fbpx

Video priča o Sarajevskoj Vijećnici (‘ukletoj’), te ‘Inat kući’ i prkosu bosanskom

Za Sarajevsku Vijećnicu se vezuju priče i legende zbog kojih je mnogi smatraju prokletom. Inat kuća i danas stoji naspram Sarajevske Vijećnice, odoljeva zubu vremena i simbol je ‘inata bosanskog’. 

Sarajevska Vijećnica, Inat kuća
Foto: Balkantimes.press

 

Šetajući obalom Miljacke srela sam Anđu. Pije nekoliko godina smo radile u istoj školi. Interesantno je da nikad nikog iz te škole do sada nisam srela, a Anđu sam u određenim vremenskim intervalima sretala na različitim  mjestima u gradu više puta,  valjda zbog toga što srodne duše, kako kažu uvijek nađu jedna drugu.

Nas dvije  imamo mnogo tema, koje nikad sve ne stignemo da poredamo. Od onih  lične pirode, koje obično formalno pređemo na početku našeg razgovora, a najčšće pričamo o trenutnoj sitaciji u društvu i uvijek smo imale kritički osvrt na društvena zbivanja.

Ovaj put Anđa nije bila voljna da kritički komentariše bila kakva trenutna dešavanja. Pričala je o stanju društva na način kao da se miri sa situacijom, (vjerovatno svjesna da je sada sve postalo kolotečina i nema onih ‘virova’ koji bi promijenili nešto nabolje).

Tako da smo sadašnju priču započeli o minulim događajima i vratili se nekoliko vijekova unazad. Pričali smo sa žarom kao da se tradi o gorućim temam.

Prijatno me iznenadila, (obzirom da je sa modernom tehnikom ‘na Vi’, te da još ne koristi pametni telefon) kada je rekla da ima svoj Youtube kanal i da svojim prijateljicama snima priče o Sarajevu, zanimljivostima, građevinama i ljudima, a neke mi je ukratko ispričala.

Ja sam njoj zauzvrat u jednom dahu ispričam priču o vizantijskoj carici Irini, koja je dovela do prekretnice kako u vjerksom životu, (ukinula je ikonoklazam), tako i svjetovnom, Njenom zalugom je i moć sa Vizanta prešla na zapad, a mozaik carice Irine sam godinu dana ranije vijdela u Aja Sofiji.

Anđa je inače po prirodi dosta skromna i  kazala da to nije samo njen kanal, već ima njih tu više i da se kanal zove „Njih dvije“. Čak je sebi dala minornu  ulogu u toj cijeloj piči, iako ona svojim glasom priča sve te zanimljive priče o gradu, kroz koje se osjeća njena  ljubav prema Sarajevu i svemu onom što ga je nekad činilo i što ga sada čini onim što jeste.

Anđa inače predaje likovnu kulturu i naravno svaka njena priča je vezana za umjetnost, arhitekturu, važne građevine te zanimljivosti vezane za njihovu izgradnju i nastanak. Mene se dojimo njen video, u kome priča o Sarajevskoj vijećnici i Inat kući.

Priču počinje u trmavaju i kaže:

Prateći tramvajski sistem poslednja tramvajska  stanica linija br 3 na Vijećnici….

Vijećnica je smještena nedaleko od Baščaršije na Mustaj pašinom Mejdanu…

 

 

Gradnja Sarajevske Vijećnice počela  1892. a je građena do  1894. i zvanično otvorena 1986. godine

Uz njenu gradnju se vežu priče, koje su vremenom postale legende.

Projekat gradnje je predložio Karl Pašik ondašnja super zvijezde ministar Benjamina Kalaja nije impresirao. Pa je njegov dao Aleksandar Witek.

Pašikom je predlagao da Vijećnica bude izrgađena u neorenesasnom i neogotičkom stilu, a Witek je insistirao na pseudo-mavarskom stilu sa detelajima koji se susreću u Kairu i Alhambri.

Oba prijedloga su atakovala na osmansku arhitekturu, koja je držala do privatnosti i bila diskretnija i humanija. Poštovala svetost tuđeg doma i mira nijedna avlija se nije mogla okretati jedna prema drugoj.

Vijećnica je prekršila sva pravila.

Witek je tokom gradnje odlazio u Kairo po inspiraciju i moguće da su mu uzor za izgradnju Sarajevske Vijećnice bile egipatska biblioteka i džamija Hasan druogog.

Witek je planirao da ulaz Vijećnice bude okrneut prema čaršiji, međutim za vrijeme drugog Witekovg boravka u Egiptu, ulaz je okrenut prema Miljacki. Zbog tog saznanja Witek zavrsio u ludnici, gdje je izvršio samubistvo vješanjem.

Crna hronika Sarajevske Vijećnice

Za Vijećnicu se vezuju priče i legende zbog kojih je mnogi smatraju prokletom

U pisanim dokumentima se o tome skoro i ne piše, ali je poznato da su se desila mnoga ubistva ili samoubista u Sarajevskoj Vijećnici

-Pa je 1895 pukao konopac s kanotm s malterom, koja je ubila radnika.

-Za Sarajevsku vijećnicu se veže  i smrt Franca Ferdinanda i njegove žene Sofije.

-30 – godišnja radnica Anica Burić pokušala samoubistvo skokom sa prozora.

 -Direktor Narodne bibliteke Vojo Kreso zivot zavrsio samoubistvom.

-37 – godišnja Ksenija se objesnila u potkrovlju zgrade.

-Službenik Branko Ćurić se pokliznuo na stepenicima i umro od pada.  

– Fatmir koga je za vrijeme noćne smijene upucao portir i to njegov najbolji prijatelj Ilijas.

Izvjesni Ramic je pričao da je iznad eksponata noću dok je dežurao vidjao sjene koje su se pojavljivale i nestajale iza stubova, a pratili ih jauci galama i krici

Neki smatraju da su se tu dešavale egzekucije vješanjem, gdje su svakodnevno umirali kriminalci i sultanovi kritičari.

Vijećnica je prvobitno bila zgrada Gradske uprave, kasnije  zgrada okružnog suda, nakon toga postala je nacionalna biblioteka.

Avgusta 1992 uništen je gotovo čitav fond biblioteke. Obnovljena je i otovrena ponovo 9. maja 2014. godine.

Šeher Ćehajina ćuprija, Benderija

Na durgom kraju preko Šeher Ćehajine ćuprije nalazi se Inat kuća.

Inat kuća je inače bila sagrađena na mjestu današnje vijećnice. Kad se vijećnica počela graditi kuća starog Benderije je trebala biti porušena. On nije to dozvolio iako je obeštećen dukatima, tražio je da se njegova kuća ciglu po ciglu premjesti na drugu obalu. Inat kuća i danas stoji naspram Sarajevske Vijećnice koji mnogi smatraju ukletom, odoljeva zubu vremena i simbol je ‘inata bosanskog’.

 

A. M.

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.