Užasavajući prizori hladnih baraka i životnog prostora u koji se izliva kanalizacija, radnici iz Vijetnama koji sa zebnjom očekuju snijeg koji dosad nijesu vidjeli, želeći jedino da ga ne vide i da se vrate kućama. Prevareni, obespravljeni, bez pasoša i kopija dozvole boravka ili radnih dozvola, poniženi
Riječ je o užasu u nekad napuštenim barakama u Zrenjaninu, pored gradilišta kineske kompanije za proizvodnju automobilskih guma Linglong, najvećeg u Srbiji; otkrio ga je novosadski istraživačko-analitički portal Voice, a snimke i razgovor sa jednim radnikom emitovala je beogradska N1. Javnost se uzbunila, protestovale su nevladine organizacije, tužilaštva ćute, a Ministarstvo rada saopštilo je gomilu besprizornih laži. I to da je gradilište Linglonga “jedno od najkontrolisanijih u srednjem Banatu kada je riječ o bezbjednosti na radu, zdravlju zaposlenih i radnim odnosima”.
Ni riječi o tome da su radnici bez struje, tople i zdrave pijaće vode. Da su dva puta štrajkovali, zbog nedostatka hrane i zbog neisplaćenih zarada.
U Srbiju su došli marta i aprila ove godine preko vijetnamske agencije kojoj su platili po 2.000 do 4.000 dolara za vizu i smještaj. Posrednik u ovom poslu bila je agencija China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction Co. Ltd, Ogranak Beograd. Valjda je i taj eksploatatorski turizam strogo kontrolisan.
Srbijanska Vlast je fascinirana siledžijama i kriminalcima
Državno saučesništvo u zločinu
U hladnim i memljivim prostorijama radnici nemaju struju, neki od njih su se otrovali vodom iz zrenjaninskog vodovoda koja je već 17 godina zabranjena za upotrebu; ne smiju da izostaju sa posla, jer ne bi dobili dnevnice. Time bi se smanjile njihove šanse za povratak kućama.
“Nema vode, širi se smrad. U nizu su kuhinja, toalet, kupatilo koji su od zemlje podignuti 20 do 30 centimetara. Kanalizacije nema, pa se ta voda sliva. Bilo bi me sramota da sam na mjestu poslodavca”, kaže Ivana Gordić Perc, novinarka VOICE-a.
Da li je javnost toliko razmažena, pa vjeruje snimcima, a ne Ministarstvu.
A Ministarstvo saopštava i to da je 16. novembra obavljen vanredni inspekcijski nadzor nadležnih službi i organa, u saradnji sa Kancelarijom za koordinaciju aktivnosti za borbu protiv trgovine ljudima pri MUP-u Srbije. Odsjek za strance zrenjaninske policijske uprave navodi, pak, da su angažovana 402 Vijetnamca – 367 sa vizom, a 35 sa zakonitim legalnim boravkom.
Sve ovo saopštava državna televizija čijoj ekipi snimanje i razgovor nijesu dozvolii neimenovani predstavnici kompanije Linglong. Oni tvrde da mediji objavljuju neistine i ističu da su zaposlenima obezbijeđeni osnovni uslovi za život. Navodno – a nemoguće je provjeriti – imaju aparate za vodu, električne grijalice, odjeću i obuću. I još malo laži, tvrdnja, kako prenosi RTS da “ovo ni slučajno nije izrabljivanje radnika”.
I pitanje bez odgovora: ko je omogućio da horor-naselje bude eksteritorijalno, da nepoznata lica samovlasno onemogućavaju kretanje novinarima i NVO aktivistima. U Srbiji su takva pitanja besmislena, budući da je riječ o višegodišnjoj praksi koju je utemeljio vrh režima.
Vijetnamski radnici, saznajemo iz priloga N1, rade po devet sati 26 dana u mjesecu, a ako tu normu ne ispune – za taj mjesec nijesu plaćeni. Zaštitna oprema na “najkontrolisanijem gradilištu” nabavlja se njihovim novcem.
Nevladine organizacije Astra i Inicijativa za ekonomska i socijalna prava A11 takođe nijesu uspjele da dođu do radnika iz Vijetnama. “‘Crni džipovi’ i puno nepoznatih lica koja ne žele da se predstave, sprečavaju pristup i razgovor sa radnicima. Postoji bojazan da će ljudima biti onemogućeno da kontaktiraju institucije i organizacije koje mogu da im pruže pomoć i da će dodatno biti izolovani i potencijalno kažnjeni, jer su govorili o uslovima rada i smještaja”, saopštava Inicijativa.
