, pokazalo i da svega četvrtina ispitanika zna da je do 1920. godine Crnogorska pravoslavna crkva bila samostalna i autokefalna, dok 59,8 odsto ispitanika smatra da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori treba da bude dio Srpske pravoslavne crkve.  Malo manje od polovine ispitanih smatra da su Srbi i Crnogorci oduvijek bili isti narod, trećina smatra da Srbi i Crnogorci imaju iste-zajedničke etničke korjene, ali su vremenom postali različite nacije, 9,3 procenta smatra da su uvijek bili različiti narodi, šest odsto navodi da su Crnogorci izmišljena nacija, dok je sedam procenata ispitanika neodlučno, navodi se u istraživanju.  Nešto više od trećine ispitanih (35,3 odsto) smatra da Crna Gora treba da bude posebna država, 21 odsto da treba da bude država zajedno sa Srbijom, 16,3 procenta da treba da se pripoji Srbiji, dok 14 procenata navodi da Crna Gora, Srbija i Republika Srpska treba da budu cjelina. Svega 13.4 odsto nema mišljenje o ovom pitanju.  Dalje, ispitanici su odgovarali na pitanja da li bi se protivili različitim vrstama odnosa (poslovni, susjedski, prijateljski, srodnički po braku itd.) sa ljudima koji pripadaju različitim etničkim grupama/nacijama: Crnogorci, Srbi i Mađari. Za Crnogorce, ispitanici bi se najviše protivili da imaju rukovodeći položaj u državi (više od trećine ispitanika), a najmanje da im neko ko je pripadnik ove etničke grupe bude saradnik na poslu. Skoro trećina se protivi da Crnogorci budu vaspitači njihovoj djeci!  Topografija mržnje  Komentarišući rezultate ovog istraživanja, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u penziji i predsjednik Crnogorskog PEN centra Milenko Perović za VOICE kaže da ono pokazuje pokazuje dobro poznatu velikosrpsku topografiju mržnje, gdje političke, intelektualne i crkvene „elite“ Srbije duže od trideset godina planski usmjeravaju mržnju protiv okolnih naroda. Mržnja je, kaže Perović, element unutrašnjeg iracionaliteta pojedinaca i kolektiviteta, ali se itekako može stvarati, podsticati, planirati i koristiti za prozaične politikantske ciljeve.  ”Kada se mržnja dovoljno dugo u građanstvu podstiče i ukorjenjuje, odgovarajuće ispitivanje javnog mnjenja uvijek će pokazati njen refleks, taman po onoj Njegoševoj: „Gleda majmun sebe u zrcalo.“ Pažljiviji pogled na ovu topografiju mržnje bez teškoća otkriva da se areal širenja nacionalističke mržnje u potpunosti poklapa s konturama fašisoidnog projekta poznatog pod imenom “Velika Srbija”, ističe Perović uz podsjećanje da su od početka priprema za slom Jugoslavije, ove “elite” produkovale mržnju prema Hrvatima, Bošnjacima, Crnogorcima i Albancima” “prema narodima čije su životne teritorije planirali da otmu kreatori srpske velikodržavne ideologije”.  ”Za samu stvar zanemarljivo je što se u fokusu mržnje znao naći još poneko. Prema manjinskim narodima u Srbiji ove „elite“ su ohrabrivale politiku asimilacije, iščezavanja i iseljavanja, direktno slijedeći „doktrinu“ Dobrice Ćosića”, napominje Perović.  Dodaje i da je protiv postojanja crnogorske nacije u potonjih trideset godina napisano i izgovoreno više stotina hiljada stranica u knjigama, časopisima i medijima, te da bi “s istim trudom bilo moguće većinu građana Srbije ubijediti da ne postoji zakon gravitacije i da je Zemlja ravna ploča na leđima slonova”.  ”Za Crnogorce ovakvo negiranje može izazivati blagu humornu neprijatnost. Za građanstvo Srbije ono stvara i obnavlja afinitet prema određenim stanjima kolektivne psihopatoligije! Protiv njih ne postoje lake i brze metode liječenja ”, kaže Perović, uz opasku da ne vidi snage u Srbiji koje bi mogle da ove trendove promijene i poprave odnose među dvijema državama.  ”Ogromna vladajuća hobotnica sve efikasnije i lakše pljačka i sluđuje srpsko društvo. Što je dublje sluđivanje društva najtežim patološkim oblicima nacionalizma, to je pljačka veća! Veća je i omraza prema drugim narodima”, upozorava on.  Društvo bez dijaloga  Predsjednik udruženja Crnogorski elektori Srbije Mihajlo Miletić, istakao je prilikom prestavljanja rezultata da su ciljevi tog udruženja izgradnja građanskog društva, građanskih vrijednosti, vladavina prava, demokratija, jednakost, tolerancija, a da su danas u Srbiji sve te vrijednosti ugrožene.  ”Ono što nas u ovom slučaju najviše boli, to je da su ugroženi odnosi dvije države” države Srbije i države Crne Gore. Mi smo građani Srbije, ali smo Crnogorci i naš cilj je da između ove dvije države, između ova dva naroda budu skladni, normalni odnosi, da poštujemo jedni druge, da zajedno živimo kao i sa svim ostalim narodima i nacijama koje žive na ovom prostoru”, rekao je on.  