Promjene su iskorišćene da se nametne ponovo opasan narativ o manjinama kao stranom tijelu u državi, da se njihovi predstavnici vrijeđaju i da im se prijeti seljenjem u Tursku, Albaniju itd
Politika velikosrpskog nacionalizma opstaje i hrani se takvim diskursom, ona je duboko anticivilizacijska, strana građanskom biću Crne Gore i zato će kao i uvijek biti poražena i poslata, ovoga puta definitivno, na smetlište istorije – ističe Draginja Vuksanović-Stanković
Odgovor na ukupnu društvenu i političku regresiju mora biti reafirmacija državotvorne politike – poručila je u intervjuu za Pobjedu poslanica Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović-Stanković.
Vlada, kategorična je Vuksanović-Stanković, sprovodi politiku i ideološku agendu Demokratskog fronta, na što, prema njenim riječima, ukazuju potezi koje povlače – od Zakona o slobodi vjeroispovijesti, državljanstva, prebivališta, ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, popisa…
– Što drugo može da radi Vlada koja je izabrana u manastiru i koju je inaugurisao Beograd i SPC – kaže Vuksanović-Stanković.
Najjača suverenistička partija u Crnoj Gori – Demokratska partija socijalista zalaže se sa objedinjavanje čitavog suverenističkog bloka. Kako Vi vidite ovu ideju?
na ukupnu društvenu i političku regresiju mora biti reafirmacija državotvorne politike.
Saradnja zdravih, građanskih, državotvornih, euroatlantski usmjerenih subjekata i pojedinaca, koja podrazumijeva raskid sa starim praksama, kompromitovanim akterima i tvrdoglavim odbijanjem da se uvide brojne sistemske greške u sprovođenju državne
politike, najbolji su put za suočavanje sa očigledno regresivnim socijalnim i političkim trendovima.
To je i neophodan preduslov za obnovljenu državotvornu i reformsku politiku. Ključni cilj mora biti obnova građanskog povjerenja i ponovno pokretanje jedne emancipatorske i progresivističke ideje na čijoj energiji je i obnovljena nezavisnost i ostvarena mnoga strateška i istorijska dostignuća.
Vuksanović Stanković: URA trojanski konj velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori
Postoje li animoziteti u suverenističkom bloku i kako ih prevazići?
Ključno je da se formuliše vrjednosni odnos prema sada vladajućoj politici i da se pronađu najbolji načini kako se toj politici suprotstaviti. Ukoliko bi bilo ko dozvolio da prevladaju bilo kakvi animoziteti, onda taj neko nije dorastao aktuelnom trenutku.
Danas su zbog djelovanja ove vlasti ugrožene neke temeljne vrijednosti Crne Gore kao građanskog i modernog društva. To nijesu samo političke, već se radi o civilizacijskim vrijednostima. Zato svi moraju prepoznati važnost trenutka i suštinu procesa koji nam se dešava nakon 30. avgusta 2020.
Kakva je, prema Vašem mišljenju, uloga i pozicija Građanske inicijative „21. maj“ u potencijalnom objedinjavanju suverenista?
Veoma blagonaklono gledam na svaku inicijativu koja u programu ima borbu za očuvanje fundamentalnih vrijednosti ovog društva, državne nezavisnosti, našeg evropskog puta, antifašizma, zaštite crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Poznajem značajan broj ljudi u GI „21. maj“ i svakako da je riječ o ljudima sa integritetom i punom sviješću što se u Crnoj Gori sada dešava i kakve odgovore moramo imati, kako nam se ne bi ponovile 90-e godine prošlog vijeka.
Andrija Klikovac: URA Dritana Abazovića nastavlja sa devastacijom države
Kako vidite ulogu Građanskog pokreta Ura u aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori i zašto oni, iako se predstavljaju kao građanska opcija, učestvuju u rušenju građanske Crne Gore bezrezervnom podrškom prosrpskom političkom bloku, prije svih Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Demokratskom frontu?
Ura, kao nominalno građanska struktura, je presudno omogućila utemeljivanje političke realnosti koju prati opšta klerikalizacija javne scene, kao i društvena atmosfera, retorika i političke ideje koje su pratile uspon velikosrpskog nacionalizma prije više od tri decenije. SDP-ov koncept promjena je bio potpuno drugačije zamišljen od ovog što nam se sada dešava i tu je bila temeljna razlika.
Kazati da ćete da sprovodite demokratske promjene u vlasti gdje dvije trećine čine radikalno desne, antievropske i anticrnogorske snage, kojima direktno upravlja Aleksandar Vučić i Beograd, za mene lično, vrijeđanje je zdravog razuma i inteligencije svakog crnogorskog građanina.
Ura je samo pontonski most preko kojega u nekoliko faza treba da se realizuje projekat rušenja građanske i evropske Crne Gore. Toliko je stvar očigledna da ne mislim da danas ima mnogo onih kojima ovo nije jasno.
Šovinističke poruke, govor mržnje, uvrede i klevete preplavile su naše društvo posljednjih mjeseci. Zašto smo se vratili u mrak devedesetih?
Demokratskoj javnosti je potpuno jasno da se promjene nijesu desile da bi se napravio neophodan raskid sa brojnim nedemokratskim, nerijetko i kriminalnim praksama, već da je opravdano građansko nezadovoljstvo zloupotrijebljeno za nametanje jedne pogrešne i veoma opasne politike.
Promjene su iskorišćene da se nametne ponovo opasan narativ o manjinama kao stranom tijelu u državi, da se njihovi predstavnici vrijeđaju i da im se prijeti seljenjem u
Tursku, Albaniju itd. Politika velikosrpskog nacionalizma opstaje i hrani se takvim diskursom, ona je duboko anticivilizacijska, strana građanskom biću Crne Gore i zato će kao i uvijek biti poražena i poslata, ovoga puta definitivno, na smetlište istorije.
Crnogorski Negatori Genocida u Srebrenici: Ura i Demokrate na braniku Leposavića i Bratićke
Na udaru su i žene, a prije nekoliko dana i sami ste bili meta jednog mizoginog, šovinističkog ispada. Interesantno je da se Vlada nije oglasila povodom ovog ataka na Vas, kao i partije nove parlamentarne većine, ali su veoma glasni kada su na udaru žene iz njihovog političkog korpusa. Nevladin sektor, takođe, većinski ćuti. Zašto je to tako?
Nije me taj napad mnogo pogodio budući da je autor osvjedočeni ratni huškač kojem je, da je bilo pravde, trebalo da bude suđeno zbog ratne propagande koju je nemilice širio tokom 90-ih.
Podsjećam da je još u Nirnberškom procesu jedan od prvih bio osuđen nacistički novinar Julius Štrajher za zločin protiv čovječnosti nad Jevrejima i mnogim nenacistima tokom Drugog svjetskog rata.
Labudović je u stvari naš Julius Štrajher nad kojim pravda, nažalost, nije zadovoljena. Zato sada može nekažnjeno da širi mržnju na drugi način.
Zahvalila sam svima koji su reagovali i stali u moju zaštitu. Ćutanje onih koji su odlučili da se tako odnesu, vjerujte, nije me puno uznemirilo.
Karakteristika svih odluka ove vlade do sada bila je netransparentnost. Od zaduživanja države i izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, do pokušaja izmjena tužilačkih zakona i Zakona o registrima prebivališta i boravišta… Neke od ovih pokušaja zaustavila je, čini se, prije svih oštra reakcija Brisela i Vašingtona. Zašto nova Vlada u ovolikoj mjeri bježi od transparentnih procedura?
Koliko je Vlada transparentna najbolje govore oni sami kada opisuju da Vlada radi „tajno, ali organizovano“. Ili što bi se reklo – kod ove Vlade je sve tajno, samo tajni podaci cure na sve strane.
A potezi koje povlače od Zakona o vjeroispovijesti, državljanstva, prebivališta, ugovora sa SPC, teme popisa itd… govore o tome da Vlada sprovodi politiku i ideološku agendu Demokratskog fronta. Pa što drugo može da radi Vlada koja je izabrana u manastiru i koju je inaugurisao Beograd i SPC. Da joj fokus bude demokratija, ekonomija i standard građana. Zvuči čak kao loš vic.
