„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili…“ (El-Bekare, 183.)
Uzvišeni Allah pruža mnoge mogućnosti ljudskim bićima da očiste svoja srca i da se očiste od grijeha. Allahova milost ih obuhvaća u svakom trenutku njihova života. On očituje svoje milosrđe na različite načine i poziva svoje robove da se njime okoriste. Allah blagoslivlja grješne ljude svojim oprostom i milošću, te im daje nakon iskrenog pokajanja novu priliku da se uzdignu.
Ovaj poseban, najposebniji mjesec ramazan je mjesec koji sadrži bezbroj dragulja, nakita i vrijednih predmeta. Tko želi ostvariti veliku zaradu, trebao bi je tražiti u ovom mjesecu. Da bi očistio svoje robove i uzdigao ih, Allah je propisao post. Ramazan donosi vlastito, posebno ozračje i obasipa nas blagoslovima.
Ramazan je vrijeme kada mi vjernici „provjeravamo“ svoju duhovnost i napredujemo u pokornosti Allahu, jačajući svoj iman. Kroz samokritičnost otkrivamo svoju unutarnju i duhovnu dubinu i to nas navodi na potreban duševni i intelektualni napor, kako bismo bili spremniji za stjecanje pravih, istinskih vrijednosti.
Umjerena samokritičnost pomaže nam da uvidimo svoje greške iz prošlosti i ispravimo ih, dok nas istovremeno čuva od oholosti i narcizma. Za čišćenje srca, svi ljudi bi se trebali preispitivati i napraviti potrebne promjene u svojim životima.
Naš nefs središte je osjećaja kao što su strast, požuda, ljutnja, zlovolja, bijes, iritiranost… Između duše i tijela postoji kontinuirani interaktivni odnos. Kad god tijelo izražava svoju pokornost Uzvišenom Allahu kroz djela obožavanja i poslušnosti, velika sreća i radost obuhvaćaju nas, naša srca i dušu. Nasuprot tome, kada osoba slijedi svoje tjelesne prohtjeve i prepusti se polaznim, dunjalučkim zadovoljstvima, srce postaje tužno i nezadovoljno, a samim time čovjek postaje frustriran, ogorčen itd. Allah je u Kur’anu rekao:
„Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga koji ga sazda, i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini, i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!..“ (Eš-Šems, 1.-10.)
Moguće je da mi kao ljudska bića padnemo na najniži nivo, kao rezultat slijeđenja strasti, ili da se uzdignemo živeći životom u pokornost Stvoritelju. Ako naš nefs nije ukroćen, odgojen, pročišćen, onda padajmo u grijehe, manje i velike, činimo greške itd. Unatoč svojim karakteristikama, nefs ima potencijal kada se pročisti i okrene Allahu u ibadetu i molitvi i kod Njega traži utočište od potencijalnih zala u svojoj prirodi. Dakle, naš iman i naše strasti rade jedno protiv drugog, to je tako u ljudskoj prirodi.
Zbog nefsa, neprekidno se borimo protiv svojih negativnih osobina i trudimo se izoštriti svoju „rezoluciju“.
Post je odlična prilika i način da ukrotimo svoj nefs. Pridržavanje posta u ramazanu pobjeđuje „tjelesno ja“ i suzbija nagone. Ako se ne treniramo i ne osnažujemo postom, dovodimo sebe u rizik da dođe moment kada više ne možemo napraviti razliku između dobra i zla. Osoba koja neumjereno jede, pije, slijedi poroke i ponaša se razuzdano, teško bi mogla slijediti islamske principe.
Također, strpljivim podnošenjem gladi i žeđi, te ostalog što post uključuje, jačamo našu samodisciplinu i liječimo svoju nestrpljivost ili nedostatak izdržljivosti. U ramazanu se nagrade umnožavaju i čovjek nijedan drugi post se ne može usporediti sa ramazanskim, zato i osjećamo toliku radost kada nam ramazan dolazi i tugu kada završi.
Molimo Uzvišenog Allaha da primi naša djela i učini nas od onih kojima je On zadovoljan, amin.
Izvor: www.aboutislam.net