Khan Younis, Pojas Gaze, Palestina – Oslanjajući se na drveni štap, 72-godišnji Fathi Abu al-Saeed hoda ruševinama posutim ulicama Khan Younisove četvrti al-Katiba – što je njegov svakodnevni ritual otkako se vratio iz izbjeglištva u obalnoj regiji al-Mawasi nakon prekida vatre u Gazi 19. januara. Pažljivo gazeći preko krhotina nastalih nakon 15 mjeseci nemilosrdnog izraelskog bombardiranja, podiže svoj štap, pokazujući na srušenu kuću.
“Vidite onu hrpu beskorisnih ruševina?” kaže on. “To je dragocjenije od Sjedinjenih Američkih Država i svega u njima.”
Njegova publika – grupa djece, uključujući i nekih od njegovih 50 djece i unučadi – pažljivo sluša, ne obazirući se na prognoze o jakoj kiši i jakom vjetru. Pridružuju im se i drugi — djeca iz drugih porodica koja su se također vratila, ne u netaknute domove, već u ruševine onoga što je nekad bilo. Nemajući gdje otići, ponovno grade svoje živote među ruševinama.
Svako jutro Abu al-Saeed razmjenjuje riječi podrške sa susjedima. Ali na današnji dan, nedavne izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o Gazi, njegovoj fantaziji o čišćenju palestinskog stanovništva kako bi se izgradila “Rivijera na Bliskom istoku”, nude svježi materijal za njegov sarkazam i prkos.
“Trump govori kao da je kralj koji dijeli zemlju”, ruga se Abu al-Saeed. “Možda bi trebao preseliti svoje izraelske prijatelje negdje izvan Palestine i ostaviti Gazu na miru.”
Trumpovi komentari, koji su izazvali široku osudu, iznijeli su plan preseljenja Palestinaca iz Gaze negdje drugo dok bi SAD “preuzele” i “posjedovale” teritorij. Stojeći uz izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji se suočava s nalogom za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda (ICC) zbog ratnih zločina u Gazi, Trump je poručio da Palestinci zaslužuju više od svoje navodne “loše sreće”.
‘Nagrađena zabluda’
Tokom 15 mjeseci izraelskog bombardiranja uništeno je više od 60 posto infrastrukture Gaze, uključujući bolnice, univerzitete i škole. Washington je, pod prethodnom američkom administracijom, bio najveći saveznik Izraela, poslavši 17,9 milijardi dolara vojne pomoći tokom prve godine rata – najveći godišnji ukupni iznos ikada.
“Ovo govori luđak”, kaže Abu al-Saeed. “I kao što mi Arapi kažemo: ‘Ako je govornik luđak, neka slušatelj bude zdrav.” Ovaj čovjek ne zna ništa o domovini, borbi, prkosu, ponosu – ili Palestini.
Odbacujući Trumpove komentare kao apsurdne, Abu al-Saeed odmahuje glavom. “To je najbolja fantazija koju je ikada zamislio jedan svjetski vođa”, kaže, prelazeći između nevjerice i smijeha. “Svaka zdrava osoba koja poznaje Palestince razumije da je napuštanje naše domovine poput same smrti. Je li Trump stvarno mislio da ćemo se spakirati i krenuti za svim tim?”
Za Abu al-Saeeda, ideja masovnog raseljavanja je lična. Njegovog su oca cionističke milicije 1948. godine, kada je Izrael formiran, istjerale iz Jaffe, sada dijela Izraela, a porodica njegove majke protjerana je iz obližnjeg sela Sarafand. Odrastao je na pričama o toj prvoj katastrofi – Nakbi – a sada proživljava drugu.
“Već znamo šta znači izgubiti sve”, kaže, pokazujući prema ruševinama. “Ali također znamo šta znači izdržati.”
Rat je raselio 90 posto od 2,3 miliona stanovnika Gaze. Mnogi su se vratili, ne u postojeće domove, već u ruševine, čisteći ostatke, spašavajući što mogu ili postavljajući šatore na vrhu ruševina.
“Čak ni pod genocidom, nismo otišli”, kaže Abu al-Saeed mirnim glasom. “Ne radi se o tome da nemamo gdje otići – to je naša domovina. Naša zemlja. Svaka cigla ovdje vrijedi nam više od svega što SAD može ponuditi.”
Trump je sedmicu dana vršio pritisak na Egipat i Jordan da prihvate stanovništvo Gaze, predstavljajući svoj plan obnove kao projekt otvaranja radnih mjesta. Ali čak su i njegovi saveznici u Kairu, Rijadu, Abu Dhabiju i šire odbacili ideju.
“Trump sigurno misli da živimo u hotelu koji može zatvoriti”, smije se Abu al-Saeed. “Ali Gaza nije nekretninski projekt – to je naša zemlja.”
Lupka štapom po ruševinama. “Ova je zemlja pomiješana s našim znojem i krvlju. Niko ovdje neće otići, bez obzira na prijetnje i obećanja.”
‘Je li on lud ili samo glup?’
Sjedeći na hrpi ruševina, okružen djecom, Abu al-Saeed okreće se svom 10-godišnjem unuku Mohammadu, smiješeći se.
“Trump kaže da bismo trebali napustiti Gazu i preseliti se u Egipat ili Jordan, šta ti misliš?”
Dječak prasne u smijeh. “Je li on lud ili samo glup? Zašto bismo otišli? Gaza je dio Palestine!”
Javljaju se druga djeca, povisujući glas: „Ko napušta svoj dom? Ostat ćemo, obnoviti i boriti se za to.”
Abu al-Saeed se nasmije. “Evo odgovora, Trumpe. Čak i naša djeca znaju bolje od vas.”
Tokom rata, izraelsko bombardiranje, taktika izgladnjivanja i napadi na bolnice ubili su više od 17.400 djece, a hiljade su ostale siročad.
“Kakva je to logika?”, pita Abu al-Saeed. “Može nas izgladnjivati, bombardirati, a onda se ponašati iznenađeno kada odbijemo otići?”
Navodeći neraskidivu vezu koju Palestinci osjećaju sa svojom zemljom, on dodaje: “Znate šta se više nikada neće dogoditi? Da odemo.”
Trump, smatra, ne razumije Palestince ni njihovu borbu. “Izrael je izgrađen na laži o ‘zemlji bez naroda'”, kaže on. “Ali mi smo ovdje i ostajemo.”
Oči mu se suze. “Za Trumpa, kao i za Netanyahua, jedino rješenje je da Palestinci nestanu.”
Uspravljajući leđa uprkos svojim godinama, Abu al-Saeed kaže: “Ali nećemo.”
Ovaj je rad objavljen u saradnji s Egabom.