Veljko Belivuk: “Predsednik Srbije Aleksandar Vučić mi je tražio različite usluge”
Srbijansko Nasilje i spinovanje
Moderno ropstvo moglo bi da se konstatuje. Uz nedvosmisleno, očigledno saučesništvo države. Pravna formulacija užasa koji doživljavaju radnici iz Vijetnama je “trgovina ljudima u cilju radne eksploatacije”. Danilo Ćurčić iz Inicijative A11 kaže da je malo vjerovatno to da je “šema u kojoj postoji nekoliko stotina ljudi koji su ovako eksploatisani mogla proći neopaženo nadležnim državnim organima”.
“Zbog toga čitav slučaj još i više uznemirava javnost. Od domaćih organa smo očekivali da se brže uključe u rješavanje problema u kojima su se našli radnici iz Vijetnama. Prije toga smo očekivali da onemoguće da se ovako nešto uopšte dogodi. Rješavanje problema radnika mora ići na dva kolosjeka, sa jedne strane – radnici moraju biti hitno izmješteni iz nehumanih uslova i mora im se omogućiti da mogu da žive i rade dostojanstveno.
Drugi kolosek se odnosi na trgovinu ljudima i na utvrđivanje šta se sve dogodilo u ovom slučaju. Tu su takođe nadležni državni organi koji se uključuju ali sporo i tromo i to uključivanje je istovremeno praćeno pokušajem spinovanja od strane nacionalne televizije, kao i fantomskim saopštenjem Ministarstva rada. U narednim danima ćemo se obratiti i svim relevantnim tijelima koja se bave zaštitom ljudskih prava i očekujemo njihove reakcije. Dakle ne EU, nego tijela koja se bave zaštitom ljudskih prava. Na ovakve razmjere kršenja ljudskih prava potpuno je neprihvatljivo da ne postoji odgovor i mi ćemo se truditi da do tog odgovora dođemo što prije”, ističe Ćurčić.
Dođi u Srbiju i budi rob
Samo civilni sektor i dio medija bavi se ovim problemom, konstatuje Zoran Stojiljković, predsjednik Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost.
“Položaj ovih radnika je toliko očigledno katastrofičan; hitno smo organizovali prikupljanje materijalne i svake druge pomoći koju ćemo im dostaviti, a njihov slučaj prenijećemo Međunarodnoj federaciji rada, to je naša obaveza. Nema sumnje da je riječ o robovskom radu bez ikakvih prava zaposlenih, o prekarizaciji radnika koji su došli iz inostranstva. Saznali smo da će nas predsjednica Vlade Ana Brnabić pozvati na razgovor i postavićemo pitanje obespravljenih radnika, jer bitku ipak treba dobiti ovdje, u okviru socijalnog dijaloga, kakavgod on bio. Zasad je izvjesno da se država ne bavi ovim problemom i da, kao i godinama unazad, radi u interesu stranog korporativnog kapitala – pomaže mu subvencijama, a on odlazi i radnike ostavlja bez posla”, ističe Stojiljković.
Zrenjaninski socijalni forum i druge nevladine organizacije i sindikati počeli su prikupljanje pomoći za radnike iz Vijetnama; pomoć će im, optimistički su raspoloženi aktivisti, uskoro biti uručena, a u razgovoru će se tačno utvrditi šta im je sve potrebno. Zasad su prioritet topla odjeća i obuća.
Solidarnost vjerovatno neće izostati, što djeluje ohrabrujuće, kao da ljudi koji su vidjeli scene iz baraka užasa nisu sasvim otupjeli, kao da su, u stanju hronične apatije, sačuvali pokoju krhotinu ljudskosti godinama ubijanu režimskom propagandom. Organi vlasti ponašaće se u skladu sa interesima režima i, kao i dosad, čuvati eksteritorijalnost čudovišnih zadužbina nemilosrdnih investitora i partnera u pljački i uvozu prljave tehnologije.
Svaki rob koji kroči na srpsku zemlju postaje slobodan čovjek, piše u Ustavu Kneževine Srbije iz 1835. Vijetnamci koji su platili da dođu u Srbiju nekad su bili slobodni ljudi.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.