Dodao je da je paralelno s istraživanjem rađen i monitoring medija, da bi se vidjelo kako to mediji, naročito elektronski, izvještavaju, šta rade i na koji način utiču na sve ove odnose.  ”Svjedoci smo da za nedjelju dana neko od junaka i heroja može vrlo brzo da postane izdajnik, najgori, plaćenik, mafijaš. Ono što je veliki problem je da veliki dio naših sugrađana nas negira kao naciju i praktično negira naše postojanje”, kazao je Miletić.  ”Ja ne branim nikome da se opredijeli za šta hoće, ali neka ostavi meni za pravo da se ja opredijelim kako hoću i da mi ne ugrožava moj identitet. Trudimo se da izgradimo građansko i demokratsko društvo u kojem će svako iskoristiti svoja građanska i osnovna ljudska prava”, istakao je Miletić.  On je rekao da je ovo istraživanje na neki način i pokušaj otvaranja dijaloga, te da će o njemu razgovarati predstavnici različitih crnogorskih udruženja iz Beograda, Novog Sada, Crvenke, Kruščića, Lovćenca, Vrbasa, Kikinde, Savinog Sela… a da će fokus biti na institucionalnom položaju crnogorske zajednice.  ”Zašto smo zabrinuti? Pogledajte koji je procenat ljudi koji ne želi da mu vaspitač njihove djece bude Crnogorac, da bude u daljem srodstvu putem braka sa rođacima ili u bliskom srodstvu vlastitog braka sa Crnogorcima. To je poražavajuće”, ocijenio je Miletić.  On je naveo da je i monitoring medija koji je rađen paralelno sa istraživanjem, u okviru kojeg je praćeno više pojmova tokom nekoliko mjeseci, pokazao da je uz pojam crnogorska nacija od 23.000 impresija u toku 30 dana na webu bilo više od pola negativnih, a po četvrtina pozitivnih i neutralnih. A kada je u pitanju crnogorski jezik, kako je dodao, količina negativnih komentara i nastupa ide čak do tri četvrtine.  ”Kada se to dešava? Baš u vrijeme usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, kada je izuzetan pik i to onda niko ne može da kaže da je slučajno. Neko je namjerno pravio tu priču i negativno je kreirao. U jednom momentu botovi kreću i sa negativnom kampanjom prema Crnogorcima u Srbiji, prema Crnoj Gori, prema crnogorskom jeziku i to su podaci koji su zabrinjavajući”, upozorava Miletić.  “Beograd dubinski ne poznaje Crnu Goru“  Odnos Srba prema Crnogorcima je prvorazredno političko pitanje i spada u sva ona pitanja koja već 30 godina zdušno trpamo pod tepih i ne želimo da ih rješavamo, ocijenio je prof. dr Duško Radosavljević iz Vojvođanske politikološke asocijacije, dodavši da je za Srbiju jedina prihvatljiva politika Crne Gore ona koja bespogovorno sluša zvanični Beograd.  ”Za Beograd je dobra samo ona politička opcija u Crnoj Gori koja će se zalagati za negiranje državnosti Crne Gore i za negiranje nacionalnog identiteta Crnogoraca. Najbolja je politika koja pristaje da Crna Gora bude svedena na nivo srpske nahije”, napomenuo je Radosavljević.  Podsjetio je da je da ni aktuelni premijer Crne Gore, koji je po njegovim rečima marioneta SPC-a i određenih krugova u Beogradu, sada nije dobar.  Komentarišući tu promjenu u odnosu na Krivokapića, Milenko Perović podsjeća da stara narodna mudrost kaže: Baksuzan je svaki posao s popovima, izuzimajući crkvene poslove!  ”Popovi su se u Crnoj Gori umiješali u politiku zbog svojih nelegitimnih interesa. Po božjim i ljudskim zakonima ne pripada im ni politika ni ono zbog čega su ugazili u politiku! Popovi su s “rogovima u vreći” uzeli vlast, ne shvatajući da pomoću njih ne mogu vladati! Zakonomjerno je što su iz te “vreće” izvukli osobu koja nije sposobna da radi premijerski posao”, ocjenjuje Perović.  On napominje da od Obrenovića do danas nijedna politička “elita” Srbije nije shvatila da se Crna Gora može osvojiti pripremeno, ali da se njome ne može trajno upravljati iz Beograda.  ”Čak i u najviše srpstvujušćim Crnogorcima – a takav je sadašnji zbunjeni premijer – ponekad proradi hiljadugodišnji crnogorski instinkt samodovoljnosti i nezavisnosti! U potonjih trideset godina Beograd je dva puta bacio Crnu Goru na kolena. Prvi put su mu se za kratko vrijeme ispod kontrole otrgli oni koje je instalirao kao transmisiju svoje vlasti i izborili nezavisnost Crne Gore. Sada mu se otrže ispod kontrole druga “instalacija”. Politički Beograd opet ne shvata da nije problem u “instaliranim” ljudima u Podgorici, nego u njegovoj želji da vlada Crnom Gorom”, kaže Perović, ističući da taj Beograd dubinski ne poznaje Crnu Goru, pa ni najsrbiziranije Crnogorce.  VOICE

