Što se ono u Skupštini sjaji, Suadina kokarda na glavi

Nedavna izjava Suade Zoronjić članice veleizdajničke partije URA, samo je neznavene mogla iznenaditi…

Neka što je uzela za pravo da zajedno sa klerofašističkim saradnicima državi Srbiji poklanja kompletno crnogorsko sakralno nasljeđe, crkve manastire, i pripadajuću crkvenu teritoriju, nego eto optuži Crnu Goru da je „okupirala“ śever Crne Gore i svoju državnost utemeljila na prvom genocidu u 20 vijeku!? Ne bih kazao da se ovđe radi o neznavenosti, već izvjesno o zloj namjeri njenih „mentora“ iz crkve Srbije, udarne, pesnice tzv, srpskog sveta! Utoliko je njena uloga u ovoj nečasnoj raboti još prljavija!

Za taj genocid, kako navodi dr Adnan Čirgić optuži „mrtvoga kralja Nikolu koji je Cetinje naselio muslimanskim i katoličkim porodicama, koji je vojne i druge titule davao prvacima iz muslimanskoga i katoličkog korpusa, koji je u dotad jednovjerskoj pravoslavnoj crnogorskoj prijestonici sagradio katoličku crkvu, a balkanski ga ratovi spriječili u naumu da sagradi i džamiju. (CDM, 31. 07 „Suadina kokarda na glavi“)

Suadina „kokardna šubara“ svakako zaslužuje malo edukacije, kako kroz nju ne bi duvali „četnički vjetrovi“!

Vezani Članci:

• Dritan Abazović tendeciozno potkopava put Crne Gore u EU
• Živković: Dritan Abazović je podlac, licemjer, lažov
• Luiđ Škrelja: Dritan Abazović svojim neznanjem nastavlja da blamira državu

Terorisanje muslimanskog stanovništva i pokrštavanja su se zaista desila, a počela su januara 1913. Najmasovnija su bila u plavsko-gusinjskoj i pećkoj oblasti! Nasilno pokrštavanje su sprovodili novopostavljeni službenici iz redova tamošnjeg pravoslavnog stanovništva! Analogno tadašnjem pokrštavanju Muslimana, Zoronjićka u 21. vijeku aktivno učestvuje u genocidu nad nacionalnim Crnogorcima, odnosno njihovom posrbljavanju!

Da crnogorska zvanična politika nije imala udjela u tim aktivnostima najrječitije govori formiranje posebne Istražne komisije koja je imala zadatak da prezentira i rasvijetli nezakonite postupke lokalnih vlasti u novooslobođenim, a ne okupiranim krajevima, kako kaže Zoronjićka! Ili možda doživljava Osmanlije za petovjekovne „oslobodioce“!

U državnom arhivu se nalazi odgovarajuće dokumentacija u vezi sa radom te komisije iz koje se jasno vidi da se crnogorska državna politika i autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva oštro protive postupcima lokalnih vlasti za koje priprema odgovarajuće sankcije!

Tako 4.05.1913. ministar vojni, Janko Vukotić izdaje naredbu brigadiru A. Cemoviću, u kojoj se između ostalog kaže: „Doznajem da je gospodin Vukota Pantović komandir iz Police naređivao preko telala da muslimani beranske nahije moraju staviti kape crnogorske i prelaziti u pravoslavnu vjeru jer ko to ne učini da će biti ubijen.

Naređujem vam gospodine brigadire da se o gornjem uvjerite pa ako je i u koliko je istina da mi g. komandira Pantovića smjesta ovamo sprovedete, a muslimanima da objavite da su u zdravlje NJ.V. Kralja Nikole slobodni u svojoj vjeri i običajima sa svoim životima i imanjima. A ono što im pojedini lupeži budu oteli u svoju korist uvjerite ih da će im ga grdni vraćati.(DACG,MV,f. 9,1913)

Vukotić, nadalje 6.06.1913. poručuje brkgadijeru M. Božoviću slijedeće: „Okupite Plavljane i Gusinjane i kažite kao što vam je rečeno pri polasku da je vjera život i imanje svakome slobodna i da su im crkve i džamije širom otvorene, pa odma tako učinite. O ovoj naredbi obavijestite brig. Vešovića. (DACG, MV,f,9,1913.)

Tri mjeseca ranije 6.03.1913, poglavar autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (ne ove kojoj Vi Zoronjićka, zajedno sa saradnicima, poklanjate našu imovinu okupatorskoj crkvi Republike Srbije) Mitrofan Ban naređuje igumanu Dečanskom Varsonoviju: „U odgvoru na Vašu depešu naređujem: da od inovjeraca nikoga ne smijete primiti u pravoslavnu vjeru prije nego biste takve najmanje šest mjeseci obučavali upoznavanju pravoslavne vjere i njenih obreda, pa kad bi ko od takvih poslije toga obučavanja pristao da primi pravoslavlje onda mogli bi nad njim izvršiti odnosni obred no inače nikako.“ (Arhivsko-bibliotečko odjeljenje Državnog muzeja, fond Nikola I 1913, kutija 1, br. 342.)

Poslanice Zoronjić, ne mogu Vas osloviti sa „poštovana“, jer poštovanje u Vašim aktivnostima ne zaslužujete ni od naroda kome pripadate, ali ni od Crnogoraca! Ipak moram ispoštovati jezičku rodnu ravnopravnost pa ću vam se obratiti: Gospođo URINKA, mogao bih Vam punu šubaru napuniti ovakvih dokumenata, kao i dokumenata iskaza prvaka Vaših sunarodnika, koji su na Cetinje dolazili sa crnogorskim kapama, nasilno nametnutih od strane Vaših komšija sa śevera, a sa Cetinja se vraćali sa svojim fesovima i odlikovanjima!

To se ne bi moglo kazati za neke Vaše komšije „pokrstitelje“ kojima nije prijala cetinjska kužina pa se prema „zaslugama“ više nijesu nikada vratili da nastave svoju pogansku „misiju“!

Ako se drugi put budete „odvažili“ da blatite Crnogorce i proglašavate ih genocidnim narodom, moraćete prikupiti relevantne dokaze za to, kako bi nadležnom sudu objasnili motive za raspirivanje međuvjerske i međunacionalne mržnje!

Do tada, pročitajte ponešto, a radi Vašeg eventualnog prosvjetljenja, i istraživačkog rada, dobro ste došli na Cetinje, jer „ideološka kužina“ iz čijih kokardi isijava ovakva vrsta zlonamjernosti nije nikakvoga dobra donijala ni samim protagonistima takve ideologije, a nekmoli Vašem ili narodu kome ja pripadam!