fbpx

Tužilaštvo traži osudu za UZP i doživotnu kaznu Stanišiću i Simatoviću

Tužiteljstvo je zatražilo da se Jovica Stanišić i Franko Simatović osude i za udruženi zločinački poduhvat (UZP) u koji su bili uključeni Slobodan Milošević i drugi visoki dužnosnici…

Foto: Agencije/Vijesti.ba

…Srbije te zločine počinjene ne samo na području Bosne i Hercegovine već Hrvatske, tokom ratova početkom 1990-ih godina.

Zatražilo je da bivši šefovi Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije budu osuđeni i za zločine u drugim općinama u BiH, za koje su ranije oslobođeni, a ne samo za zločine u Bosanskom Šamcu za koje su 30. juna 2021. u ponovljenom suđenju prvostepeno osuđeni na po 12 godina zatvora.

Tužiteljstvo je navelo da postoje jasni dokazi o financijskoj podršci Srpskoj dobrovoljačkoj gardi (”Arkanovcima”), a koji su činili zločine nad preostalim nesrbima u Sanskom Mostu 1995. godine i drugdje.

”Postoje platne liste i svjedoci. Srbija je preko Službe državne bezbjednosti snosila najveći dio troškova plaćenika te garde, plaćala naknade za ranjavanje i liječenje ranjenih pripadnika te garde, naknade za nezaposlenost i imali su zdravstveno osiguranje kroz Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije”, kazala je tužiteljica Laurel Beig 25. januara govoreći o paravojnoj formaciji koju je vodio Željko Ražnatović Arkan.

Stanišićev branitelj Wayne Jordash je kazao da se teze Tužiteljstva ”zasnivaju na špekulacijama” te da je Tužiteljstvo danas više ponavljalo ono što je iznosilo tokom proteklih 20 godina, što je sud u prvostepenoj presudi odbacio.

“Bilo ih je ukupno sedam (pripadnika Srpske dobrovoljačke garde) u Sanskom Mostu kojima su isplaćene dnevnice, od čega su četiri bila ‘labavo’ povezana sa zločinima. Tužiteljstvo tvrdi da su ta četvorica dovoljna da se pokaže veza sa zločinima i finansiranjem 300 do 400 ljudi u Sanskom Mostu. Pretpostavke su to da su preostali pripadnici ‘Arkanovih tigrova’ bili prisutni tokom operacije u Sanskom Mostu i uključeni u zločine na tom području, kao i da su isplate Službe državne bezbjednosti doprinijele udruženom zločinačkom planu”, kazao je Jordash.

Tužiteljstvo traži kaznu i za zločine u Hrvatskoj

Riječ je nastavku suđenja – žalbenog ročišta – bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koje je počelo 24. januara. Presuda se očekuje u junu ove godine.

U prvom procesu, koji je poništen, bili su oslobođeni po svim tačkama optužnice.

Tužiteljica Laurel Baig je govorila najprije o zločinima na području istočne Hrvatske. Kazala je da su od avgusta 1991. srpske snage su očistile nesrpsko stanovništvo u Zapadnom Sremu.

”Međunarodni promatrači su konstatirali da postoji jasan obrazac prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva. Potjerali su ih prema Iloku, gdje se stanovništvo udvostručilo. Stanovnici i izbjeglice Iloka su morali napustiti i tu općinu jer su znali da se brutalni zločini vrše u susjednim selima”, kazala je Baig i naglasila da su Simatović i Stanišić tamo uputili svoju jedinicu.

”Nije svaka srpska vojna operacija nužno etničko čišćenje, ali činjenica je da je ova operacija, kao i operacija u Bosanskom Šamcu, to bila”, kazala je tužiteljica Baig.

Zločini u Sanskom Mostu

Što se tiče zločina u Sanskog Mosta u sjeverozapadnoj Bosni, za koje su Stanišić i Simatović prvosepeno oslobođeni 30. juna 2021., tužiteljica je rekla da je činjenica da su ”Arkanovci” poslani u tu općinu da istjeraju preostale nesrbe.

”Raspravno vijeće se u presudi pogrešno ograničilo na to da li su novčani transferi išli prema onima koji su direktno počinili zločine. Stanišić i Simatović snose odgovornost i zbog transfera Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, iako ta plaćanja ne mogu biti identificirana kao plaćanja direktnim počiniocima. Dovoljno je to što su plaćali Srpskoj dobrovoljačkoj gardi kao grupi”, kazala je tužiteljica Baig.