oko 40 odsto smatra da su srpski i crnogorski isti jezik, a samo 35,3 odsto smatra da Crna Gora treba da bude samostalna država, pokazali su rezultati istraživanja “Stavovi građana Srbije o Crnogorcima”, koje je 1. jula prezentovano u Novom Sadu.

Istraživanje je za potrebe udruženja Crnogorski elektori Srbije, u saradnji sa Vojvođanskom politikološkom asocijacijom (VPA) i Asocijacijom filozofa, sociologa i politikologa Polis iz Vrbasa, uradila Nina medija, na uzorku od 1.003 ispitanika u direktnim intervjuima, u periodu 13-24 maj.

Sagovornici VOICE-a saglasni su u ocjeni da je za aktuelno stanje najodgovornija vlast i medijska slika koju projektuju provladini tabloidi, a koji su u službi velikosrpskog projekta koji se decenijama sprovodi na ovom prostoru.

Istraživanje je, između ostalog, pokazalo i da svega četvrtina ispitanika zna da je do 1920. godine Crnogorska pravoslavna crkva bila samostalna i autokefalna, dok 59,8 odsto ispitanika smatra da Pravoslavna crkva u Crnoj Gori treba da bude dio Srpske pravoslavne crkve.

Malo manje od polovine ispitanih smatra da su Srbi i Crnogorci oduvijek bili isti narod, trećina smatra da Srbi i Crnogorci imaju iste-zajedničke etničke korjene, ali su vremenom postali različite nacije, 9,3 procenta smatra da su uvijek bili različiti narodi, šest odsto navodi da su Crnogorci izmišljena nacija, dok je sedam procenata ispitanika neodlučno, navodi se u istraživanju.

Nešto više od trećine ispitanih (35,3 odsto) smatra da Crna Gora treba da bude posebna država, 21 odsto da treba da bude država zajedno sa Srbijom, 16,3 procenta da treba da se pripoji Srbiji, dok 14 procenata navodi da Crna Gora, Srbija i Republika Srpska treba da budu cjelina. Svega 13.4 odsto nema mišljenje o ovom pitanju.

Dalje, ispitanici su odgovarali na pitanja da li bi se protivili različitim vrstama odnosa (poslovni, susjedski, prijateljski, srodnički po braku itd.) sa ljudima koji pripadaju različitim etničkim grupama/nacijama: Crnogorci, Srbi i Mađari. Za Crnogorce, ispitanici bi se najviše protivili da imaju rukovodeći položaj u državi (više od trećine ispitanika), a najmanje da im neko ko je pripadnik ove etničke grupe bude saradnik na poslu. Skoro trećina se protivi da Crnogorci budu vaspitači njihovoj djeci!

Topografija mržnje

Komentarišući rezultate ovog istraživanja, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u penziji i predsjednik Crnogorskog PEN centra Milenko Perović za VOICE kaže da ono pokazuje pokazuje dobro poznatu velikosrpsku topografiju mržnje, gdje političke, intelektualne i crkvene „elite“ Srbije duže od trideset godina planski usmjeravaju mržnju protiv okolnih naroda. Mržnja je, kaže Perović, element unutrašnjeg iracionaliteta pojedinaca i kolektiviteta, ali se itekako može stvarati, podsticati, planirati i koristiti za prozaične politikantske ciljeve.

”Kada se mržnja dovoljno dugo u građanstvu podstiče i ukorjenjuje, odgovarajuće ispitivanje javnog mnjenja uvijek će pokazati njen refleks, taman po onoj Njegoševoj: „Gleda majmun sebe u zrcalo.“ Pažljiviji pogled na ovu topografiju mržnje bez teškoća otkriva da se areal širenja nacionalističke mržnje u potpunosti poklapa s konturama fašisoidnog projekta poznatog pod imenom “Velika Srbija”, ističe Perović uz podsjećanje da su od početka priprema za slom Jugoslavije, ove “elite” produkovale mržnju prema Hrvatima, Bošnjacima, Crnogorcima i Albancima” “prema narodima čije su životne teritorije planirali da otmu kreatori srpske velikodržavne ideologije”.

”Za samu stvar zanemarljivo je što se u fokusu mržnje znao naći još poneko. Prema manjinskim narodima u Srbiji ove „elite“ su ohrabrivale politiku asimilacije, iščezavanja i iseljavanja, direktno slijedeći „doktrinu“ Dobrice Ćosića”, napominje Perović.

Dodaje i da je protiv postojanja crnogorske nacije u potonjih trideset godina napisano i izgovoreno više stotina hiljada stranica u knjigama, časopisima i medijima, te da bi “s istim trudom bilo moguće većinu građana Srbije ubijediti da ne postoji zakon gravitacije i da je Zemlja ravna ploča na leđima slonova”.

”Za Crnogorce ovakvo negiranje može izazivati blagu humornu neprijatnost. Za građanstvo Srbije ono stvara i obnavlja afinitet prema određenim stanjima kolektivne psihopatoligije! Protiv njih ne postoje lake i brze metode liječenja ”, kaže Perović, uz opasku da ne vidi snage u Srbiji koje bi mogle da ove trendove promijene i poprave odnose među dvijema državama.

”Ogromna vladajuća hobotnica sve efikasnije i lakše pljačka i sluđuje srpsko društvo. Što je dublje sluđivanje društva najtežim patološkim oblicima nacionalizma, to je pljačka veća! Veća je i omraza prema drugim narodima”, upozorava on.

Društvo bez dijaloga

Predsjednik udruženja Crnogorski elektori Srbije Mihajlo Miletić, istakao je prilikom prestavljanja rezultata da su ciljevi tog udruženja izgradnja građanskog društva, građanskih vrijednosti, vladavina prava, demokratija, jednakost, tolerancija, a da su danas u Srbiji sve te vrijednosti ugrožene.

”Ono što nas u ovom slučaju najviše boli, to je da su ugroženi odnosi dvije države” države Srbije i države Crne Gore. Mi smo građani Srbije, ali smo Crnogorci i naš cilj je da između ove dvije države, između ova dva naroda budu skladni, normalni odnosi, da poštujemo jedni druge, da zajedno živimo kao i sa svim ostalim narodima i nacijama koje žive na ovom prostoru”, rekao je on.

Dodao je da je paralelno s istraživanjem rađen i monitoring medija, da bi se vidjelo kako to mediji, naročito elektronski, izvještavaju, šta rade i na koji način utiču na sve ove odnose.

”Svjedoci smo da za nedjelju dana neko od junaka i heroja može vrlo brzo da postane izdajnik, najgori, plaćenik, mafijaš. Ono što je veliki problem je da veliki dio naših sugrađana nas negira kao naciju i praktično negira naše postojanje”, kazao je Miletić.

”Ja ne branim nikome da se opredijeli za šta hoće, ali neka ostavi meni za pravo da se ja opredijelim kako hoću i da mi ne ugrožava moj identitet. Trudimo se da izgradimo građansko i demokratsko društvo u kojem će svako iskoristiti svoja građanska i osnovna ljudska prava”, istakao je Miletić.

