UKRAJINA: Ova gradonačelnica spava na poljskom krevetu

Halina Luhova sastanke vodi u podzemnim skloništima. Sedam puta su je pokušali ubiti

Armirani zeleni terenac jurio je cestom, a ruske snage odmah su s druge strane rijeke… Unutra je Halina Luhova, gradonačelnica Hersona, držala kacigu u krilu i gledala kroz neprobojno staklo vani. Kad je prva granata grunula točno na putu pred njima, možda 200 metara ispred, njezin vozač je čvršće stisnuo volan te prošao ravno kroz oblak crnog dima.

“O moj Bože,” rekla je Luhova dok se u društvu novinara New York Timesa vozila kroz grad. “Love me!” Druga je granata pala još bliže. Gradonačelnica je šest puta zamalo ubijena. Spava na poljskom krevetu u hodniku. Zarađuje, preračunato, 375 dolara mjesečno, a njezin grad u južnoj Ukrajini postao je jedno od najizloženijih mjesta u ratu, na koji ruska artiljerija puca gotovo svaki sat.

Ali, Halina Luhova, jedina žena na čelu nekog većeg grada u Ukrajini, ostaje odlučna održavati kakav-takav osjećaj normalnosti u njemu, iako je Herson u ovom trenutku sve samo ne normalno mjesto.

Vodi redovite sastanke u podzemnim skoništima. Na jednom je kritizirala načelnike odjela jer im je trebalo predugo da urede skloništa i postave drugu zaštitu od bombi. Kruži po četvrtima i razgovara sa stanovnicima koji žive pod granatama, dok ih neka eventualno ne ubije.

Sve pritužbe na svoj račun za korupciju ili loše upravljanje – a ima ih mnogo – pripisuje sustavnom širenju glasina od strane ruskih suradnika koji su, kaže, plaćeni da ocrnjuju i ometaju u radu njezinu administraciju.

NIKAD MIRA

Herson, lučki grad na rijeci Dnjepar, zauzele su ruske snage u ožujku, a oslobodile ukrajinske u studenom. Tri mjeseca kasnije, gotovo je napušten. Grupa djece koja nisu u školi tumara praznim bulevarima obrubljenim stablima bez lišća i ruinama zgrada. Luhova svoj posao definira s nekoliko glagola: pokopati, očistiti, popraviti i nahraniti. Oko 10 posto izvorne populacije Hersona, njih 330.000 koji su ostali, uglavnom su prestari, presiromašn ili preprkosni da bi pobjegli.

Nedavno je gradonačelnica postala toliko preopterećena njihovim potrebama – za hranom, vodom, agregatima, pristupom internetu, autobusima, mirovinama, lijekovima, ogrjevom – da je noću spavala samo oko jedan sat i toliko se iscrpila da su joj morali davati lijekove infuzijom. Sad se osjeća se bolje, rekla je, iako ne baš mirno.

“Trebamo ta skloništa od bombi, sada”, rekla je na sastanku početkom veljače, dok je vani bilo nekoliko stupnjeva ispod nule. Ispred nje u podzemnom uredu sjedili su šefovi glavnih gradskih odjela, mnogi u zimskim jaknama i kapama. Nije bilo grijanja. Tražila je hitnu nabavu desetaka samostojećih betonskih skloništa-bunkera.

Kad je netko od nadležnih odgovorio da moraju poštivati postupak ugovaranja ili bi mogli biti optuženi za korupciju, eksplodirala je: “Ne radite ništa, stvarno me ljuti vaša glupost”, odgovorila mu je bez pardona. Ovaj je zakolutao očima i izašao van zapaliti jednu.

U političkoj kulturi kojom dominiraju mačo tipovi – znamo, na primjer, da je gradonačelnik Kijeva visoki bivši boksački prvak u teškoj kategoriji – 46-godišnja gospođa Luhova, u svojim sivim antilop čizmama i crnoj pufnastoj jakni s ovratnikom od umjetnog krzna, izrazito je drukčija figura.

Odgojila ju je samohrana majka krajem sovjetske ere i sad se Luhova smije misleći na tadašnje njihove probleme. Kad je Ukrajina postala neovisna predavala je engleski, bila je udana i majka. Napredovala je do mjesta ravnateljice škole, što je iskoristila kao odskočnu dasku za izbor u Gradsko vijeće Hersona prije osam godina. Prije ruske invazije prošle veljače, bila je predsjednica GV-a. Ruske snage spalile su joj kuću u ožujku, a ona je ubrzo nakon toga napustila grad.

Rusi su pokušali Herson učiniti dijelom Rusije, tjerajući djecu da uče ruski u školama, a ljude da koriste ruske rublje na tržnicama. U lipnju su oteli njezina šefa, prethodnog gradonačelnika Hersona, i od tada ga nitko nije vidio. Luhova je tada zauzela njegovo mjesto i postala šefica vojne uprave Hersona.

POVRATAK U OSLOBOĐENI GRAD

Kad se vratila u studenom, zatekla je grad u ekstazi jer su ruske snage protjerane, ali u užasnom stanju. Rusi su opljačkali sve, od opreme za pročišćavanje vode i stoljećima starih umjetnina do vatrogasnih vozila i gradskih autobusa. I nisu daleko otišli. Ukrajinske trupe nisu imaea dovoljno snage da ih progone dalje od druge obale rijeke. Sada Rusi stoje na njoj i uporno, s male distance, mrcvare njegove građane.

Nijedan grad u Ukrajini izvan Donbasa nije tako žestoko granatiran kao Herson. U posljednja dva i pol mjeseca, rekli su ukrajinski dužnosnici, gađan je više od 1800 puta. Projektili stižu bez upozorenja, nema sirena za zračnu uzbunu. Rusi pucaju iz tenkova, topova, minobacača i raketnih bacača i eksplozije uslijede već nekoliko sekundi kasnije. Toliko je neprijatelj blizu, na nekim mjestima i manje od kilometra. Stanovnici gotovo da nemaju vremena za odlazak u sklonište.

Idućeg poslijepodneva u raketnom napadu ubijena su dvojica muškaraca koji su hodali ulicom. U blizini nije bilo vojnih objekata…

Od sredine studenog, prema ukrajinskim izvorima, Rusi su u Hersonu ranili stotine stanovnika i ubili ih više od 75. “To je krvava osveta”, kaže gradonačelnica Luhova. “Postoji ona stara izreka: “Ako ja ne mogu imati, ne može nitko”, rekla je, pokušavajući objasniti zašto bi Rusi granatirali grad i nakon povlačenja, trošeći i njima dragocjeno streljivo.

Herson je razoreni grad na prvoj crti najsmrtonosnijeg ratnog sukoba u Europi od Drugog svjetskog rata, a Luhova je u njemu predstavnica prkosnog ukrajinskog duha koji ne dozvoljava da se ruska zastava vijori nad ovom zemljom. Ali, kao i u svakom drugom gradu, stanovnici se vole žaliti na svoju vlast…

RUSKI KOLABORACIONSTI

Neki na društvenim mrežama uporno ponavljaju da gradonačelnica krade humanitarnu pomoć, što je Luhova odlučno demantirala. Oleksandr Slobožan, izvršni direktor Udruge ukrajinskih gradova, rekao je da su te optužbe, po svemu što on zna, klevetnička kampanja proruskih agenata.

Unatoč svim izazovima, gospođa Luhova je u Hersonu odlučna održati najosnovnije funkcije grada. Nedavno je otputovala u Kijev kako bi upravo od Slobožana zatražila 20 autobusa. “Paralizirani smo”, rekla je. “Naši tramvaji ne rade i ne možemo ih pokrenuti jer kad radnici odu popraviti pruge – snajperisti ih ubijaju.”

U Herson se vratila s obećanjem da autobusi stižu.

“Sviđa mi se kako ona radi”, rekao je Slobožan za New York Times. “Ide naprijed bez obzira na sve.”

Suprug joj je taksist u drugom gradu, a dva odrasla sina žive daleko pa je u Hersonu bez obitelji. Većinu dana obilazi grad u onom zelenom blindiranom terencu, piše slobodnadalmacija.hr.

Dok su se američki novinari vozili s njom, a granata eksplodirala na cesti ispred njih, njezin se vozač okrenuo što je brže mogao. Ali, Rusi su ih pratili… S druge strane rijeke ispalili su drugi projektil. Pogodio je kuću uz cestu, a udarni val zatresao je terenac. Vozilo se nastavilo kretati, ali streljivo je bilo smrtonosno uporno u praćenju njegova puta.

No, ni ovaj, sedmi put, nije im uspjelo likvidirati odvažnu ženu na čelu Hersona.