Kurt Basuner (Bassuener): Regresija na Balkanu kao dugi rep ideje razmjene teritorije Vučić-Tači
Svjedočimo regresiji na Balkanu kao “dugom repu” prijedloga o razmjeni teritorija Vučića i Tačija, koji je plodno tlo našao kod bivše šefice vanjske politike EU Federike Mogerini (Federica Mogherini) i koju je ambasador Ričard Grenel (Richard Grenell) prodao Donaldu Trampu (Trump), kaže u intervjuu za Antenu M Kurt Basuner (Bassuener) viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije /DPC (Democratization Policy Council) iz Berlina, povodom takozvanog non-papera koji je, kako je objavljeno, premijer Slovenije Janez Janša, proslijedio predsjedniku Evropskog savjeta.
“Nadao sam se da će Bajdenova administracija ne samo odbiti taj napor, već i suprotstaviti se transakcionističkom mentalitetu koji je zarazio State Department tokom Trampove ere. Nažalost, to još nismo vidjeli”, ocjenjuje ovaj američki analitičar, stručanjak za Balkan, koji je jedno vrijeme boravio u BIH, a sada je stacioniran u Edinburgu, u Škotskoj, na Univezitetu St. Andrews.
Opasno je i ne slučajno ako se ovi izvještaji iz non-papera pokažu istinitima, jer ovo ide na ruku idejema koje iznose drugi u i izvan regiona, najviše predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću koji očigledno ima podršku neliberalnih lidera unutar Evropske unije, smatra Basuner. Sam Janša, prema njegovom mišljenju, pretenduje da bude predvodnik neliberalnog bloka EU o balkanskim pitanjima. Na ruku mu idu tendencije, kako unutar EU tako i nezainteresovanost Bajdenove administracije za region, dok u State Departmentu još uvijek rade oni koji su provodili Trampovu politiku prema Balkanu.
Razgovarala: Biljana Jovićević
Antena M: Šta mislite o non-paperu (nezvanični dokument u opticaju) koji je, kako je objavljeno, premijer Slovenije Janša (Janez) poslao predsjedniku Evropskog savjeta Mišelu (Charles Michel)?
Basuner : Takav Janšin “non-paper” prijavljen je u kancelariji predsjednika Mišela, prije nego što su povukli potvrdu … Teško je znati u šta vjerovati. Ali s obzirom na Janšinu istoriju provokacija (podsjetimo na njegovu čestitku Trampu nakon izbora), nije teško zamislivo da je predložio “dovršetak raspada Jugoslavije” kako je izvješteno. U kombinaciji sa, kako je objavljeno, pitanjem koje je predsjednik Pahor (Borut) postavio Predsjedništvu BiH- da li je moguće predvidjeti mirno razilaženje, čini se da to odražava jednu liniju razmišljanja koju sam ranije čuo od nekih političkih aktera Slovenije: da je etnička homogenost najzaslužnija za slovenački “uspjeh”.. ” Opasno, i ne slučajno ako se ovi izvještaji iz non-papera pokažu istinitima, ovo ide na ruku idejema koje iznose drugi, u i izvan regiona.
Ruski dobrovoljci protiv “Allahovog puta” Srpsko-ruski “zavet” dobrovoljaca Višegrada i Donbasa
Čak i ako ne postoji, Janšin “non-paper” ima podržavaoce u EU
Antena M: Zašto mislite da je gospodin Janša imao dovoljno samopouzdanja da pošalje ovako nešto – rekla bih, vrlo kontroverzne prijedloge, u sjedište EU u Briselu?
Basuner: Da ponovim, ne znam pouzdano da li jeste. Ali ako to jeste slučaj, moglo bi biti iz dva obrazloženja – koja se međusobno ne isključuju. Prvo je da je mogao pomisliti da bi takvo „rješenje“ moglo imati „noge“ kod nekih drugih u Savjetu. Želim jasno da kažem da se tako nešto očigledno ne može postići bez priličnog nasilja i posvećenosti spolja da se time „upravlja“, za čime nema očiglednog apetita, dakle ne vidim kritičnu masu ni za jedan tako opasan kurs, ali strateško držanje Zapada ostaje prilično bezvoljno, s prikazanim unutarevropskim nejedinstvom. Drugo obrazloženje bilo bi postizanje manjih ciljeva zastrašivanjem EU članica da bi se još čvršće zagrlile sa neliberalnim liderima i njihovim agendama u regiji. Trenutno to vidimo na taktičkom/operativnom nivou u BiH sa nastojanjima EU i SAD-a da promijene izborni zakon, odgovarajući na zahtjeve lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića (i njegovog saveznika iz BiH Milorada Dodika). Tajming ovih izvještaja uslijedio je nakon što je prošlog mjeseca Hrvatska sponzorisala jedan non-paper koji je Slovenija potpisala (s Bugarskom, Grčkom i Mađarskom) da progura izborni zakon na agendu (i poveže ga sa sposobnošću BiH da zaustavi migraciju), i ima određene logike. Mislim da će vjerovatni efekat svih ovih izvještaja biti da pojačaju napore EU i Zapada da “stabilizuju” BiH putem posrednika na elitnom nivou, bez obzira što će to vjerovatno dugoročno imati negativan uticaj.