Sada je u žiži novi pokušaj izmjena Zakona o tužilaštvu, prije svega zbog potrebe da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, na čemu insistira najveći konstituent nove vlasti – DF. Kako kao profesorica Pravnog fakulteta tumačite situaciju u koju smo došli – da optuženi i prvostepeno osuđeni za teško krivično djelo protiv ustavnog poretka – pokušaj terorizma, sada sa pozicije vlasti svojim potrebama upodobljavaju zakone?
Zakoni u sferi tužilaštva koji se namjeravaju donijeti su, takođe, dio agende Demokratskog fronta. Dritan Abazović je samo neko ko izvodi radove i kome su lideri DF-a dali zadatak da pokuša da obmane naše partnere i progura ove antievropske zakone. Vidjeli smo da su dobili već diplomatske šamare od Venecijanske komisije i naših evropskih partnera.
Ovdje nije sporno da se stanje u pravosuđu mora mijenjati i mi u SDP smo iskazali spremnost da budemo konstruktivni u tom procesu, ali se to ne može raditi revolucionarnim metodama i rušenjem pravnog sistema.
Epilog svega je zamišljen tako da DF i njegovi kadrovi preuzmu pravosuđe i to bi u njihovom doživljaju bila svojevrsna osveta za sudsku presudu vezano za slučaj terorizma. Uvjerena sam da će autori ovakvih projekata,
ne budu li odustali od pogrešnih ideja, dobiti još poneki šamar sa naših partnerskih adresa.
Aktuelna Vlada konstituisana je u Manastiru Ostrog, pod patronatom sada pokojnog poglavara SPC u Crnoj Gori mitropolita Amfilohija. Što za Vas znači ova činjenica?
Ta činjenica znači, kako sam i rekla, da je Vlada u vlasništvu SPC i vlasti u Beogradu. Ako je za života mitropolita Amfilohija bilo neke razlike u stavovima vlasnika kako doći do svesrpskog cilja, danas tih razlika nema. Postoji samo jedna adresa koja ključno determiniše politiku ove Vlade, a to je Beograd i Vučić. Sve što se dešava i oko temeljnog ugovora sa SPC upečatljivo potvrđuje ovu tezu.
Očekujete li da Vlada može opstati do kraja mandata?
Bez obzira na koordinaciju iz jednog centra, domaći izvođači radova su i previše trapavi i neznaveni, a to su uostalom i pokazali više puta. Zato im ne predviđam dug politički vijek na sreću svih onih koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju jedinu domovinu sa svim prerogativima jedne nezavisne i dostojanstvene države.
Ova vlada negira genocid u Srebrenici
U crnogorskom parlamentu crnogorski zvaničnik negirao je genocid u Srebrenici i doveo u pitanje legitimitet međunarodnih sudova koji su odlučivali u ovom predmetu. Vlada, u reagovanju koje je uslijedilo nakon žestoke reakcije Vašingtona i Brisela, nije direktno negirala genocid, ali ga je relativizovala. Ako visoki državni funkcioneri i Vlada imaju ovakav odnos prema ovom užasnom zločinu, kako vidite budućnost naše zemlje?
Sam ministar Vladimir Leposavić je kazao da su mu iz sve tri koalicije na vlasti čestitali na njegovom „sjajnom“ odgovoru kojim je negirao genocid u Srebrenici. Niko ga nije demantovao, što znači da su i iz tzv. građanskih redova vlasti bili oduševljeni njegovim odgovorom. Na kraju, sam Abazović ga je direktno branio da nije bilo negiranja genocida.
I Vlada u svom prvom reagovanju tobožnjeg otklona od ministra je u stvari, u vrjednosnom smislu, bila na liniji stavova Leposavića. Vlada i premijer naravno misle sve što misli i kaže Leposavić, ali se ukrivaju o da kažu. Ili, cinici bi rekli, javno se ne slažu sa sopstvenim stavovima.
Svima je jasno da Crna Gora sa njima ovakvima ima budućnost samo kao protektorat ili jedna od provincija „srpskog sveta“. A to nije budućnost već noćna mora i propast države koja se, naravno, neće ostvariti jer je Crna Gora i mnogo jačima od apostolske Vlade, Vulina, Vučića i kompanije pobjednički izlazila na biljeg.
Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.
Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.