Naglasila je i da je Arkan bio sudionik udruženog zločinačkog poduhvata s ”notornom reputacijom” zbog etničkog čišćenja i ubistava koje su počinili njegovi ljudi.

”To nisu bili oportunistički zločini koje su pripadnici Srpske dobrovoljačke garde činili na svoju ruku. Oni su to godinama činili. Arkan je bio tamo osobno prisutan i nadgledao operaciju”, naglasila je.

Kazala je i kako je operacija u Sanskom Mostu bila dio šire operacije u Bosanskoj Krajini čiji je cilj bilo protjerivanje nesrba.

Obrana kaže da sedam dnevnica nije dokaz

Stanišićev advokat Wayne Jordash je kazao tokom ročišta da je Tužiteljstvo danas više puta ponovilo ono što je iznosilo tokom proteklih 20 godina, što je u prvostepenoj presudi odbačeno, umjesto da je više iznosilo žalbene argumente.

Jordash je ustvrdio da Tužiteljstvo ”pokušava zloupotrijebiti pojam udruženog zločinačkog pothvata”.

Jordash je kazao da je u prvostepenoj presudi jasno navedeno da Stanišić nije poslao 300-400 ljudi u Sanski Most 1995. godine. Jordash kaže da Tužiteljstvo i dalje tvrdi da je Stanišić formirao, financirao i usmjeravao Srpsku dobrovoljačku gardu u Sanski Most.

”Sve je to odbačeno u prvostepenoj presudi. Više od 95 posto dokaza o Stanišićevom doprinosu udruženom zločinačkom planu su odbačeni. Oni (Tužiteljstvo) tvrde da su neki pripadnici Srpske dobrovoljačke garde bili na platnom spisku. Bilo ih je sedam, od čega su četiri bila ‘labavo’ povezana sa zločinima u Sanskom Mostu. Oni tvrde da je tih sedam isplaćenih dnevnica dovoljno da se dokaže da je Stanišić financirao 300-400 ljudi u Sanskom Mostu”, tvrdi Stanišićev branitelj Wayne Jordash.

Jordash je kazao da zaštićeni svjedoci Tužiteljstva nisu bili pripadnici ”Arkanovih tigrova” 1995. godine, da su jedinicu napustili ranije, da nema dokaza da su bili u Sanskom Mostu u vrijeme kad su počinjeni zločini, i da su oni svjedočili o isplatama iz 1994. godine.

Vladimir Petrović, branitelj Franka Simatovića, kazao je da Tužiteljstvo ”potpuno proizvoljno uključuje Podrinje (istočna Bosna) u nasilje i to na osnovu fragmentarnih navoda zanemarujući kontekst i kronologiju događaja”. Petrović je podsjetio da Tužiteljstvo navodi da su optuženi Simatović i trenirali, financirali i zapovijedali srpskim snagama u operacijama u toj regiji 1993. godine.

”Tužilaštvo pokušava okrivljenom Simatoviću pripisati ulogu u treninzima na Tari. Visoki oficir MUP-a Srbije Obrad Stevanović je ovdje svjedočio da je u Bajinoj bašti (naselje u jugozapadnom dijelu Srbije, na desnoj obali rijeke Drine u koju se ulijeva Tara, op. a.) postojao štab kojem je on bio na čelu, da je na Tari formiran kamp po njegovom zahtjevu i da je on komandovao obukom na Tari”, kazao je Simatovićev branitelj.

Mihajlo Bakrač, drugi branitelj Franka Simatovića, kazao je da je obrana i u toku prvog i u toku drugog suđenja ”pružala brojne dokaze iz kojih se na nedvosmislen način utvrđuje da je za financijsku ili logističku podršku bila zadužena posebna, Osma uprava SDB-a”.

Bakrač je kazao da se na čelu te uprave nalazio Milan Prodanić ”koji nije bio odgovoran Simatoviću, već je bio na hijerarhijski višem položaju”.

”Zašto Tužiteljstvo uporno inzistira na nekakvoj Simatovićevoj ulozi pružanja logističke i financijske podrške bilo kome, pa i Arkanu i Srpskoj dobrovoljačkoj gardi. Simatović nije imao kapacitet da im pruži podršku, kao što nije imao kapacitet da Arkana i Gardu rasporedi bilo gdje”, kazao je Bakrač.