Srbija i Hrvatska se utrkuju u naoružavanju, oružane snage BiH zaostale u ovoj trci
Antena M: Imajući u vidu njegovu politiku i bliskost s gospodinom Vučićem (Aleksandrom), nijesam iznenađena da gospodin Orban (Viktor) podržava ovako nešto, ili vlasti Poljske, ali što mislite o Hrvatskoj, a posebno o austrijskom premijeru, gospodinu Kurcu (Sebastian Kurz)?
Basuner: Velika većina hrvatskog političkog spektra – i HDZ i SDP, ali i drugi – na BiH gledaju kroz etničke naočare i podržavaju Čovićevu agendu. A postoji i značajna podudarnost između EU bloka “neliberalnih demokratija”, predvođenog Orbanom sa jednim etnokratskim svjetonazorom i podrške za ostale etnokrate. To smo vidjeli s Gruevskim (Nikola), sada je u Budimpešti i Kurc je vodio kampanju za njega; ali Vučić je definitivno primarni dobitnik sada. A Orban i Dodik gaje nikad prisniji odnos. Orban i drugi sigurno bi voljeli imati više istomišljenika -neliberalnih država članica. U neposrednom vremenskom okviru oni imaju koristi od sopstvenih narative i uticaja. Janša bi mogao biti predvodnik neliberalnog bloka EU o balkanskim pitanjima.
Politika EU prema ZB puna loših ideja i nepredvidljiva
Antena M: Kako procjenjujete moguću reakciju gospodina Mišela i drugih čelnika EU? Mislim da je ovo relativno novo rukovodstvo EU pokazalo puno slabosti u vođenju politika do sada – a ovo može biti i priličan izazov – ili ne mislite tako?
Basuner: Mislim da većina država članica EU jednostavno neće odgovoriti – umjesto otvorenog odbacivanja takvog gledišta, što mislim da bi bilo primjerenije- da odstupe od uobičajenog klupskog etiketiranja. Mislim da najveću opasnost u ovoj epizodi – bez obzira na to da li će se non-paper pojaviti ili ne – predstavlja dalje “uvlačenje” ideje etnokratije u EU, barem za Balkan. I kao što smo vidjeli tokom proteklih 30 godina, socijalna regresija koju ste doživjeli na prostoru bivše Jugoslavije ima uznemirujući eho u društvima kao što je moje, u SAD-u. Daleko smo od imuniteta na ekskluzionistički, nacionalni populizam – koji nije slučajno povezan s korupcijom i lošim vladanjem. To je postalo zapanjujuće očito kada se analizira politička slika na Zapadu.
Antena M: A šta je sa predsjednikom Makronom (Emmanuel Macron) i kancelarkom Merkel (Angela)? U susret – kako se nada ponovnom izboru – gospodin Macron otišao je sasvim udesno sa svoje prethodne pozicije i u prilično je dobrim odnosima sa gospodinom Vučićem. S druge strane, novi nasljednik gospođe Merkel u CDU-u Armin Lašet (Laschet) također je desno više nego što je ona ili više nego što je desni centar – i ima prilično bolje mišljenje o gospodinu Putinu nego gospođa Merkel na primjer?
Basuner : Težište politike EU prema Balkanu, kao takvo, bilo je u Berlinu. Protivljenje razmjeni teritorija Vučić-Tači (Hašim /Hashim Thaci) „korekcija granice“ „razgraničenje“ – prijedlog za podjelu je iz najubjedljivijih razloga bio najčvršće i najjasnije odbacivan od kancelarke Merkel. Odlazak Velike Britanije iz EU dodatno je oslabio sposobnost i orijentaciju Unije za balkanska pitanja. London ima čvrstu moć i odvraćanje; EU pokazuje alergiju na legalnu odgovornost koju ima za održavanje mira i sigurnosti u BiH- prema Dajtonu. Makronovo pomjeranje udesno kod kuće nije nimalo ohrabrujuće; to se ogleda i u njegovom mentalitetu u evropskim i vanjskim poslovima. Pomirio se sa svojim protivnikom Orbanom prilikom formiranja Evropske komisije. Već je pokazao neznanje – i ravnodušnost prema – balkanskoj stvarnosti, kao i pokazivanje volje da vodi politiku „sanitarnog kordona“ (a “cordon sanitaire” ) prema regionu. Njemačka uzvraća, ali rezultat ostaje neuvjerljiv. Tako da promjena straže u Njemačkoj čini ionako strateški nejasnu politiku još manje predvidljivom. Mislim da ovo pomaže u objašnjavanju obilja loših ideja kojima se teži. Svako s neispunjenom agendom u regionu – a takvih je mnogo – želi vidjeti dokle mogu ići.
Još ne vidimo Bajdenov raskid sa Trampovom politikom na Balkanu
Antena M: Nekako smo valjda mislili da je s Trampovom (Donald) administracijom otišla i ideja o razmjeni teritoreije Srbije i Kosova i moguće posljedice tako nečega. No očigledno nije tako. Mislite li da će u ovom slučaju nova američka administracija morati intervenisati, iako Balkan nije prioritet za predsjednika Bajdena (Joe Biden) i sekretara Blinkena (Anthony)? I kako bi mogli reagovati?
Basuner : Ono što je postalo bolno očigledno u protekla tri mjeseca je da je politika Bajdenove administracije na Balkanu, u mjeri u kojoj se sjedinila, jedan neaktivan amalgam transakcionizma Trumpove administracije i prioritizacija drugih pitanja u transatlantskim odnosima na višem nivou, kao što smo to vidjeli sa Obaminom administracijom (i drugima prije nje). Kontinuitet s Trampovim transakcionalizmom dijelom se svodi na osoblje: zamjenik pomoćnika državnog sekretara Metju Palmer (Matthew) postao je eksponent sporazuma između Srbije i Kosova koji se na sreću nikad nije ostvario; i dalje nema pomoćnika državnog sekretara za Evropu (čak ni imenovanog, koliko znam). Dakle, postoji problem vezivnog tkiva. Vidimo odraz ovog mentaliteta „dogovorimo se i ostvarimo rezultat“ trenutno u BiH, u potrazi za izmjenama izbornog zakona čiji model ukazuje da bi samo produbio etnokratiju i dodatno političke vođe izuzeo od odgovornosti. Nažalost, sada je sekretar Blinken podržao ovu retrogradnu politiku, zbog koje joj se puno teže oduprijeti. Kad je riječ o posljednjem, prije Trampove bezobzirnosti, čiji je cilj bio narušavanje transatlantskih odnosa, zadana postavka SAD-a od drugog Bušovog (George W. Bush) mandata bila je prebaciti na EU evropska pitanja, da bi podmazivali saradnju po pitanjima izvan Evrope. Ovo izgleda i kao zadana postavka Bajdenove administracije, uz neke važne razlike. Dodajte ovome mentalitet viđen u Avganistanu želju da se raziđu od SAD-a. Ovdje postoje neka protivrječja. Fokus Bajdena i Blinkena na korupciju kao pitanje nacionalne sigurnosti i prioriteti vanjske politike teško da mogu funkcinisati na autopilotu koji trenutno vidimo na Balkanu. Na tu poentu, moje kolege iz DPC-a i ja redovno ukazujemo. Osim toga ovo je propuštena prilika za primjenu transatlantskog jedinstva u regionu u kojem na novou većine postoji stvarna glad- za povratkom zapadnog angažmana usmjerenog na vrijednosti. Uprkos ozbiljnom naletu geopolitičkih izazivača, mi imamo veliku polugu – u BiH, možda više nego bilo gdje drugdje na svijetu, zajedno, AKO budemo imali strategiju i samopouzdanje. Ali politika koju vodi EU i dalje vidi svoje „partnere“ u vladama, a ne u građanima i društvima. I SAD-e ih prate u tome.
Antena M: Imajući na umu takozvani non-paper gospodina Janše, jeste li iznenađeni nekim trenutnim političkim događajima u BiH i političkim potezima nove desničarske vlade u Crnoj Gori?
Basuner: Situacija je već bila loša; putanja regiona u cjelini već dugo je loša – a nijesmo ni spomenuli vladin učinak u pandemiji Covid-a. Dakle, sve ovo je dio- ubrzavajuće reakcionarnih agendi u cijeloj regiji. Dugo se osjećalo da su tabui koji tu postoje iz dobrih razloga – na primjer protiv etničkih podjela u državama – i koji su bili temelj SAD-EU politike dvije decenije -sada fleksibilniji. Dakle, svi oni koji žele da ih razbiju i imaju koristi od sprovođenja agendi će predvidljivo voditi ka nasilju i daljoj društvenoj regresiji. Sve ovo je “dugi rep” prijedloga Vučić-Tači, koji je plodno tlo našao kod bivše šefice vanjske politike Evropske unije Mogerini (Federica Mogherini) i kojeg je ambasador Ričard Grenel (Richard Grenell) prodao Trampu. Nadao sam se da će Bajdenova administracija ne samo odbiti taj napor, već i suprostaviti se transakcionističkom mentalitetu koji je zarazio State Department tokom Trampove ere. Nažalost, to još nismo vidjeli.