On je rekao da je ovo istraživanje na neki način i pokušaj otvaranja dijaloga, te da će o njemu razgovarati predstavnici različitih crnogorskih udruženja iz Beograda, Novog Sada, Crvenke, Kruščića, Lovćenca, Vrbasa, Kikinde, Savinog Sela… a da će fokus biti na institucionalnom položaju crnogorske zajednice.

”Zašto smo zabrinuti? Pogledajte koji je procenat ljudi koji ne želi da mu vaspitač njihove djece bude Crnogorac, da bude u daljem srodstvu putem braka sa rođacima ili u bliskom srodstvu vlastitog braka sa Crnogorcima. To je poražavajuće”, ocijenio je Miletić.

On je naveo da je i monitoring medija koji je rađen paralelno sa istraživanjem, u okviru kojeg je praćeno više pojmova tokom nekoliko mjeseci, pokazao da je uz pojam crnogorska nacija od 23.000 impresija u toku 30 dana na webu bilo više od pola negativnih, a po četvrtina pozitivnih i neutralnih. A kada je u pitanju crnogorski jezik, kako je dodao, količina negativnih komentara i nastupa ide čak do tri četvrtine.

”Kada se to dešava? Baš u vrijeme usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Skupštini Crne Gore, kada je izuzetan pik i to onda niko ne može da kaže da je slučajno. Neko je namjerno pravio tu priču i negativno je kreirao. U jednom momentu botovi kreću i sa negativnom kampanjom prema Crnogorcima u Srbiji, prema Crnoj Gori, prema crnogorskom jeziku i to su podaci koji su zabrinjavajući”, upozorava Miletić.

“Beograd dubinski ne poznaje Crnu Goru“

Odnos Srba prema Crnogorcima je prvorazredno političko pitanje i spada u sva ona pitanja koja već 30 godina zdušno trpamo pod tepih i ne želimo da ih rješavamo, ocijenio je prof. dr Duško Radosavljević iz Vojvođanske politikološke asocijacije, dodavši da je za Srbiju jedina prihvatljiva politika Crne Gore ona koja bespogovorno sluša zvanični Beograd.

”Za Beograd je dobra samo ona politička opcija u Crnoj Gori koja će se zalagati za negiranje državnosti Crne Gore i za negiranje nacionalnog identiteta Crnogoraca. Najbolja je politika koja pristaje da Crna Gora bude svedena na nivo srpske nahije”, napomenuo je Radosavljević.

Podsjetio je da je da ni aktuelni premijer Crne Gore, koji je po njegovim rečima marioneta SPC-a i određenih krugova u Beogradu, sada nije dobar.

Komentarišući tu promjenu u odnosu na Krivokapića, Milenko Perović podsjeća da stara narodna mudrost kaže: Baksuzan je svaki posao s popovima, izuzimajući crkvene poslove!

”Popovi su se u Crnoj Gori umiješali u politiku zbog svojih nelegitimnih interesa. Po božjim i ljudskim zakonima ne pripada im ni politika ni ono zbog čega su ugazili u politiku! Popovi su s “rogovima u vreći” uzeli vlast, ne shvatajući da pomoću njih ne mogu vladati! Zakonomjerno je što su iz te “vreće” izvukli osobu koja nije sposobna da radi premijerski posao”, ocjenjuje Perović.

On napominje da od Obrenovića do danas nijedna politička “elita” Srbije nije shvatila da se Crna Gora može osvojiti pripremeno, ali da se njome ne može trajno upravljati iz Beograda.

”Čak i u najviše srpstvujušćim Crnogorcima – a takav je sadašnji zbunjeni premijer – ponekad proradi hiljadugodišnji crnogorski instinkt samodovoljnosti i nezavisnosti! U potonjih trideset godina Beograd je dva puta bacio Crnu Goru na kolena. Prvi put su mu se za kratko vrijeme ispod kontrole otrgli oni koje je instalirao kao transmisiju svoje vlasti i izborili nezavisnost Crne Gore. Sada mu se otrže ispod kontrole druga “instalacija”. Politički Beograd opet ne shvata da nije problem u “instaliranim” ljudima u Podgorici, nego u njegovoj želji da vlada Crnom Gorom”, kaže Perović, ističući da taj Beograd dubinski ne poznaje Crnu Goru, pa ni najsrbiziranije Crnogorce.

VOICE

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.