Žalili se i Tužiteljstvo i obrana

Tužiteljstvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora, kao i da se Stanišić i Simatović osude i za udruženi zločinački pothvat, zločine u samoproglašenim SAO Krajini i SAO Istočnoj Slavoniji i Baranji u Hrvatskoj, te gradovima Doboju i Sanskom Mostu u BiH, za što su prvostepenom presudom oslobođeni.

Obrana traži oslobađanje ili, alternativno, smanjenje kazni.

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), predsjedavajuća je sudskog vijeća. Ostali suci su Lee G. Muthoga, Aminatta Lois Runeni N’gum, Yusuf Aksar i Claudia Hoefer.

Osuđeni prvostepeno u junu 2021. nakon ponavljanja postupka

Stanišić i Simatović su nakon ponovljenog postupka prvostepeno osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstva, deportacije i prisilnog premještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca u proljeće 1992. godine.

Utvrđeno je da je zločine u toj općini, na sjeveru Bosne i Hercegovine, počinila specijalna jedinica srpskih snaga “Crvene beretke”.

Tijekom izricanja presude Stanišiću i Simatoviću, sud je opisao zločine koji su počinjeni na teritoriji te općine, nakon što su je srpske snage, uključujući i paravojne formacije, zauzele u aprilu 1992.

U prvostepenoj presudi u ponovljenom postupku se navodi kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović bili sudionici u udruženom zločinačkom pothvatu (UZP) čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U prvostepenoj presudi se navodi kako je Pretresno vijeće utvrdilo da Tužiteljstvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet općina u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, odnosno Kninskoj Krajini i Istočnoj Slavoniji od 1991. do 1995. godine.

Stanišić i Simatović su, od izručenja Hagu 2003. godine, u više navrata u dugim vremenskim intervalima boravili na privremenoj slobodi u Srbiji.

Uprvom postupku oslobođeni krivice

U prvom postupku Stanišić i Simatović su drugostepenom presudom 2013. godine oslobođeni krivice, ali je sud nakon toga 2015. godine naložio ponavljanje postupka.

Naime, iako je utvrđeno da su zločine iz optužnice počinile jedinice poput “Škorpiona”, “Crvenih beretki”, “Arkanovaca”, “Martićeve milicije” i drugih, raspravni suci su oslobodili dvojicu bivših šefova srbijanske tajne policije.

Oslobođeni su i optužbi da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja velikih prostora Hrvatske te BiH.

Suci su zaključili kako pomoć koju su tim jedinicama dugotrajno pružali nije bila “konkretno usmjerena” na činjenje zločina, već na uspostavljanje i održavanje srpske vlasti u dijelovima Hrvatske te BiH u prvoj polovici devedesetih godina (1991. – 1995.).

Žalbeni suci su u presudi iz 2015. godine naveli kako je pojam “konkretne usmjerenosti” koji je navelo Tužiteljstvo “izmišljotina u međunarodnom pravu”.

Žalbeno vijeće je zato, prvi put u povijesti ovog suda, naložilo novo suđenje, za što su glasala četvorica od ukupno petorice sudaca.

Naloženo je da se u novom suđenju “primjene ispravni pravni standardi ‘bez izmišljenog elementa konkretne usmjerenosti’ na činjenje kaznenog djela”.

Do tada je nepostojećim elementom “konkretne usmjerenosti na činjenje kaznenog djela” nakon prvostupanjske osude od 27 godina prvo oslobođen general Vojske Jugoslavije Momčilo Perišić, kao glavni logističar srpskih snaga na ratištima u Hrvatskoj te BiH.

U ponovljenom postupku Stanišić i Simatović su nakon toga prvostepeno osuđeni 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstva, deportacije i prisilnog premještanja muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca u proljeće 1992. godine. Dvodnevno žalbeno ročište počelo je u utorak, 24. januara 2023.

Postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem suci Mehanizma utvrđuju odgovornost Srbije za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH tokom ratova počekom 1990-ih godina.

(Vijesti.ba)

Napomena o autorskim pravima: Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici našeg portala sa koje je sadržaj preuzet. Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku The Balkantimes Press.

Copyright Notice: It is allowed to download the content only by providing a link to the page of our portal from which the content was downloaded. The views expressed in this text are those of the authors and do not necessarily reflect the editorial policies of The Balkantimes Press.

Contact Us