TRIJUMF U SARAJEVU! Hrvati u BiH ugroženi odlukom o pretvaranju Aja Sofije u džamiju, piše Slobodna Dalmacija

Tekst pod naslovom: “Nije u pitanju samo Unesco, u pitanju je nešto puno šire: pretvaranje Svete Sofije u džamiju opasna je poruka i Hrvatima u BiH”, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalamciju. U tekstu ističe da je samo iznenađen  ‘mlakom reakcijom Zapada na vijest da Erdogan simbol (istočnog) kršćanstva’ pretvara ponovno u džamiju, on smatra  da je to: ‘čisto je političko sljepilo, naivnost i opasna, možda i namjerna glupost Zapada’.

Nije u pitanju samo Unesco, u pitanju je nešto puno šire: pretvaranje Svete Sofije u džamiju opasna je poruka i Hrvatima u BiH

Ta vijest i ne bi trebala previše da uznemiri Zapad obzirom da je Aja Sofija simbol, kako kaže Šola ‘istočnog kršćanstva’.

Ivica Šola zaboravlja historiju Aja Sofije.

Podsjećanja radi: Aja Sofija je bila svjedok dva carstva, do sada je bilo nekoliko prepravki i ozbiljnih rekonstrukcija tokom kojih crkva nije bila otvorena. Razlog tome su bili česti zemljotresi od kojih je nekoliko jačih oštetilo kupolu. Tokom jedne od  rekonstrukcije kupola je podignuta za još 6 metara i crkva je desetak godina bila zatvorena. Tek za vrijeme dinastije Paleologa, crkva je rekonstruisana detaljno i urađeni su potporni zidovi i fasada.

Nažalost, u krstaškim ratovima, u jednom od pljačkaških pohoda 1204. crkva je opljačkana. Odnijeto je zlato, umjetnine, carski portal, srebrni krstovi. Za vrijeme Latinskog carstva, od 1204. do 1261. godine Aja Sofija je postala Rimokatolička katedrala.

Ivica Šola zanemaruje činjnenicu da je Aja Sofija najviše uništena i opljačkana tokom krstaških pljačkaških pohoda i da je u tom periodu ‘donijeta odluka’ da ona postane Rimokatolička katedrala, vjerovatno ta odluka njemu nije bila sporna, čim je zaboravio spomenuti.

U vrijeme dok je bila crkva Aja Sofija  je služila samo carevima i sveštenstvu, nakon osvajanja Istambula vizantijski carevi su postali prošlost. Osmanlijama je bila potrebna velika bogomolja koju će koristiti svi, a to je bila Aja Sofija.

Nakon osvajanja Istambula, Aja Sofija je postala glavna džamija u Osmanskom carstvu. Te je dobila naziv “Cami-i Kebir“, što znači “velika džamija”. Aja Sofija u tursko-islamskoj kulturi imala je mnogo veća značenja od bilo koje druge džamije. Zauzimala je centralno mjesto u državnoj upravi kod Osmanlija.

Pojedini mozaici u Aja Sofiji su uništeni u vrijeme ikonoklazma, a oni kasnije napravljeni su sačuvani od vlage zbog toga što su bili zagipsirani, pošto u džamijama nisu dozvoljene slike sa ljudskim i životinjskim likovima. Turci su na taj način djelom zaslužni za očuvanje hrišćanskog naslijeđa. Aja Sofija je bila jedina crkva koja je pretvorena u džamiju nakon osvajanja Istambula.

Ivica Šola ne zna ili ga ne znaima, koliko je džamija u Hrvatskoj pretvoreno u crkve, niti ga zanima činjenica da je status Aja Sofije unutrašnja stvar Turske.

O tome koliko je džamija u Hrvatskoj pretvoreno u crkve istraživanja su uradili turski mediji:

Osam džamija iz osmanskog razdoblja u Hrvatskoj je pretvoreno u crkve, podatak je iz članka balkanske redakcije turske agencije Anadolija o podacima turskog arhitekta Mehmeta Emina Yilmaza, koji tvrdi da je “na području osamnaest država nekadašnjeg Osmanskog carstva ukupno 329 džamija, mesdžida, tekija, turbeta i drugih spomenika osmanske graditeljske kulture pretvoreno u crkve”.

Anadolija je turska novinska agencija, a članak je objavljen u jeku međunarodnih kritika Turskoj jer je Aju Sofiju, jedan od najvrednijih svjetskih spomenika kulture, nakon 85 godina iz muzeja opet pretvorila u džamiju.

Dalje Osim što ima kratko historijsko pamćenje i namjerno pogrešnu percepciju, Ivica Šola u svom članku piše sljedeće:

TRIJUMF U SARAJEVU

“Nehaj Zapada na islamističku radikalizaciju Turske paradigmatski je oslikao francuski Le Monde komentirajući taj čin, kao, pa što sada, turisti će i dalje moći posjećivati Svetu Sofiju. Malo je tko, kada su mediji na Zapadu u pitanju, pa i službena politika, ovaj Erdoganov čin nazvali pravim imenom: to je imperijalistička poruka njegova radikalnog islamizma svima, i okolnim zemljama, pa onda i Europi, a, što se nas tiče, ovo je opasna poruka Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Jer Bošnjaci, muslimani u BiH na ovu odluku reagirali su trijumfalno”.

Ova konstatacija je apsolutna laž, jer većina BiH javnosti, posebno bošnjačke nije odobrila ovaj čin. Čak to nisu učinili ni profesori sa FIN-a. Već  navedenu odluku: ‘smatraju višestruko spornom’, o čemu smo pisali u članku:

Oprečna mišljenja o pretvaranju Aja Sofije u džamiju. Neki to smatraju simbolom podčinjavanja hrišćanstva islamu, drugi hrabrom odlukom, dok Profesori sa FIN-a u Sarajevu, taj čin smatraju višestruko spornom odlukom

Dalje se Ivica Šole bavi prepričavanjem trenutne političke situacije gledano iz ugla jedne partije u BiH.

“Bakir Izetbegović, čija stranka de facto funkcionira kao podružnica Erdoganovog AKP-a, više je puta Erdogana nazvao „našim predsjednikom.“ Podsjećam na njegove riječi upućene Erdoganu: „Vratili ste ponos, dignitet islamskom narodu. Zato ovdje u Visokom svi stojimo pred tobom iz poštovanja prema prvorazrednom muslimanskom lideru. Zato visoko dignite zastave za našeg lidera, za našeg predsjednika Tayyipa Erdogana. On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos, on nosi zastavu koju je nosio Alija Izetbegović u krvavom bosanskohercegovačkom ratu.“ Kako je primijetio Franjo Šarčević analizirajući ovaj Bakirov govor, Izetbegović, „govori o „islamskom narodu“ u jednini, o Erdoganu kao muslimanskom lideru (ne kao o predsjedniku jedne nezavisne države), a usput kazuje i to da se Alija Izetbegović u ratu borio za islam, a ne za državu BiH. Ili pak za BiH, ali ne za sekularno, moderno i slobodno društvo, nego za onakvo kakvo u Turskoj pravi Erdogan”.

Dalje u tekstu on žali za Turskom kao sekularnom državom kakvom ju je napravio Kemal Ataturk. Špla se vraća 600 godina unazad i izražava bojazan da se ne ponovi scenario iz doba osmanskog perioda Turske historije i bojazan od samog Redžepa Tajipa Erdogana: